U trenutku kad je s krova jedne zgrade u gradiću Butler u Pensilvaniji pucano poluautomatskom puškom, a metak još bio u zraku, činilo se kako pred Amerikom stoje dvije mogućnosti – ili će Donald Trump na licu mjesta pasti mrtav, ili će mu kao političaru koji je preživio atentat u ruke pasti ključevi Bijele kuće. Trzaj glave u ključnim desetinkama sekunde tada je meti jednog tipičnog američkog luzera doslovno spasio glavu, a kod ranjenog je Trumpa već u sljedećim vremenskim jedinicama proradio nevjerojatan televizijski instinkt. Ikonskom fotografijom s uzdignutom šakom, krvavim uhom i licem, agentima koji ga pokušavaju zaštititi i američkom zastavom u pozadini, kult ličnosti jednog šovena dobio je dodatno pogonsko gorivo, a bivši predsjednik u pohodu na svoj drugi mandat mogao je zavapiti – vidite što sve neće učiniti da me zaustave.

»Hush money« skandalom oko novca isplaćenog njegovoj ljubavnici Stormy Daniels i dozvolom za preživljavanje smrtonosnog hica, vruće političko ljeto Trumpu je serviralo kaos potreban njegovoj predizbornoj kampanji, kao i prijeko potrebnu vidljivost koja ga je ponovno vinula u najvažniju svjetsku temu. Da je svaka reklama i vrsta medijske vidljivosti dobra nitko ne zna bolje od Amerikanaca, a masovnom influencerskom kampanjom, kojoj je malo što u povijesti marketinga usporedivo, mašina koja impresije na društvenim mrežama pretvara u donacije i glasove američkih birača došla je do svog usijanja. Ako već dotad nije, Demokratska stranka predsjednika Joea Bidena postala je svjesna kako 5. studenog više ne može čekati ukrštenih ruku. Preusmjeravanje očiju i lajkova prema vlastitom kandidatu postala je primarna zadaća Demokratskog nacionalnog vijeća (DNC) koje se još uvijek dvoumilo – zadržati Bidena koji još uvijek kotira kao čovjek s najviše šansi, ili se pomiriti s tim da »Sleepy Joe« više jednostavno nije u stanju obavljati tako važnu dužnost. I onda se jednog pospanog nedjeljnog popodneva sve ponovo preokrenulo.

Oteta štafeta

»Žrtvovao se za dobrobit Amerike«, »Progutao je svoj ponos i pokazao veličinu«, »Stavio je interes stranke ispred osobnog« – bez trunke ironije pjevalo se u Bidenovu čast nakon što je s njegova X/Twitter profila objavljeno pismo u kojem se obznanjuje njegovo povlačenje iz kandidacijskog procesa, a potom i obavijest kako će ga u nastavku utrke zamijeniti potpredsjednica države Kamala Harris. Bujice patetične hagiografije medijski su prostor filale još dok je staro kljuse jaukalo od jučerašnjih udaraca stranačkih liričara, od kojih su oni s najviše inspiracije u TV suzama govorili kako djedovo »tijelo i jezične sposobnosti možda nisu jaki kao nekad, ali mu je srce veće nego ikad«. Stihovima koji dolaze blizu onih nedostižnih slinjenja o jednom domaćem svecu koji bi bika ljubio među rogove skretana je pažnja s činjenice da su neki od njegovih najbližih suradnika o odustajanju saznali na X-u, kao i sa zaključka da su tvrdoglavog Bidena Demokratski moćnici na kraju morali istjerati.

Medijsko saturiranje tračevima iz Bijele kuće čija je puka količina trebala onemogućiti da se ikakav drugi sadržaj probavi ipak nije moglo slomiti konsenzus stvoren izvan mainstreama – taj da je nad predsjednikom izvršena unutarstranačka verzija puča. Tajnovitost i bizarnost ove nagle objave sa sobom je otvorila niz neodgovorenih pitanja na koje su društvene mreže pružale vrlo kreativne odgovore, no koja objašnjenja »dobro informiranih izvora« o presudnosti nepovoljnih anketa u tzv. swing states (saveznim državama čiji je glas još neizvjestan) nisu mogla zadovoljiti. U regularnim okolnostima, Biden bi ispao kukavica koja se skriva od javnosti, nevjerodostojan političar koji nema hrabrosti da svojim glasačima izravno kaže zašto ih je sada iznevjerio, a stranački vrh neozbiljna skupina mućaka iz sjene koji su ponovno pokazali svoju nesposobnost. Međutim, opća netransparentnost, politička neodgovornost i negiranje kognitivnog i zdravstvenog stanja predsjednika služili su višem influencerskom aksiomu – svaka spekulacija pojačava vidljivost. Nakon pet dana javnog mrmorenja o njegovoj sudbini, Biden je u srijedu prekinuo svoju petodnevnu izolaciju.

