Dana 4. studenoga, kao i svake godine dosad, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu obilježava Dan hrvatskog baleta. Naime prije točno 147 godina, 4. studenoga 1876. zagrebačka je Opera praizvela operu »Nikola Šubić Zrinjski« Ivana pl. Zajca te su tom prigodom na programskoj cedulji prvi put bila navedena imena plesača i koreografkinje baletnih dijelova te opere.

Od 2003. kao nacionalni dan baleta obilježava se datum praizvedbe ove Zajčeve opere za koju je balerina, koreografkinja i pedagoginja Ivana Freisinger postavila plesne brojeve: Turski ples, Adagio, Arapski ples i Ples Bajadera, a uz nju je, kako navodi Maja Đurinović, nastupilo i nekoliko domaćih »gospodični« iz Coronellijeve škole (Vormastini, Strozinger, Cerovac, Kargačin, Frasinelli, Rosenberg, Ludvig i Mahalup).

Zanimljivost vezana uz to prvo dokumentirano pojavljivanje baleta unutar neke predstave govori kako ono nije bilo dobro primljeno kod kritike, a koreografiju Ivane Freisinger oštro je kritizirao i August Šenoa. Tada je Šenoa, kritičko pero Vijenca, primijetio: »Ne možemo se slagati sa baletom 4. slike. Glazba je lijepa, karakteristična, ali to đipanje, ta besmislena pantomima nije balet… Balet valja svakako izbrisati…« Pisao je i ovo: »Domaće naše sile drže se junački uz gostinju, samo su zborovi u ‘Margareti’ vrlo slabi bili, a uz to moradosmo sa tim umjetničkim nektarom progutati jednu gorku limunovu košticu – gospodičnu Freisingerovu sa tobožnjim baletom. Nam se čini taj balet kao Falstaffova vojska. Čemu to?… Reklo se da će prima balerina izvježbat djevojčice za baletni zbor. Na to čekamo već godinu dana, a kakav je izbor vidjesmo u posljednjoj predstavi ‘Fausta’…«

Kako javljaju iz zagrebačkog HNK-a, na svu sreću Šenoina sugestija nije prihvaćena te se nakon toga ne osobito obećavajućeg početka hrvatski balet polako razvijao. Prema Maji Đurinović, balet je od svojih prvih pojava na zagrebačkoj sceni više puta ukidan da bi se entuzijazmom i umjetničkom vizijom pojedinaca ponovo iz početka uvozio i pokretao. Bilo je potrebno gotovo pedeset godina od toga skromnog početka da Balet postigne svoju autonomiju unutar kazališta te postavi osnove profesionalizma na kojima i danas temelji svoje postojanje i umjetničko djelovanje.

Dan hrvatskog baleta zagrebački HNK već dulji niz godina obilježava otvorenim baletnim classom, u suradnji sa Školom za klasični balet u Zagrebu. Svi zainteresirani moći će pogledati kako izgleda radni dan plesača, to jest onaj njegov dio koji inače ostaje skriven publici. Osim redovnog programa, ove godine ansambl Baleta prikazat će i baletnu točku koja je posebno koreografirana za petnaest novih članova ansambla koji su se od ove sezone pridružili Baletu nakon velike međunarodne audicije, otvarajući tako, jedno novo poglavlje hrvatskog Baleta.

Kako na Baleti.hr podsjeća Maja Đurinović, hrvatski balet se od svojih početaka skromno i stidljivo razvijao u sjeni hrvatske drame koja je, od protjerivanja njemačkih glumaca 1860. i svog utemeljenja pred sobom imale velike i ozbiljne nacionalne, prosvjetiteljske, kulturne i političke zadaće. Balet se u to vrijeme u Zagrebu pojavio zahvaljujući operi i opereti koje su, prema europskim uzorima, trebale plesne umetke, te su u njegovo mukotrpno osvajanje autonomne pozicije unutar Hrvatskog narodnog kazališta utkane povijesne predrasude i pozicija inferiornog, zabavnog i dekorativnog žanra.

»…u tom kroničnom povijesnom nedostatku kontinuiteta, uz puno kompromisnih rješenja, ne čudi različitost mogućih odgovora na ovo naizgled vrlo jednostavno, a zapravo vrlo složeno pitanje: kad počinje hrvatski balet? Ili: koji je prvi hrvatski balet? Ili: prvi hrvatski koreograf? Budući da sam, uspoređujući različite izvore, sve sigurnija da ne postoji jedan zadovoljavajući odgovor, iznijet ću nekoliko potencijalnih povijesnih početaka hrvatskog baleta«, piše Đurinović.

Podsjetimo, prvi cjelovečernji balet izveden u Zagrebu bila je »Vila lutaka« Josepha Bayera koju je 1892. koreografirao bečki baletni majstor Leopold Gundlach. No kako u to vrijeme nemamo baleta, izvode ga plesno nadareni članovi Drame.