Tuškanac u gostima

Wajdini filmovi kao sredstvo moralnog i političkog otpora te narativ o 20. stoljeću

Ervin Pavleković



Jedan od najvažnijih filmskih redatelja dvadesetoga stoljeća zasigurno je i Andrzej Wajda, monumentalna figura poljske kinematografije u čijem je fokus suodnos pojedinca i povijesti, stoga i ideologije i etike, pa njegovu poetiku prožima snažan osjećaj za povijesni trenutak. Baš zato, ističu iz Kino Tuškanca, u kojemu se tijekom ovoga mjeseca prikazuju Wajdini filmovi, »oštro kritizirajući totalitarizam, a zagovarajući slobodu i ljudsko dostojanstvo« te »koristeći film kao sredstvo moralnog propitivanja i političkog otpora«, Wajda, dobitnik nagrade Oscar za životno djelo, »oblikovao je kolektivno sjećanje Poljske«.


Angažirani filmovi


U sklopu ciklusa Wajdinih angažiranih filmova, svojevrsnog filmskog narativa Europe i Poljske dvadesetoga stoljeća, prikazat će se više redateljevih filmova. Ciklus je otvorio film »Pokoljenje« (1955.), redateljev debi te prvi dio neformalne trilogije o okupiranoj Poljskoj, u kojemu je svoj drugi glumački nastup imao Roman Polanski. Trilogiju nastavlja adaptacija autobiografske priče Jerzyja Stawinskog, film »Kanal« (1957.), čija je radnja smještena u podzemlje varšavske kanalizacije tijekom Varšavskog ustanka, a završava se filmom »Pepeo i dijamant« (1958.), kultnom adaptacijom romana Jerzyja Andrzejewskog koja prikazuje posljednje dane Drugoga svjetskog rata, uz nezaboravnu ulogu Zbigniewa Cybulskog, poznatog kao poljski James Dean.





Intimna modernistička drama »Nevini čarobnjaci« (1960.) priča je o kratkom, ali intenzivnom susretu dvoje mladih ljudi u varšavskoj noći tematizirajući emocionalnu otuđenost i potragu za smislom u poslijeratnom društvu. Povijesna drama »Obećana zemlja« (1975.) adaptacija je istoimenog romana nobelovca Wladislawa Reymonta, koja prati trojicu ambicioznih prijatelja – Poljaka, Židova i Nijemca – u pokušaju da pokrenu tvornicu u industrijskom Lódźu, pri čemu se suočavaju s nemilosrdnim kapitalizmom i klasnim nejednakostima.


Mehanizmi propagande


U političkoj drami »Čovjek od mramora« (1977.) mlada redateljica istraživanjem karijere zaboravljenog radničkog heroja iz 1950-ih razotkriva mehanizme propagande, manipulacije i represije socijalističkog režima u poslijeratnoj Poljskoj. Na programu je i za nagradu Oscar nominirana karakterena studija posvećena erotskim osjećajima i nedostatku egzistencijalnog smisla, »Gospođice iz Wilka« (1979.), koja donosi priču o sredovječnom muškarcu koji na imanju susreće žene iz svoje prošlosti. Ciklus zaključuje »Čovjek od željeza« (1981.) – drama o mladom sindikalnom vođi tijekom štrajkova u Gdanjsku. Film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, a u njemu se pojavljuje i Lech Walesa, vođa sindikata Solidarnost i kasniji predsjednik Poljske.