– Istina je sveta misija ove zemlje, veća od bilo koga među nama, to je misija američke demokracije. Moramo se ujediniti da bismo ju zaštitili. Posljednjih tjedana shvatio sam da trebam ujediniti svoju stranku u ovom nastojanju. Vjerujem da moji predsjednički rezultati, moje liderstvo u svijetu, moja vizija za američku budućnost zaslužuju drugi mandat. Ali ništa, ništa ne može prepriječiti put spašavanja naše demokracije. To uključuje osobne ambicije. Odlučio sam da je najbolji put za dalje da predam štafetu sljedećoj generaciji, to je najbolji put da ujedinimo naciju, pročitao je predsjednik s telepromptera postavljenog u Ovalnom uredu, dodavši usput par laži o nepostojanju američkih ratova u svijetu, ponavljajući par iznevjerenih obećanja o zaustavljanju rata u Gazi te Putina u Ukrajini, i u konačnici pozvavši svoje biračko tijelo da se mobiliziraju iza njegove »iskusne, čvrste i sposobne« potpredsjednice. Prva faza supstitucije bila je kompletirana.

Reuters

Rizik pokeraša

Još od lipanjske televizijske debate, u kojoj je Biden svojim nastupom razočarao dobar dio stranačkih simpatizera, šuškalo se kako je DNC sam sebi priznao da je car gol i da nema smisla čekati da predsjednik istrune na tronu. Tada se stvar okrenula doslovno preko noći. Najmoćniji američki mediji kao da su dobili partijski naputak kojim se ukida zabrana tematiziranja Bidenovog zdravlja, a politički komentatori pred nacionalnom su se publikom odjednom okuražili reći »Joe, it’s time to go«. Nakon što je na samitu NATO-a Volodimira Zelenskog prozvao imenom njegovog neprijatelja, postalo je jasno kako predsjednik ne može još četiri godine ponavljati riječi koje mu netko govori u uho, niti ga njegova supruga Jill može hvatati da ne odluta sa svjetskih pozornica. Svakoj vlasti blizak Politico pisao je kako je vodeću ulogu u Bidenovoj abdikaciji odigrala Nancy Pelosi, stranačka veteranka i bivša predsjednica Zastupničkog doma (inače gotovo tri godine starija od Bidena), dok je New York Times tvrdio kako je akcijskom planu posredovao bliski predsjednikov savjetnik Steve Ricchetti.

Također, po svemu sudeći važnu ulogu u cijeloj je priči odigrala i holivudska estrada čiji su bogati i utjecajni pripadnici, poput bračnog para Clooney, već neko vrijeme navijali za Kamalu Harris, svoju nekadašnju sugrađanku i bivšu senatoricu Kalifornije. Elita iz Los Angelesa, kao i financijaši s Wall Streeta, proteklih su mjeseci bili škrti na donacijama svojoj omiljenoj stranci, dok je Trump istovremeno plivao u novcu koji je na račun njegove kampanje stizao iz sektora nafte, plina, kocke, pomorskog i zračnog transporta te nekoć Demokratima naklonjene Silicijske doline. U političkom sustavu u kojem novac igra glavnu ulogu, to je bio nepogrešiv pokazatelj smanjenih Bidenovih šansi. Ponovno izokretanje financijskih trendova zbilo se unutar prvih 24 sata Kamaline kampanje tijekom kojih je u tu svrhu prikupljeno rekordnih 81 milijun dolara, zbog čega pojavljivanje Harris na biračkom listiću za nešto više od tri mjeseca može spriječiti samo novo čudo.

