I kad sam to predveče otišao provjeriti vrše ostao sam iznenađen jer se more već jako brzo ohladilo. No kad sam otkrio da su u jednoj vrši bila dva manja fratra, a u drugoj ova lijepa podlanica od ravno jedan kilograma težine, hladnoća mi je naglo prestala smetati.
povezane vijesti
- Ješka za najveće tune – Panulali iglice za ješku pa ispanulali carsku iglicu od 1,56 kilograma
- Možete li prepoznati sve ribe na uvodnoj slici? Možda vam ovaj tekst pomogne
- Jeste li kada lovili na dubinama od preko sto metara? Evo nekoliko detalja koji vam mogu pomoći u odabiru pravih alata za takav lov
Iz Kali, mjesta na otoku Ugljanu preko puta Zadra, ponovo nam se javio Krešimir Grbić koji je kao ribolovac definitivno uspio u životu.
Naime, njegov šestogodišnji sin Petar, potpuno ravnopravno s njim sudjeluje u svim ribolovnim avanturama, a što je za sve istinske ribolovce doslovno ispunjenje životnog sna.
A jedan od posljednjih ulova je posebno obradovao malog Petra. Evo što nam je tata Krešimir rekao o tome:
– Ja sam inače rodom iz Privlake, a igrom slučaja smo došli živjeti u Kali na otoku Ugljanu 2019. godine pošto je supruga odavde.
Bivši sam pomorac, a od prošle godine sam i nastavnik u pomorskoj školi Zadar pa sad imam nešto više vremena za ribolovne gušte koji me zapravo oduvijek privlače – priča nam Krešimir.
– No bez obzira što sam čitav život na moru, mnoge tehnike još uvijek preispitujem i pokušavam biti što je moguće više upućen i na more ići, ne ‘pipajući’, već naoružan znanjem odrađivati ciljane ribolove.
A uz sve ostale alate koje koristimo, topimo i 2 vrše ispred kuće, u predjelu Rahorača u Kalima – nastavlja Krešimir svoju priču.
– Vrše topim od 2 do 5 metara dubine, a za brum stavljamo kruh, slane srdele i ponekad dagnje. Za topljenje i podizanje vrša ne koristim brod. Samo plivajući odnesem ih u more i izvadim.
A kako sam imao puno obaveza tih nekoliko dana i još je bilo ružno vrijeme, kiše i nevere, vrše nisam pogledao barem 3 – 4 dana.
I kad sam ih to predveče, ono, reda-radi, otišao provjeriti ostao sam iznenađen jer se more već jako brzo ohladilo.
No kad sam otkrio da su u jednoj vrši bila dva manja fratra, a u drugoj ova lijepa podlanica od ravno jedan kilogram težine, hladnoća mi je naglo prestala smetati.
Moj me Petar, kao i uvijek čekao na plaži dok nisam izvukao obje vrše na kraj.
A kad je ugledao ulov, njegovoj sreći i veselju nije bilo kraja.
Njegov mi je osmjeh najdraža nagrada zbog koje se itekako isplati i ući u hladno more i isploviti u sumrak po lignje – ispričao nam je Krešimir Grbić.
