Sjećanje na našu patnju neka bude simbol upozorenja za cijeli svijet. Neka svi koji pokreću ratove znaju da nakon njih ne može ostati baš ništa dobro – samo strahovita tuga. Praznina i patnja.

Koliko god bilo teško, koliko god nikad ne može proći užas koji osjećate nakon gubitka djeteta, neka ovaj spomenik, ovo naše Slomljeno srce Vukovara bude vječno upozorenje da ono što su učinili našem Vukovaru i Hrvatskoj, nasilna smrt 34, odnosno na razini Hrvatske 403 djece, bude spomen nade da se tako nešto nikad neće ponavljati.

Hvala što ste pomogli da taj užas nikad ne bude zaboravljen, hvala HNK Rijeci što nam je pomogla da generacijama koje dolaze ovaj spomenik bude trajno upozorenje.

Sjetna, tužna, potresena ali nekako gorda, odlučna da svoju patnju uobličenu u spomeniku Slomljeno srce Vukovara stavi u službu upozorenja užasima koje ratovi i danas čine na mnogim dijelovima planete.

Da podsjeća na ono što nikad ne treba činiti. Rozika Fischer, majka ubijene djevojčice Martine istaknula je to u ime roditelja i rodbine ubijene djece prigodom otkrivanja spomenika što je zahvaljujući HNK Rijeci izgrađen i postavljen u Borovu naselju.

Veliko je to finale višegodišnjih napora, ujedno i poruka svijetu kako baš nikakvi “ciljevi” ne mogu biti važniji od – života djeteta.

– Posebno mi je drago što se spomenik postavljeni u čast ubijene djece grada Vukovara i okolnih mjesta nalazi na ovom mjestu. Ovaj vječni spomen na patnju i muku se naime nalazi neposredno uz dječji vrtić, uz mjesto radosti, tamo gdje niču novi životi i nova nada za sve nas.

Baš onako kakvi smo i mi u Vukovaru. Ponosni na svoju prošlost, ali uvijek okrenuti prema budućnosti kako bismo ju osigurali sretnu za naše stanovnike. Da više nikada na moraju napuštati svoj grad.

Bile su to riječi gradonačelnika Vukovara Marijana Pavličeka u njegovom prigodnom govoru na otkrivanju spomenika da bi se na kraju svečanosti okupljenima obratio i predsjednik Rijeke Damir Mišković.

– Kilometrima smo možda i daleko. Ali po svemu što međusobno osjećamo jako smo si blizu, jako se uvažavamo i kad god treba pomažemo. Da, užasno je to što je naš doprinos u podizanju jednog ovakvog spomenika, ali lijepo je znati da Rijeka i Vukovar desetljećima jako dobro surađuju kao – ljudi.

Mi ćemo nastaviti pomagati Vukovaru, ono što slijedi je uređenje spomen područja posvećenog Blagi Zadri, još jednom istinskom heroju Vukovara, zaključio je Mišković.

Otkrivanje spomenika Slomljeno srce Vukovara, čiji je autor Nenad Barinić, okupilo je mnoštvo dužnosnika, ali i većinu, još uvijek živućih roditelja i rodbine ubijene djece. Bila je u Borovu naselju i Ani Galović, spisateljica zahvaljujući kojoj je zaživjela priča o stradanjima vukovarske djece. Svih vjera i nacija.

– Drago mi je da je otkriven spomenik najmlađim žrtvama Vukovara jer već je danas jako malo ljudi koji su najbliži srodnici tih nevinih žrtava. Bojim se da je danas, kolikom ih malo bilo, ovdje bila njihova većina, istaknula je Ani Galović, autorica knjige “Mama ne vidim nebo”.

Iznimno dirnuta čitavim događanjem bila je i Armada, dio najvjernijih navijača Rijeke kojima ni najmanje nije bilo teško “potegnuti” do Vukovara. Jer, uz Rijeku, najvažniji fokus njihovog djelovanja upravo je na čuvanju sjećanja na heroje rata.

Sjećanje na ove najmlađe posebno ih je potreslo, ali i učvrstilo u stavu da se nikad ni jedna žrtva Domovinskog rata ne smije zaboraviti.

U istom su zboru bili su i legenda obrane Bogdanovaca Stjepan Kovačević, koji je zajedno s Rozikom Fischer, Pavličekom i Miškovićem otkrio spomenik ubijenoj djeci, pa Emil Pernar, koji je kao i Kovačević nakon obrane Vukovara i zarobljavanje bio uznikom srbijanskih koncentracijskih logora, potom izaslanica potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra hrvatskih branitelja, ravnateljicu Uprave za zatočene i nestale Ana Filko, zamjenik župana Vukovarsko-srijemske županije Darko Dimić, čelnici Općine Bogdanovci te predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara Marinko Leko.

Svakako, moramo istaknuti i nemalu ulogu Novog lista, odnosno njegovog tima koji je prije četiri godine danima boravio u Vukovaru kako bi dostojno obilježio 30. godišnjicu stradanja grada heroja – dvije Slavice Mrkić-Modrić i Bakić kao i Marka Gracina, zahvaljujući čijem je radu i pokrenuta priča o – Slomljenom srcu Vukovara.