Četiri orkestra s više od stotinu izvođača, tri dana ispunjena glazbom koja ne poznaje granice i mnogobrojna nova prijateljstva između svirača amatera iz Hrvatske, Italije i Crne Gore obilježili su 33. po redu Međunarodni festival puhačkih orkestara “Naš svijet je glazba” u organizaciji domaćina, Puhačkog orkestra Lovran.

Sviralo se i družilo od petka do nedjelje osim u Lovranu i na području cijele Liburnije – od Matulja i Opatije sve do Mošćeničke Drage, a ljubitelji svijeta nota koje se na isti način čitaju i kada se možda jezik određene zemlje ne poznaje, spojeni su bogatstvom koje započinje violinskim ključem, no “samo mu je nebo granica”…

Po prekrasnom svibanjskom vremenu koje je i mnogobrojnoj publici dozvolilo da se prepusti ljepoti trenutka nastalog nakon mnogobrojnih sati upornih proba i uvježbavanja repertoara, ovogodišnji je festival ponudio dašak tradicionalnog načina muziciranja u modernijem svjetlu.

Lovrancima su u goste stigli Gradska glazba Budva (Crna Gora), Hrvatsko glazbeno društvo Zrinski iz Donje Kaštele (Hrvatska), te Il Gruppo Folkloristico Musica di Palazzuolo Sul Senio (Italija).

Nastupi u Mošćeničkoj Dragi, Lovranu, Opatiji i Matuljima bili su prava atrakcija i za domaće ljude i za sve goste koji se odmaraju uzduž Opatijske rivijere i u njezinome zaleđu, a tijekom ukupno šest koncerata od kojih su na dva nastupali svi orkestri i dva mimohoda po Opatiji i Lovranu, osim samog užitka u repertoaru, publika je imala priliku upoznati i talijanske “čarobnjake s bičevima u ruci”.

Naime, uz gostujući puhački orkestar iz Italije nastupili su i vješti članovi iz Gruppo Frustatori Cassani, ženski i muški “frustatori” koji su skladno i kombinirajući i elemente plesa i akrobatike pratili svirače.

Nakon dojmljive subote koja je ponudila dva promenadna koncerta i zatim jedan za dugo sjećanje ispred Umjetničkog paviljona Jurja Šporera u Opatiji, 33. izdanje međunarodnog festivala zatvoreno je u nedjelju uz mimohode, koncerte i “razigrane bičeve” u Opatiji i Lovranu gdje je manifestacija i svečano zatvorena.

Finalni dan festivala započeo je na poznatoj lokaciji “spreda mrkata” u Opatiji gdje se publici koja je pristizala sa svih strana privučena glazbom predstavio svaki orkestar zasebno i to najprije “limenjaci” iz Crne Gore, potom hrvatski gosti iz Donje Kaštele, raspoloženi Talijani i njihovi reski bičevi, te na kraju lovranski domaćini – Puhački orkestar Lovran zahvaljujući kojemu je odlična glazbena priča i opstala pune 33 godine.

Nakon kraćeg koncerta, orkestar za orkestrom su prodefilirali u mimohodu po glavnoj prometnici od tržnice do Slatine koja je još jednom poslužila kao prekrasna pozornica na otvorenome.

Na kupalištu Slatina se moglo čuti “Serenadu Opatiji”, ali i skladbe poput “Sve bi seke ljubile mornare” ili “Mi smo hrvatski mornari”, te mnoge druge uspješnice, najčešće koračnice uz koje su se posebno dobro slagali i bičevi koji nasreću nisu bili nikome za kaznu, a svima na dar.