Foto: S. DRECHSLER
Tržnice Rijeka s ovako posloženom aktivom i pasivom mogu nakon isteka koncesije nad dvije glavne riječke tržnice u likvidaciju, a da to nimalo ne našteti Franolićevom poslovnom carstvu
RIJEKA Tako to rade »veliki dečki«. Dok riječka javnost može samo nagađati što se krije iza najave gradonačelnika Vojka Obersnela da će Grad preuzeti riječke tržnice, Ivan Franolić, jedan od ključnih i najvećih tajkuna SDP-a iz ranih 90-ih godina, koji je svoje poslovno carstvo izgradio upravo na ovom trbuhu grada, još je prije godinu dana izvukao iz tvrtke Tržnice Rijeka praktički svu imovinu i prenio je na novoosnovano društvo, tvrtku Ana. U »staroj« tvrtki, s kojom je u proteklih 25 godina držao koncesiju nad riječkim tržnicama, ostalo je 20.000 kuna temeljnog kapitala, nešto financijske imovine, u vidu potraživanja po izdanim zajmovima, te radnici, njih 18.
Grubo gledajući, Tržnice Rijeka s ovako posloženom aktivom i pasivom mogu nakon isteka koncesije nad dvije glavne riječke tržnice u likvidaciju, a da to nimalo ne našteti Franolićevom poslovnom carstvu koje se u međuvremenu razgranalo na hotelsko-turistički biznis, ali i izuzetno propulzivan posao s uzgojem i trgovinom ribe.
Maknemo li potpuno u stranu to kako su Franolić i ekipa došli u priliku da dva i pol desetljeća ubiru novac s riječkih tržnica, koje spadaju u komunalnu djelatnost, moglo bi se reći da je ovim potezom učinio ono što bi svaki promućurniji poduzetnik napravio – izvlačenjem imovine i nekretnina iz Tržnica Rijeka u novu tvrtku Franolić je sebi potpuno očistio situaciju i stvorio dobru pregovaračku poziciju s Gradom Rijekom prije isteka koncesije nad dvije glavne tržnice sredinom srpnja ove godine. I sada može mirno vrtjeti palčeve i čekati pregovaračke emisare iz Grada.
Dok je sve druge kreditne obveze, u »paketu« sa svom materijalnom imovinom, prenio na novu tvrtku Ana, Franolić je na Tržnicama ostavio dugoročni kredit od 2.000.000 eura koji je od Erste banke uzeo 2011. godine. Za otplatiti je ostalo još oko 8,6 milijuna kuna, s rokom otplate do 2021. godine. Premda je ovaj kredit u bilanci »pokriven« potraživanjima koja Tržnica ima po osnovi danih zajmova, a Luštica tvrdi da su sva brzo naplativa, indikativno je da se rok otplate gotovo u dlaku »poklapa« sa planom Grada da, ukoliko ne uspije s preuzimanjem tržnica, raspiše novu koncesiju na pet godina.
Pitanje riječkih tržnica oduvijek je bilo najneugodnije pitanje za SDP-ov establišment u Rijeci jer je riječ o najeklatantnijem primjeru uske sprege struktura i interesa proizašlih iz zajedničke pripadnosti bivšeg SKH-SDP.
Plan podjele Tržnica Rijeka napravljen je u studenom 2015. godine, a zaveden u sudski registar u prvim danima 2016. godine. Na Anu je prenesena imovina iz Tržnica Rijeka u vrijednosti od gotovo 35 milijuna kuna, uključujući zgrade i zemljište koje su protekom zadnjih dvadeset i pet godina bile i ostale vlasništvo Tržnica Rijeka. Franolićeva Ana tako je od početka prošle godine vlasnik upravne zgrade Tržnica Rijeka, pratećeg dvorišta, uredskih prostorija i skladišta, ukupne površine oko 1.300 četvornih metara, a Ana je već i u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik tržnice na Zametu i Vežici. Zakupci na tržnicama vjerojatno ne znaju, ali svaki stol, svaka vaga, svaki uteg, kiosk, štand, vitrine, sve, ali baš sve što od opreme tržnica rabi svaki dan vlasništvo je Ane.
Po ostvarenoj dobiti, u djelatnosti upravljanja nekretninama uz naplatu ili po osnovi ugovora, na rang listi poslovna.hr Tržnice Rijeka na visokom su 9. mjestu u Hrvatskoj, čije prvo mjesto drži neprikosnoveni Bandićev Zagrebački holding dok je na 4. mjestu državna tvrtka, Državne nekretnine d.o.o. I to u 2015. godini kada su Tržnice Rijeka prikazale dobit od »svega« 2,67 milijuna kuna, najmanje od 2012. godine. Zanimljiva je 2011. godina jer te su godine Tržnice Rijeka imale prihode od 24 milijuna kuna i neto dobit od 12 milijuna.
