Mali rječnik

Na letu za Nairobi, učila sam svahili od autohtonog govornika, pa donosim mali rječnik riječi koje će vam koristiti, a domaćini će biti vrlo zadovoljni što ste se potrudili nešto naučiti.

JAMBO – Bok, zdravo.

SIKU NJEMA – Dobar dan.

MIMI – Ja.

WEWE – Ti.

HABATI YAKO – Kako si?

MZUTI SANA – Dobro sam, hvala.

SIELEWI – Ne razumijem.

ASANTE SANA – Puno hvala.

KARIBU – Dobrodošli.

SIMBA – Lav.

TWIGA – Žirafa.

NISAIDIE – Pomozite mi.

NDIO – Da.

HAPANA – Ne.

SITAKI – Ne želim.

HAKUNA MATATA – Nema problema.

MATATA – Problem.

Cijepila sam se u Zavodu za javno zdravstvo u Rijeci i koristim priliku pohvaliti djelatnicu te službe na iscrpnim informacijama, konkretnim odgovorima i smirenom pristupu, jer većina ljudi oko mene, na spomen Afrike, nije imala baš pozitivne komentare, a ne moram ni reći da me je dobar dio njih pokušao odgovoriti od putovanja uz nezaobilazno spominjanje malarije, tifusa, kolere, zika virusa…, i nekih drugih bolesti, a sve po nekom SF scenariju kojeg se ni sam Ridley Scott ne bi posramio!

Zaštita od sunca i komaraca

Od domaćina sam dobila opširno »što spakirati« pismo i krenula s pripremama. Slojevita odjeća za tople dane i hladne noći, puno čarapa, topla pidžama, sve za kupanje, vodonepropusna jakna, kao i kapa koja glavu čuva ne samo u otvorenim vozilima na safariju nego i u područjima višim od 1500 metara nadmorske visine. Udobne tenisice trebaju vam svo vrijeme putovanja, ali i japanke su dobre za odmor uz bazen ili plažu. Šeširić sa širokim obodom čuva lice od ekvatorskog sunca koje je zaista neumoljivo. Makar, ako gledate Kenijce, čini vam se da niste u istom godišnjem dobu, jer oni se na 23°C smrzavaju i oblače jakne i kapute, a vas, koji ste u ljetnom outfitu gledaju sa čuđenjem. Preporučeno nam je za safari nabaviti odjeću svjetlijih boja jer se onda prašina manje vidi, a dobro je znati i da je odjeća »vojnog« izgleda u Keniji strogo zabranjena.

S obzirom na činjenicu da komaraca ima jakooo puno, potreban vam je dobar sprej (neka jungle varijanta) koji možete nabaviti kod nas u svakoj ljekarni ili drogeriji, ali i u Keniji ćete u hotelu naići na maramice s repelentom koje su vrlo kvalitetne. Potrebna vam je i krema za zaštitu od sunca, ali i losion za tijelo jer njihova voda, koja nije za piće, užasno isušuje kožu. Za piće i pranje zubi, a ja sam se s njom i umivala, koristite samo vodu iz boce, te pritom obratite pozornost da je čep originalno zatvoren.

Ono što nikako ne smijete zaboraviti je dalekozor i dobar fotoaparat da možete promatrati životinje i prirodu te pritom ponijeti što je više moguće uspomena.

Umjereno s mančom

Kenijska valuta je šiling, a po tečaju za 1 KSH dobijete 0,009681 USD, s time da morate paziti da dolare starije od 2003. godine ne uzimaju na prodajnim mjestima, ali uvijek dobro dođu kao manča. Priča o manči je također vrlo zanimljiva jer postoji i službena preporuka kako nagrađivati. Dakle, ako ste jako, ali ono baš jako zadovoljni s uslugom onda možete nagraditi izvršitelja, te pritom paziti da ga ne nagradite previše jer on onda više ne bi imao potrebu dolaziti neko vrijeme na posao, tako da je 50 centi nosaču kofera, dolar za taksistu i frizerku, te deset dolara za safari vodiča više nego dovoljno.

istock

Što se tiče klime, uzmite u obzir da temperatura u Keniji ovisi o nadmorskoj visini. Ako ste na obalnom dijelu, dnevna temperatura kreće se od 21 do 23 stupnjeva Celzijevih, dok je u Nairobiju od 21 do 26°C. Srpanj i kolovoz su zimski mjeseci, a siječanj, veljača, lipanj i rujan obično su suhi. Ožujak, travanj, svibanj, listopad i prosinac donose dosta kiše, ali općenito treba imati na umu da su velike oscilacije između dnevne i noćne temperature, pogotovo na višim predjelima.

Marijana Kalčić

Kada ste u Keniji, sat ste vremena ispred nas u Hrvatskoj, a sunce gotovo tijekom cijele godine izlazi vrlo rano.

