Tema Međunarodnog dana šuma 2024. je »Šume i inovacije: Nova rješenja za bolji svijet«. Naime, inovacije i tehnologija revolucionirali su praćenje šuma, omogućujući zemljama da učinkovitije prate i izvještavaju o svojim šumama.

Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, koja je stupila na snagu 21. ožujka 1994. godine, a kojoj se Hrvatska priključila 1996., prijavljeno je ukupno 13,7 milijardi tona smanjenja ili poboljšanja emisije ugljikovog dioksida u šumama putem transparentnog i inovativnog praćenja šuma.

Borba protiv krčenja šuma zahtijeva novi tehnološki napredak. Uz 10 milijuna hektara izgubljenih godišnje zbog krčenja šuma i približno 70 milijuna hektara pogođenih požarima, ove su inovacije ključne za sustave ranog upozoravanja, održivu proizvodnju robe i osnaživanje lokalnog stanovništva. Nadalje, obnova ekosustava, uključujući napore za pošumljavanje, može značajno doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i poboljšati sigurnost hrane dok istovremeno pomiče granice održivih proizvoda od drva.

Osobita zaštita

Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u Hrvatskoj iznosi 2.759.039 hektara, što čini 49,3 posto kopnene površine države. Od toga je 2.097.318 hektara u vlasništvu države, dok je 661.721 hektar u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Glavninom šuma u vlasništvu države gospodari trgovačko društvo Hrvatske šume.

Šume su obnovljivi prirodni resurs i nacionalno blago. One su izvor pitke vode, čista zraka, prirodnoga tla, flore i faune, bioraznolikosti, prirodnosti, blage klime, lijepoga krajobraza i drvne tvari, jednom riječju – života. Sukladno Ustavu Republike Hrvatske s pravom uživaju status dobra od posebnog interesa koje ima osobitu zaštitu. S toga je od iznimne važnosti upravljati tim resursom na društveno odgovoran način.

Sve šume u Hrvatskoj podijeljene su u gospodarske jedinice, a one u odjele i odsjeke.

Svaka gospodarska jedinica ima svoj šumskogospodarski plan koji se izrađuje za razdoblje od 10 godina i u kojem su propisani svi radovi koji se u navedenoj gospodarskoj jedinici u tom razdoblju moraju izvršiti – sječa šuma u Hrvatskoj nije neplanska, upravo suprotno, gospodari se vrlo promišljeno i stručno isplanirano.

Prema namjeni šume se dijele na: gospodarske, koje se, uz očuvanje i unapređenje njihovih općekorisnih funkcija, koriste za proizvodnju šumskih proizvoda; zaštitne, koje u prvom redu služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine; te šume s posebnom namjenom, zaštićeni dijelovi prirode kao što su strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni rezervati, spomenici prirode, značajni krajobrazi, park-šume.

Motovun, Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

Spremnici ugljika

Šume su najznačajniji kopneni spremnik ugljika. Procjenjuje se da sadrže 86 posto ukupnog ugljika na kopnu u nadzemnom dijelu i 73 posto u podzemnom dijelu. Razlikujemo glavna pohraništa ugljika kada je šumski ekosustav u pitanju: živuća biomasa (podzemna i nadzemna), mrtvo drvo, listinac i šumsko tlo.

Izvan šumskog ekosustava nalazi se i peto pohranište: drvni proizvodi. Prosječna količina ugljika u biomasi visokih šuma i panjača Hrvatske iznosi 100,8 tona po hektaru (81,5 t/ha u nadzemnom dijelu i 19,3 t/ha u podzemnom dijelu). U sastojinama nižeg uzgojnog oblika (makije, šikare, šibljaci i garizi) procjenjuje se da ukupna biomasa sadrži oko 21 t/ha ugljika. Ukupna živuća biomasa obrasle šumske površine u Hrvatskoj sadrži oko 208 milijuna tona ugljika.

Šumski ekosustavi imaju vrlo značajnu ulogu u ugljikovom ciklusu, naročito u sposobnosti uklanjanja ugljikovog dioksida iz atmosfere pomoću procesa fotosinteze.

Da bi nastao jedan kubični metar drvne zalihe, potrebno je oko 1,6 tona ugljikovog dioksida iz zraka. Ako uzmemo da je godišnji tečajni prirast oko 10 milijuna »kubika«, to znači da se godišnje procesom fotosinteze asimilira oko 16 milijuna tona ugljikovog dioksida iz atmosfere, a šume kojima gospodare Hrvatske šume asimiliraju 11,8 milijuna tona.

Jedan dio uklonjenog ugljikovog dioksida vraća se nazad u atmosferu procesom sagorijevanja drveta kao energenta, kroz procese raspadanja organske materije ili uslijed prirodnih nepogoda (požari i dr.) i taj dio se uračunava u emisije stakleničkih plinova, no jedan dio ostaje trajno ugrađen pohranom ugljika u pohraništa i taj dio zovemo ponorom ugljika. Održivo gospodarenje šumama omogućuje trajni ponor ugljika, odnosno da je uklonjeni dio uvijek veći od emitiranog.

