Malaga, andaluzijski biser i rodni grad velikog Pabla Picassa, domaćin je nacionalne filmske smotre (nešto kao španjolska Pula), a ujedno i najvećeg festivala latinoameričkog filma u Španjolskoj, čije je jubilarno 20. izdanje spustilo svoj zastor ove nedjelje.

Izuzetno bogat program koji uključuje igrane, dokumentarne i animirane filmove kroz niz sekcija, odličan je pregled recentne španjolske i latinoameričke kinematografije na jednom mjestu, a istovremeno festival je i natjecateljskog karaktera, što ga izdiže iznad (tek) revijalne filmske smotre.

U glavnom natjecateljskom programu prikazana su dvadeset i tri naslova: žiri je najboljim španjolskim filmom proglasio dramu »Verano 1993« u režiji Carle Simon, koja govori o šestogodišnjakinji koju nakon smrti njezine majke posvaja obitelj u malom katalonskom mjestu. Glavnu festivalsku nagradu Zlatni jasmin za najbolji latinoamerički film dobila je španjolsko-kubanska koprodukcija »Posljednji dani u Havani« (Ultimos dias en la Habana), koju potpisuje kubanski filmaš Fernando Perez.

Film kroz odnos dvojice prijatelja (Miguel koji želi pobjeći u New York i Diego koji boluje od AIDS-a i samo želi živjeti) govori o stvarnim životnim vrijednostima. Oba filma dobila su i novčanu nagradu od 12.000 eura. Posebnu nagradu žirija dobila je drama »Ne mogu reći zbogom« (No se decir adios) u režiji mladog španjolskog filmaša Nina Escalera u čijem je središtu novonostali odnos kćeri i umirućeg oca s kojim ne razgovara godinama.

Za najboljeg redatelja proglašen je pak kolumbijski filmaš Victor Gaviria za dramu »La mujer del animal« (Žena životinja) o djevojci Amparo čiji dolazak u obitelj njezine sestre u medelinskim favelama unosi nemir.

Najbolje tek dolazi

Na završnoj večeri dodijeljena je i posebna nagrada za životno djelo Antoniju Banderasu, najpoznatijem Španjolcu u Hollywoodu, koji se prije pedeset šest godina rodio upravo u Malagi. Najslavniji andaluzijski i španjolski glumac koji se proslavio nizom uloga (»Kraljevi Mamba«, »Philadelphia«, »Desperado«, »Zorro«, »13. ratnik«…) prilikom primanja nagrade otkrio je i da je u siječnju doživio srčani udar nakon čega mu je u jednoj švicarskoj klinici ugrađen dvostruki stent, ali i dodao da nije riječ o ozbiljnom zdravstvenom problemu te uz osmijeh poručio »kardiolozi mi kažu da je srce pumpa koja nam daje život, a ja kažem da je srce i skladište emocija i s ove pozornice vam mogu reći da najbolje tek dolazi.«”

U sklopu festivala održano je i 11. izdanje Dana španjolskog filma (Malaga de cine), što je ujedno i prvi put da se nakon deset godina promocija nacionalne kinematografije za međunarodne distributere i medije održala izvan Madrida pa su organizatori u glavni grad regije Costa del Sol doveli niz poznatih španjoskih filmaša i zvijezda među kojima su bili i Fernando Trueba, Alex de la Iglesia, Agustin Almodovar, producent svih filmova svoga poznatijeg brata Pedra Almodovara, Pablo Berger i mnogi drugi.

Popularni doks

Domaćini su ponosno predstavili više od četrdeset novih naslova uključujući i šest koji su otkupljeni za prikazivanje u Hrvatskoj, a među kojima svakako treba izdvojiti nekoliko filmova koje smo imali prilike pogledati u Malagi: crnohumorni triler »Bar« (El bar) Alexa de la Iglesije o grupi stranaca koji su iz misterioznih razloga zarobljeni u baru gdje im prijeti smrt; krimi triler »Bijes strpljivog čovjeka« (Trade para la ira) o bivšem osuđeniku kojega životne okolnosti odvuku na put krvave osvete;

hit-komedija prema istinitom događaju »Kakva sreća« (Villaviciosa de al lado) o grupi muževa koji dobitnu srećku zaboravljaju u lokalnom kupleraju, što saznaju njihove žene i »feel-good« dramu »100 metara« (100 metros), istinitu priča o mladom Španjolcu koji s dijagnozom multiple skleroze odlučuje završiti najteži svjetski triatlon, iako su mu liječnici rekli da više nikada neće moći pretrčati ni stotinu metara. Film koji potpisuje Marcel Barena u hrvatskim se kinima prikazuje od 25. svibnja.

Tijekom Dana španjolskog filma saznali smo i da je »Julieta« Pedra Almodovara španjolski film koji je ostvario najveći uspjeh na svjetskom tržištu u posljednjih godinu dana, s kinodistribucijom u više od trideset zemalja, a da je, zanimljivo, Italija zemlja u kojoj se prikazuje najviše španjolskih filmova.

Također vrlo je zanimljiv podatak da je nakon drame (30%) i komedije (25%) najpopularniji žanr dokumentarni, koji čini gotovo 18% španjolskih filmova otkupljenih u svijetu, dok recimo horor (u kojem je španjolski film imao poprilično uspjeha posljednjih godina) čini svega 2,4% španjolskih filmova na međunarodnom tržištu.