Kenija se nalazi na nešto više od 580 tisuća km², a od toga skoro 45 tisuća km² zauzima 56 nacionalnih parkova i rezervata. Na njenom se području nalazi 80 glavnih vrsta životinja i oko 1100 vrsta ptica, tako da postoji mogućnost da dnevno vidite i 100 različitih ptica.

Stanovnici Kenije, njih skoro 49 milijuna govori engleski jezik koji je službeni, te kiswahili koji je nacionalni jezik.

Let do Dohe

Za ulazak u Keniju potrebna vam je i viza koju možete unaprijed napraviti putem web portala, ali i na samoj carini prilikom ulaza u zemlju. Već sam prije rekla da je preporuka i da se cijepite protiv žute groznice, te da se što je moguće bolje zaštitite protiv malarije.

Kenija

Do Kenije je avionom vrlo jednostavno doći jer Nairobi je centar Istočne Afrike, a zračna luka Jomo Kenyatta udaljena je samo pola sata od centra grada. Ako pak svoje putovanje počinjete na moru možete koristiti Moi zračnu luku u Mombasi.

Moje putovanje započelo je iz zračne luke F.T. iz Zagreba, koja je, ne znam zbog čega znatno povećala cijenu parkinga, pa sam, zahvaljujući odličnom savjetu dragog prijatelja, i »vezama i poznanstvima« u Zagrebu svoj automobil parkirala u privatno dvorište i Uberom (čiju mobilnu aplikaciju i uslugu ovim putem pohvaljujem) došla do aerodroma i pritom, za devet dana putovanja, ušparala 490 kuna. Aerodromska procedura prošla je iznimno brzo i uskoro se smještam na svoje sjedalo uz prozor. Qatar Airways, osim što ima odličnu aplikaciju, ima i ugodne avione. Prostora za noge ima malo više nego obično, sve je prilično čisto, a stjuardese su izuzetno ljubazne i susretljive. Na nekim letovima postoji i Wi-Fi, ali o kvaliteti, onog besplatnog 15-minutnog korištenja, šteta je trošiti riječi. Klasična »navlakuša«.

Kenija

Let do Dohe trajao je skoro šest sati koji nisu htjeli nikako proći. Ali, kada se dočepate Dohe, sve se zaboravi. Tako čist, uređen i dotjeran aerodrom rijetko se viđa. Tri sata između leta prođu vam u sekundi jer u Diners loungeu imate na raspolaganju brzi Wi-Fi, toplo-hladni buffet, sve vrste napitaka, slatkiša, ugodne naslonjače i stolice, te sobu za spavanje. Taj dio nisam isprobala, već sam koristila priliku i razgovarala mobitelom s dragim osobama u Hrvatskoj.

Vremenska razlika Katara i Kenije u tom je trenutku bila samo sat vremena više u odnosu na Hrvatsku, pa sam tako izbjegla onaj poznati i sveprisutni »jet lag«.

Iza jedan u noći na aerodromu Jomo Kenyatta u Nairobiju »karibu« su mi zaželjeli domaćini, zabundani u slojeve majica i jakni na temperaturi od 20°C. Malo mi je bilo čudno, ali tijekom svog boravka u Keniji shvatila sam da je to normalno. Njima je u tom trenutku bilo rano proljeće i svi su tako odjeveni.

Kenija

Vozeći se tako do hotela, umorna od puta, neispavana…, gledala sam kroz prozor prilično neosvijetljenog grada, po kojem, unatoč nepostojanju semafora, jure automobili, motori, i primijetila puno plastičnih i željeznih divljih životinja koje ukrašavaju grad. Međutim, u jednom trenutku, učinilo mi se da se krdo zebri kreće i to sam pripisala svemu navedenom prije, ali… Nairobi je također nacionalni park i neke se životinje nesmetano kreću gradom. Zanimljivo!

Velika petorka

Osim životinja, u Nairobiju postoji još nekoliko zanimljivih prometnih problema. Naime, nikada ne znate koliko vam je vremena potrebno od točke A do točke B jer, kao što sam već i prije rekla, niti jedan semafor nije u funkciji iz razloga što je Nairobi trenutno jedno veliko gradilište, pa na najfrekventnijim kružnim tokovima promet reguliraju prometni policajci koji se prilično trude, ali…

I još jedan problem su autobusi, koje zovu matata, što na swahiliju znači problem. Oni su nakrcani sa 40 posto više putnika nego što imaju mjesta, ljudi ispadaju i ulaze kroz prozore, vrata i to u vožnji, oni se prestrojavaju iz trake u traku, na cesti ispravljaju nedostatke na vozilu, mašu, viču, trube… Jedna vrlo živopisna gradska vreva na koju se brzo naviknete.