Iako ju stranka još nije službeno potvrdila kao njihovu kandidatkinju, informacije koje iz DNC-a u medije dolaze preko pomno odabranih konfidanata tvrde kako je aktualna potpredsjednica već osigurala dovoljan broj delegata koji će ju podržati na stranačkom skupu sredinom kolovoza i zapečatiti njenu nominaciju. Ovaj nevjerojatno glatki prijelaz, tijekom kojeg ostatak stranačkog članstva poput glasnog, ali lako zanemarivog Roberta F. Kennedyja juniora nije dobio priliku ni da pomisli na izazivanje volje Demokratskih moćnika, izveden je potpunom kontrolom internog izbornog procesa. Pelosi, predsjednik Senata Chuck Schumer i čelnik Demokrata u Zastupničkom domu Hakeem Jeffries svoj su potez povukli – all in on Kamala.

Umjetni momentum

– Harris će biti lakše pobijediti nego Bidena, rekao je Donald Trump ove prevratne nedjelje, uvjeren kako američkom narodu neće biti teško dokazati da je njegova suparnica tu gdje je zbog svog manjinskog identiteta, a ne izvanrednih političkih sposobnosti, nepokolebljivih principa i karizme. Iako je Biden kazao kako je njegov izbor Harris kao potpredsjednice »najbolja odluka koju je donio«, činjenica je da se njegova desna ruka tijekom ovog mandata nije istaknula te da kotira kao najnepopularniji »VP« još od kriminalnog pajdaša mlađeg Busha Dicka Cheneyja. Nije pretjerano reći da Harris, nekadašnja državna odvjetnica Kalifornije, svoj politički uspon duguje Bidenu. On ju je prije četiri godine za svoju zamjenicu izabrao s ciljem razbijanja podrške u represivnom sektoru policije i tužiteljstva koji je tradicionalno naklonjen desnijim politikama zakona i reda, no to je učinio prvenstveno kako bi sebi privukao glasove žena i etničkih manjina. Usprkos tome, iako je podrška pravu na pobačaj njena najjača i najčvršća politička karta, ono je upravo za vrijeme Bidenovog mandata izgubilo ustavnu utemeljenost, a Harris, kao ni njen šef, nisu inicirali kreiranje zakona koji bi pobačaj ozakonio na federalnoj razini čak ni dok su Demokrati imali većinu u oba parlamentarna doma.

Suprotno Bidenovoj logici, i njen status kod manjinskih birača mogao bi donijeti nepredviđene probleme. Bilanca njenog 13-ogodišnjeg djelovanja na tužiteljskim funkcijama bio je disproporcionalan i negativan utjecaj na crnačku populaciju, a nadimak »top cop« zaslužila je zbog oštre kriminalizacije radnji poput posjedovanja marihuane koje se u ostatku zemlje često tretiraju kao prekršajne. Usto, u nekim od svojih apsurdnijih slučajeva Harris je u zatvor trpala samohrane majke djece koja su previše izbivala iz škole. Javni nastupi ove 60-ogodišnjakinje također ne izazivaju divljenje. Sklonost nerazmrsivim verbalnim umotvorinama kojima izbjegava odgovoriti na pitanja, ali i gafovima (2020. godine izjavila je kako je Tupac Shakur njen omiljeni živući reper) kod njenih kritičara biva interpretirana kao znak neiskrenosti i neautentičnosti, a u prilog joj ne ide ni činjenica da dolazi iz dijela SAD-a koji ostatak američke populacije, blago rečeno, ne obožava. Sreću za Kamalu Harris čini nezainteresiranost američkog stanovništva za globalna zbivanja, s obzirom na to da bi u suprotnom ogroman problem za nju predstavljalo potpuno nepoznavanje vanjske politike u vremenima kada multiplicirajuće i globalne krize prijete najgorim apokaliptičnim scenarijima, a njena agilnost, relativna mladost i svježina biti će očigledni doprinosi predsjedničkoj utrci koja se prečesto svodi na predvidljiva mačo odmjeravanja. Ne treba zanemariti ni implicitnu podršku koju će Harris dobiti od strane političkih struktura izvan SAD-a.

Premda je rano ustvrditi hoće li oko sebe mobilizirati birače i javnu podršku potrebne za pobjedu, osobito o neodlučnim saveznim državama, vidljivo je da su bastioni američkog liberalizma oko njene persone već počeli kreirati potreban politički momentum. Budući da konstruirati hajp nije problem majstorima PR-a koji znaju kako i čime, Bidenovi grijesi neće dominirati ostatkom kampanje, a ostaje vidjeti kakve će retoričke taktike do TV debate najavljivane za rujan koristiti Harris i Trump.

