Foto: Davor Kovačević
Ovo je redakcija u kojoj baš svi znaju i poštuju činjenicu da s onu stranu malog ekrana sjede ljudi od krvi i mesa. S jedne strane oni koji imaju problem, s druge oni koji će učiniti sve što mogu da im pomognu problem riješiti
Na ovakvu redakciju nikada nisam naišla, a surađivala sam s brojnima. Ovo je najoptimističnija, najležernija redakcija, u kojoj samo naizgled vlada kaos, a zapravo sve savršeno funkcionira. Nitko tu nikog ne gnjavi, samostalnost je zagarantirana, imaš punu odgovornost pa se trudiš dati najbolje od sebe i to se na ekranu vidi – kazuje nam Mirela Micek, jedna od urednica ekipe HRT–ove emisije »Imam problem«.
Šefica što je spominje je voditeljica projekta Jagoda Martinović, no koliko je tu pojedinac tek dio ekipe svjedoči i ova crtica. Zamolili smo Jagodu da nam pobroji ljudstvo svoje male redakcije. I pobrojala je; Marina Medved Pulić, Sanja Brajković i Miljenko Cvitković Minja su voditelji. Mirela Micek, Elizabet Škrobo, Branko Pokrajčić, Saša Užarević su urednice i urednici. Novinarke Barbara Majstorović, Ana Malbaša, Ksenija Foretić. Producent Tomislav Kasumović.
Barbara Majstorović je naša stalna vanjska surdanica. Ona »plaćenica«, ali sjajna. Mirela Micek marljiva je, pedantna, ona koja snima reportaže, istražuje goste i teme u tandemu sa Sanjom. Inače, omiljene teme su joj zdravstvene. Mirela je nesuđena liječnica i tko god ima zdravstvenih problema neka o tome piše našoj Mireli – poručuje Medved Pulić.
OVO je redakcija u kojoj baš svi znaju i poštuju činjenicu da s onu stranu malog ekrana sjede ljudi od krvi i mesa. S jedne strane oni koji imaju problem, s druge oni koji će učiniti sve što mogu da im pomognu problem riješiti. Emisija je to koja svaki dan, koju minutu iza devet sati ujutro, nakon što završi »Dobro jutro Hrvatska« najdirektinje komunicira s gledateljima. Telefoni su otvoreni, sve ide u živo. I tako već koju sezonu, makar su se uratku mijenjala imena i termini i makar bilo onih koji su začudo u jednom trenu mislili da ovakav format javnom servisu ne treba. Na sreću, siječanj je donio stalan termin.
Zvuči jednostavno da se tu ne radi o ljudskim sudbinama, konkretnim problemima. Odgovornost je velika već od odluke koju temu, koju priču izabrati. No, zato je već na prvu jasno kako je mudar netko itekako dobro ekipirao družinu koja je spremna učiniti čudesa samo da pomogne. Dobri ljudi se uvijek nađu, kazat će Martinović. Medved Pulić će pak dometnuti kako ih i zovu redakcija ljubavi.
– Mi se bavimo visokom politikom u funkciji krajnjih korisnika, a to su građani – sažima Medved Pulić.
Odnosno, emisija se bavi svakodnevnim problemima građana, svim onim zakonima i odlukama tzv. visoke politike koji se u konačnici prelamaju preko njihovih leđa.
Marina Medved Pulić, Miljenko Cvitković, Sanja Brajković
– I često se pri tom dogodi da državni tajnici ili pomoćnici ministara kada nam dođu u goste, najprije ostanu u šoku, a onda im bude drago kad čuju građane. Jer često puta za sve te probleme koji se nekom čine banalni, nisu ni znali ni čuli – kaže Medved Pulić.
I sami gledatelji, oni što zovu jer imaju problem, priznaju kako ova emisija pokriva iznimno širok, a iznimno malo medijski pokriven prostor. Vele; nismo dovoljno siromašni da bi se netko bavio nama, a nismo ni dovoljno uspješni, niti dovoljno skandalozni. Redakcije emisije »Imama problem« za njih je pravo malo spasonosno utočište.
– Mi ukazujemo na to da u primjeni zakoni ne moraju uvijek nužno funkcionirati. Upravo zahvaljujući primjerima ljudi koji dođu do nas, shvatimo da je često besmisao ono što je na papiru napisano. I ti koji donose odluke o tome kako ćemo živjeti možda baš zahvaljujći nama imaju odličnu povratnu informaciju koliko im zakoni u primjeni vrijede. Ovdje imaju priliku čuti malog čovjeka – ističe Sanja Brajković.