Nakon Nairobija moja sljedeća destinacija bio je aerodrom Nanyuki, zapravo Air strip, što u stvarnosti predstavlja makadamsku široku cestu na koju slijeću mali aviončići za četiri do 12 putnika s kakvim sam se, zajedno s kolegicama iz Njemačke, uputila prema kampu Sweetwaters Serena u Ol Pejeta rezervatu na 1821,48 metara nadmorske visine.

Putem smo stale na ekvatoru i pogledale da li se zaista voda na sjevernoj hemisferi vrti na jednu stranu, a na južnoj na drugu, te zašto na 0 miruje, ali na tako važno pitanje, unatoč kvalitetnoj prezentaciji, nismo uspjele dati sto posto točan odgovor, pa je pao dogovor, da se na nekom sljedećem putovanju s tim pitanjem malo konkretnije pozabavimo…

Kamp Sweetwaters Serena jedan je od najpopularnijih u toj regiji i nudi klasičnu šatorsku safari ponudu upotpunjenu s puno luksuza »stare škole«. Naime, kamp ima 39 luksuznih šatora s terasom koja ima pogled na okupljalište životinja, pa kada vas noćno trubljenje slonova probudi iz sna, znate da su od vas udaljeni samo nekih pedesetak metara.

Rezervat je dom svim članovima Velike petorke, »The Big Five«, koju čine lav, slon, nosorog, leopard i bizon, a poznati su i po rezervatu crnih nosoroga, kao i po jedinom rezervatu čimpanzi u Keniji. Sve smo to obišli s našim vodičem i vidjeli brdo slonova, zebri, bizona…, te dočekali zalazak sunca na samoj crti ekvatora.

Došlo je i vrijeme kušanja autohtonih proizvoda koji su me ugodno iznenadili jer je hrana na razini boljih hrvatskih restorana. Mesa svih vrsta u izobilju (teletina, piletina, kobasice od bizona, meso krokodila…), povrća, salata, deserti su fantastični, dosta na tragu engleskih čija su kolonija dugo bili, a i sve je prilagođeno potrebama turista koji dolaze iz cijelog svijeta, pa u ponudi možete naći i pohano meso i bolonjez.

Masai Mara

Naša sljedeća stanica bio je, dva sata vožnje autom udaljeni Mountain Lodge na 2.195 metara koji u 41 sobi nudi mir, samoću, tišinu i garantira opuštanje nakon dana punog avanture i višesatne šetnje po Mount Kenyji. Cijeli hotel izgrađen je od drva i maksimalno je uklopljen u prirodu, tako da životinje rado dolaze do vode i vi ih nesmetano sa svog balkona možete gledati. Imate osjećaj da se nalazite u tradicionalnom Kikuyu domu. U ovom objektu hrana se priprema isključivo à la carte, te obiluje janjetinom, ali možete naručiti i neku od njihovih tradicionalnih riba koje se na dnevnoj bazi dostavljaju. Nas je pak najviše veselio buffet s velikim izborom slastica…

Kenija

Sljedeći dan, opet malim avionom, krenule smo na put za Masai Maru na 1625 metara nadmorske visine, gdje nas je dočekala druga klima, bez dnevnih oscilacija od 15 do 20 stupnjeva u odnosu po danu i noći, ali prava sparina (domaći su još uvijek u dugim rukavima i felpicama). Tamo smo mogle uživati u kupanju u bazenu, odličnoj hrani, kvalitetnom vodiču i super safariju. Osim onog dnevnog, iznenadili su nas s ranojutarnjim safarijem, pa smo tako već u 6 ujutro, još po mraku, krenule promatrati životinje.

Od Velike petorke, već smo vidjele tri, pa smo s posebnim veseljem uživale u lavovima koji su se nakon noćnog lova vraćali svojim mladuncima. Biti tako blizu životinja, koje se, zbog navike na automobile i ljude, uopće ne obaziru na nas, već izgledaju tako milo i pitomo, čini da poželite izaći i pomaziti ih. Naravno, to vam nije dopušteno, ipak su to divlje životinje ali u svom prirodnom okruženju izgledaju posebno i pristupačno.

Masai Mara graniči s tanzanijskim Serengetijem i automobilom smo prolazili po samom rubu »meke« granice, te nakon pari sati promatranja životinja i uživanja u velikim prostranstvima koja možete vidjeti u emisijama National Geographica okusile još jedno iznenađenje. Naime, domaćini su nam pripremili Masai doručak uz samu rijeku Maru, na par metara od krokodila i nilskih konja i to uz čašu šampanjca.

Kenija

Puna odličnih impresija, zadovoljna kvalitetnom uslugom, ljubaznošću domaćina, te oduševljena odličnom hranom, vraćam se kući s obećanjem da moram ponoviti afričko iskustvo i nastaviti s istraživanjem drugih zemalja. Jedva čekam kasno proljeće, pa da zagrebem u neku novu zemlju!