Održivo gospodarenje

Godišnji prirast drvne zalihe u RH iznosi 10,1 milijun »kubika«, od čega je 7,5 milijuna »kubika« u šumama kojima gospodare Hrvatske šume, a 2,2 milijuna »kubika« u šumoposjedničkim šumama. Godišnje se u šumama kojima gospodare Hrvatske šume iskoristi manje od prirasta, čime se osigurava budućnost održivog gospodarenja – naime, prosječna godišnja proizvodnja njegom i obnovom šuma iznosi 6,4 milijuna kubičnih metara.

Uz prirodnu obnovu šuma koju šumari postižu svojim načinom gospodarenja, godišnje se posadi otprilike devet milijuna sadnica, a posije još znatno više – na stotine vagona šumskog sjemena.

U Hrvatskoj se provodi višenamjensko održivo gospodarenje šumama.

Temeljna odrednica višenamjenskog gospodarenja šumama je pridavanje jednakog značaja svim funkcijama šume i zasnivanje gospodarenja na njihovom skladnom korištenju. Ovisno o namjeni šume, stanišnim prilikama i biološkim osobinama vrsta drveća, primjenjuju se tri osnovna načina održivog gospodarenja šumama: jednodobno (sastojinsko), preborno (stablimično, grupimično) i raznodobno (skupinasto) gospodarenje.

Kod sastojinskog načina gospodarenja, planiranje potrajnosti (održivosti) prihoda zasniva se na normalnom razmjeru dobnih razreda unutar uređajnog razreda, a kod prebornog i raznodobnog načina gospodarenja na normalnoj, optimalnoj strukturi sastojina s obzirom na drvnu zalihu, debljinsku raspodjelu i broj stabala.

Bez obzira na izabrani način gospodarenja, stručno i racionalno gospodarenje podrazumijeva težnju optimalnom korištenju osnovnih čimbenika šumske proizvodnje (šumskoga staništa, drvne zalihe, vremena, ljudskog rada). Zbog toga se u svim, a naročito u gospodarskim sastojinama obavljaju uzgojni radovi, čiji je zadatak usmjeravanje i ubrzanje njihova prirodnog razvitka.

Svi uzgojni radovi svrstavaju se u dvije osnovne skupine – radove na pomlađivanju i osnivanju sastojina i radove na njezi sastojina. Kod sastojinskog gospodarenja, ti se radovi odvijaju vremenski i prostorno odvojeno, a kod prebornog i raznodobnog istovremeno se na jednoj površini obavljaju svi uzgojni radovi.

FSC i SURE

Hrvatske šume već 22 godine posjeduju FSC® certifikat (Forest Stewardship Council®) kao potvrdu odgovornog načina gospodarenja hrvatskim šumskim blagom, a nedavno je pozitivno zaključena još jedna FSC® recertifikacija za idućih pet godina, a koja se dodjeljuje tvrtkama koje šumama gospodare prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima.

Kako je i misija Hrvatskih šuma osigurati održivo integralno gospodarenje državnim šumama na ekološki osjetljiv, ekonomski učinkovit i socijalno odgovoran način prema društvu u cjelini i zaposlenicima poduzeća, u Hrvatskim šumama posebno su zadovoljni činjenicom da certifikat dolazi kao potvrda predanosti i rada svih djelatnika tvrtke.

Također je od ogromnog značenja i činjenica da Hrvatske šume mogu sve svoje proizvode stavljati na tržište kao FSC certificirane s obzirom na to da najveći dio sirovine koju hrvatska drvna industrija koristi dolazi upravo iz područja kojima gospodare Hrvatske šume.

Hrvatske šume uspješno su prošle i audit za novi certifikat – SURE. Time se potvrđuje da šumsku biomasu proizvode u skladu s kriterijima održivosti. Direktivom (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora i Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/2066 оd 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova, utvrđeni su kriteriji održivosti za goriva iz biomase.

Ukoliko ne posjeduje certifikat kojim se dokazuje održivost njezine proizvodnje, biomasa koja se od 1. siječnja 2023. godine koristi za proizvodnju energije u postrojenjima većim od 20 MW toplinske snage ili postrojenjima poslovnih subjekata uključenih u sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova tretira se kao fosilno gorivo.

Iz navedenih razloga na razini EU-a uspostavljene su procedure dokazivanja da je proizvodnja biomase u skladu sa zadanim kriterijima održivosti, a za provjeru poštivanja tih kriterija uspostavljene su dobrovoljne certifikacijske sheme. Hrvatske šume odabrale su certifikacijsku shemu Sustainable Resurces (SURE), kao najprikladniju za šumsku biomasu.