– Tijekom svog poslovanja u dvadesetak godina Tržnice Rijeka ulazile su u niz poslovnih projekata koji nisu vezani za tržničku djelatnost, od ulaganja u nove djelatnosti, osnivanje novih trgovačkih društava, kupovanje udjela i dionica više trgovačkih društava. Dio tako stečene financijske, ali i materijalne imovine se tijekom vremena prodao, Društvo je zbog toga bilježilo povećane prihode i dobit, objašnjenje je Luštice.
TD Ana
– Trgovačko društvo Ana osnovano je s ciljem da upravlja imovinom odnosno da nadzire trgovačka društva u svom vlasništvu i kapitalizira materijalnu imovinu. Ono je vlasnik nekretnina i opreme i normalno je da drugom poslovnom subjektu, Tržnicama Rijeka, zaračunava najam. Tržnice Rijeka i Ana posluju s dobiti, a najam nema nikakvog utjecaja na visinu koncesijske obveze prema davatelju koncesije jer se koncesija plaća na ukupni prihod, a ne dobit od tržničke djelatnosti, potvrdio nam je suvlasnik Tržnica Rijeka i Franolićev stalni »pratitelj« u svim poslovnim akvizicijama, Zoran Luštica. Na ovaj način sigurno je da se dio novca iz Tržnica Rijeka sada preusmjerava u Anu, pitanje je samo koliko.
Sva oprema, gusto popisana na tridesetak stranica, vidljivo je iz Plana podjele Tržnica Rijeka, u potpunosti je amortizirana, osim zemljišta i objekata, pa njezina knjigovodstvena vrijednost ne premašuje vrijednost jednog starijeg polovnog auta. Međutim, u slučaju prodaje ili najma onom tko bude upravljao centralnom i tržnicom Brajda, za pretpostaviti je da će njezina vrijednost itekako skočiti.
Ivan Franolić, Foto: S. DRECHSLER
Za razliku od imovine, za osamnaestero radnika u Planu podjele Tržnica Rijeka konstatiraju kako neće doći do prenošenja njihovih ugovora o radu na novog poslodavca, tvrtku Ana, koja ima samo jednog zaposlenog, direktoricu Željku Miculinić, i to na pola radnog vremena.
– Gospodarstvenici smo, nastojimo izbjeći iznenađenja i biti spremni za svaku novu situaciju. Još kod prošlog koncesijskog natječaja, bilo je ozbiljnih razmišljanja da se ne javimo na natječaj zbog negativne klime koja se oko tržnice stvarala i nanosila štetu drugim projektima i povezanim društvima, kazao nam je Luštica, ali bez konačnog »da« ili »ne« na pitanje ako su zainteresirani za nastavak koncesije nad tržnicama.
U službenim dokumentima Grada, objavljenim u jeku afere sa podizanjem kaznene prijave za riječke tržnice 2010. godine, koja je kasnije odbačena, može se pronaći podatak da su od 1996. do 2009. godine Tržnice Rijeka u gradski proračun uplatile 10 milijuna koncesijske naknade. Grubom računicom ispada da bi se za proteklih 25 godina radilo o iznosu od najviše 20 milijuna kuna što je jednako čistoj dobiti koju Franolićeve Tržnice ostvarile u četiri, najviše pet godina, barem ako je suditi po službenim financijskim izvješćima Tržnica Rijeka. I dok se u javnosti spominju daleko veći iznosi, čak i do pet milijuna eura godišnje, podaci iz poslovne.hr pokazuju da Franolićeve Tržnice od 2012. do 2015. ostvaruju godišnje prihode od oko 14 milijuna kuna, uz prosječnu čistu zaradu od 4,2 milijuna kuna.
Što s radnicima?
– Službeno još ne znamo na koji način će se urediti obavljanje tržničke djelatnosti. Po nama dostupnim najavama Grad će to učiniti kroz svoje trgovačko društvo, dodao je Luštica.
Za to vrijeme, osamnaest radnika Tržnica Rijeka nemaju se čemu dobrom nadati ako Franolić izgubi koncesiju nad riječkim tržnicama jer bez prihoda postaju suvišni, a tvrtka ide u likvidaciju. Očito je jedna od opcija da ih preuzme onaj tko će ubuduće upravljati tržnicama odnosno Grad, barem kako je to najavio Obersnel.
– Zaposleni ne mogu biti predmet bilo kakvih špekulacija. Osamnaest djelatnika vodi, koordinira, održava i čisti tržnicu, nema viška radnika i zahvaljujući njima Tržnice Rijeka najefikasnija je tržnica u Hrvatskoj već 25 godina, tvrdi Luštica. Zakupci bi dodali – i najskuplja.
Na naš upit što ako se ostvari najcrnji scenarij, da zajedno sa Franolićem izgubi koncesiju, a Grad ih ne želi preuzeti, Luštica je krenuo pojašnjavati kako u Oradi Adriatic i Jadran hotelima uskoro kreću novi i veliki investicijski ciklusi, koji će rezultirati i novim radnim mjestima.