Ostavština izigranog Joea

Ni mogućnost da se Bidenovo zdravlje pogorša do iznemoglosti, radi čega bi njegova potpredsjednica po slovu ustava preuzela najmoćniju funkciju u državi, do kraja utrke nije isključena. Republikanci na čelu s predsjednikom Zastupničkog doma Mikeom Johnsonom Bidena su već pozvali na ostavku s argumentacijom da ako se nije u stanju kandidirati, nije u stanju ni obavljati predsjedničke dužnosti, međutim izvjesno je da Trumpova klika ne priželjkuje ovakav rasplet jer bi njime Kamalina medijska prisutnost dodatno narasla. Nakon što je za svog prvog asistenta odabrao J. D. Vancea, 39-ogodišnjeg senatora Ohia koji će se nadati da će 2028. godine postati stranački prvak, Trump u rukavu zasigurno čuva još pokoji adut. Rezultati istrage o pokušaju ubojstva još neko vrijeme neće biti službeno objavljeni što otvara vrata za puštanje svakakvih teorija i interpretacija u javni prostor koji će ocrniti federalne institucije pod upravom Bidenovih lojalista, a uz primitivnu anti-establišmentsku patinu kojom je povelik broj naivaca uvjerio kako će državnim novcem poboljšati uvjete rada i života u SAD-u, a ne ih slati u ukrajinsku spalionicu, bivšem predsjedniku uvijek ostaju grandiozne laži.

Čudnovatost američke politike prouzročila je da, koliko god situacija bila kontrolirana korporativnim dvostranačjem, sada kandidat Republikanaca, a ne više Demokrata za sve veći broj Amerikanaca slovi kao ono famozno »manje zlo«. Unatoč propagandi o dobrostojećoj američkoj ekonomiji, stvaranju novih poslova u industriji i rješavanju akutnih problema američkog zdravstva, četiri godine Bidenovog mandata bit će zapamćeno po entuzijastičnom jurišanju Washingtona prema 3. svjetskom ratu. Od 2020. godine do danas Biden je marljivo radio na pogoršanju odnosa s Rusijom, Kinom, Iranom i cijelom zapadnom Azijom, u apsolutnom kaosu ostavio napaćeni Afganistan nakon 20 godina katastrofalne okupacije, pokrenuo novi direktan rat protiv Jemena te kao grlom u jagode zagrizao za rat u kojem Ukrajina nikada nije imala šanse. Naravno, bez aktivnog i kontinuiranog naoružavanja, financiranja i diplomatske zaštite Izraela, holokaust našeg doba ni izbliza ne bi bio moguć. Gaza – u kojoj je 80 posto građevina potpuno sravnjeno sa zemljom, 100 posto Palestinaca raseljeno iz svojih domova, a njih čak do 10 posto ubijeno ili ranjeno – za ogroman dio civiliziranog svijeta ostat će jedina Bidenova ostavština vrijedna spomena.

Dok je cijeli Washington bio zabarikadiran i spreman da se pred jednim od najvećih ratnih zločinaca 21. stoljeća odmota crveni tepih, u gradu su se odvijali masovni prosvjedi protiv rukovoditelja uništenja Gaze kojeg je ujedinjeni američki uniparty u Kongresu ispratio ovacijama. »Za razliku od mnogih ubijenih Palestinaca, Biden ima privilegiju da ostari« – bila je jedna od poruka skupa s desecima tisuća Amerikanaca koji su shvatili kako najvažnija politička pitanja u najmoćnijoj naciji na svijetu ne spadaju u domenu influensa i demokratske kontingencije. Izbor između izbačenog kandidata i novopostavljene mu zamjenice koji su se s Benjaminom Netanyahuom srdačno susreli u četvrtak, ili bezuhog kandidata koji je to učinio u petak, analogan je anketiranju o boji kojom će se farbati izraelski avioni s tonama bombi. Vodila ju prva afro-indijska žena, ili 43. bijeli muškarac, u Americi će Amerikanci nastavljani biti uhićivani zbog protivljenja genocidu, dok će likovi koji ga čine istovremeno biti dočekivani kao najcjenjeniji gosti.