Tema je, na žalost, puno. Nije pri tom na tapetu samo socijala, osobe koje su po nečem drugačije, obespravljenost u svakom smislu. Bilo je i javnih osoba koje su imale problem i tražili pomoć jer nisu uspjeli sami naći riješenje. Ova ekipa, naime, kad načme temu od nje ne odustaje.
Priča o razdjelnicima, razminiravanju, prilog o Narodnim novinama zbog kojeg je, lako moguće, smijenjena uprava, priča o gradonačelniku koji je dodijelio socijalnu stipendiju svojoj unuci pa novac morao vratiti, ovrhe i zamjena identiteta, nemogućnost da invalidne osobe polažu vozački ispit jer nema za to prilagođenog vozila, momak koji zbog rodne neravnopravnosti nije mogao dobiti dozovolu za obavljene posla primalje…
– Institucije u malog čovjeka ne vjeruju. Ali, vjeruju u nas. Što je dobro. Možda ćemo to promjeniti pa da oni s koji su s jedne strane vrata ta vrata i otvaraju jer su tu zbog nas, ali možda i osnažimo ljude da na vrata kucaju i da vjeruju da to kucanje ima smisla – naglašava Brajković.
Čini se, sve što ovoj emisiji treba jest dulje trajanje i neki zahvalniji termin. S druge pak strane, telefoni i ovako zvone satima nakon emisije. Važno je pri tom kazati da nijedne tužbe nije bilo makar se emisija bavi delikatnim temama. Jer, sve se provjerava, priči prilazi sa svih strana. Martinović će istaknuti i to kako se kroz emisiju isprofiliralo jako puno ljudi u minstarstvima, socijalnih radnika, profesora, liječnika, odvjetnika koji besplatno pomažu ljudima slabijeg imovinskog statusa.
Marina Medved Pulić, Foto: D. KOVAČEVIĆ
– I idemo. I ako se čini kao altruizam, mi kažemo da smo sebični, jer to pomaganje nas ispunjava – veli Medeved Pulić prije nego će prstom uprijeti na Miljenka Cvitkovića Minju.
E, da Minja, uz Branka Pokrajčića onaj dobri duh redakcije. Na upit kako mu je među svim tim ženama i gdjekojim muškarcem, Minja na svoj prepoznatljiv način kaže: »Ovo je meni odmor od mojih radnih obaveza!« I Minja i Brajković u redakciju su, na televiziju su, došli nakon što su se etablirali na radiju.
– Ovi s televizije su dosadni i spori. Dobro da emisija ide uživo. Ako nije uživo ja sve zaboravim – šali se Minja, inače rodom iz Klenovice.
U ovoj se redakciji ozbiljne neke teme rade uz šalu i pošalicu. Tako je, slažu se svi, jedino moguće raditi kako valja. Nema sumnje, veliki Joško Martinović bio bi zadovoljan ovom redakcijom i njihovim poslom.
– Mislim da bi – kaže Jagoda Martinović.
S jedne strane dame, s druge njih dvojica Branko i Minja. Međi njima samo zdrava šala. Tako će one spomenuti i dobar običaj u njih dvojice da sve što naiđe na pohvalu sebi pripišu. Zapravo, sav taj ‘rivalitet’ stane u ono što nam reče Pokrajčić; svaka njihova emisija je najbolje do sada, a svaka naša najbolja ikad!
Ovo je uostalom i dalje redakcija Joškova »Globalnog sijala«. Osjeti se Joškov duh, a to ne može biti loše. Stoga ni planovi ove družine nisu izneneđanje. »Da možemo čim više pomoći. Da možemo čim više problema riješiti«, kazuju redom svi. A to što im bivši ministri rado dolaze u goste, dok ih sadašnji izbjegavaju, samo je dokaz koliko malo ti ministri znaju što građane muči. Doći će, našalio se netko, kad budu i oni bivši.
Nego, u redakciji emisije »Imam problem« i doajen Ante Batinović. Sjedi tu otkada ga je pokojni Joško Martinović daleke 2005. godine priupitao na hodniku zašto ne bi njima priša u redakciju. Kasnije su mu kojekavi šefovi nudili sobe da sam u njima bude, ali nije se on dao van. Nema boljeg za priupitati kako je živjet u sobi ove »šašave« ekipe.
– Nije ovo šašava ekipa, ovo je je vrlo ozbiljna ekipa koja svakodnevno radi vrlo ozbiljne teme, ali je u isto vrijeme ovo i ekipa najdivnijih ljudi i kolega s kojima sam uopće u život sjedio – kazuje ono bitno, najbitnije Batinović.