– Ukoliko novi nositelj tržničke djelatnosti ne iskaže potrebu za radom sadašnjih zaposlenika Tržnica Rijeka, oni će imati više mogućnosti za rješavanje svoga statusa jer se radi o vrijednim i iskusnim ljudima, odgovara Luštica, ali opet izbjegavajući decidirano se odrediti i po ovom pitanju.
Najpropulzivniji Franolićev biznis trenutno se krije u tvrtki Orada Adriatic u kojoj, sada sa Anom, drži gotovo 82 posto udjela. Riječ je o ribogojilištu autohtone bijele ribe u uvali Veli bok na otoku Cresu, koje je u 2015. zabilježilo rast prihoda od gotovo 180 posto, sa 30 milijuna na čak 83 milijuna kuna i neto dobit od 3,6 milijuna kuna. Po prihodima, poslovna.hr rangirala je Oradu Adriatic na treće mjesto u toj djelatnosti, odmah nakon Adrisovog Cromarisa i tvrtke Kali tuna, a po ostvarenoj dobiti na petom je mjestu. Iz odluka Primorsko-goranske županije, vidljivo je da je koncesija izdana 2005. godine, nakon čega je doživjela nekoliko izmjena i dopuna kojima su, između ostalog, povećani dozvoljeni godišnji kapaciteti ribogojilišta koji su s početnih 49,7 tona skočili na 990 tona. U ovom biznisu kao manjinski suvlasnik pojavljuje se Josip Povrženić, vlasnik Ri-telefaxa. O kakvom je potencijalu ove aktualne perjanice Franolićevog poslovnog carstva riječ, najbolje ilustrira usporedba sa Jadran hotelima, koji su u 2015. imali upola manje prihode od Orade, sa svim svojim smještajnim kapacitetima u hotelima Continental, Jadran, Neboder i prenoćište Lucija u Kostreni, a u sklopu ove hotelske grupacije još su i Uvala Scott te kamp Oštro. Upravo su Jadran hoteli bili prva značajna Franolićeva akvizicija iz zarade na riječkim tržnicama. Početnih 19 posto udjela kupio je 2002. godine, a danas Franolić, kao privatna osoba, drži 44 posto dionica u Jadran hotelima, a Luštica 13 posto.
Nova koncesija
S kartama koje su zasad na stolu, previše je nepoznanica i neodređenosti oko toga tko će 16. srpnja preuzeti upravljanje nad tržnicama, da li Grad, posredstvom svojih tvrtki, ili će to još nastaviti Franolić. Pojava nekog trećeg nije baš izgledna opcija. U Gradu su već ostavili rezervu prema kojoj bi se, ako od najave preuzimanja tržnica ne bude ništa, raspisala nova koncesija, ali ovog puta samo na pet godina. Teško da bi se itko ozbiljan, s obzirom na potrebna ulaganja, osim ako ne dobije za bagatelnu cijenu opremu od Franolića, upustio u takvu avanturu. Prekratak je to rok.
Financijska konstrukcija, ni model na koji bi Grad preuzeo upravljanje tržnicama zasad nisu poznati, a do isteka koncesije ima još samo pet mjeseci, a predstojeći lokalni izbori još ih dodatno skraćuju. Drugim riječima, vremena nema. Obersnel je pred gradskim vijećnicima lani u prosincu obznanio kako sa Tržnicama Rijeka razgovara oko mogućnosti preuzimanja opreme i štandova potrebnih za obavljanje djelatnosti, pod uvjetom da se radi o »prihvatljivoj« cijeni. Gradski je proračun ionako prenapregnut, a nabavka štandova, kioska, rashladnih vitrina i čega još sve ne – košta. I to nemale novce, a riječke tržnice moraju kroz razdoblje tranzicije proći što bezbolnije. Zatvoriti je u samom srcu sezone bilo bi katastrofa. Zakupce i kupce ne tiču se odnosi Grada i Tržnica.
Kad se ovako stvari poslože, Grad baš i nema manevarskog prostora, a još manje vremena. Previše je nepoznanica, a i teško je znati što se iza kulisa zbiva, da bi se neku opciju moglo izdvojiti.
Jedna od opcija je da Franolić, tako »očišćene« Tržnice Rijeka ponudi Gradu da je kupi za neku simboličnu naknadu, zajedno sa radnicima, a da kroz Anu renta opremu, što bi mu vjerojatno bilo isplativije od prodaje. Ili, u maniri one uzrečice »kad ide krava nek’ ide i tele«, možda je sve ovo samo priprema u kojoj će SDP-ova nomenklatura ovoga grada dozvoliti privatniku Franoliću još pet godina eksploatiranja tržnica koje još uvijek nose čistu dobit, bez obzira što jaka konkurencija iz trgovačkih centara uzima svoj danak. Sve opcije raspleta za Franolića i njegove partnere iz Tržnica Rijeka su i prihvatljive i dobitne.
