Maja Medaković dugogodišnja je novinarka popularne i cijenjene emisije »Provjereno« koja će kroz koji dan krenuti u svoju novu sezonu. A mjesec rujan i televizijski eter vole nove početke. Uz ljeto na izdisaju, kada se sve vraća u svoju »cjelogodišnju normalu«, baterije građanstva su više ili manje napunjene, ponovno se okreću svojim obavezama, moranjima, a gdjegdje i rutini.

»Provjereno« je jedna od onih vječitih televizijskih »budilica« čiji je zvon mnogih minulih rujana budio tu jesensku svakodnevicu povratnika s godišnjih odmora. Uspješan magazin Nove TV i jedan od zaštitnih znakova te televizije ulazi u svoju 17. sezonu emitiranja u kojoj ćemo gledati nove istraživačke priče.

Uoči nove sezone »Provjerenog«, u zanimljivom razgovoru s Majom Medaković dotakli smo se mnogih tema koje se tiču magazina »Provjerenog, specifičnosti Majinog posla i profesije.

Nova sezona »Provjerenog« je pred vratima. Što nas očekuje u novoj sezoni?

– »Provjereno dobre priče i sve ono što ste kroz proteklih šesnaest sezona od nas naviknuli. Da smo uporni, izravni, da ne odustajemo, da nas nije strah, da istražujemo, razotkrivamo… Da ćemo vas i rasplakati, ponekad i šokirati, podsjetiti i potaknuti na dobra djela za koja ste nam sve ove godine bili najbolji saveznici, oni koji su zapravo mijenjali tuđe živote.

Najbolje što može

U redakciji »Provjerenog« radite već duže od desetljeća? Koliko se teme koje danas obrađujete razlikuju od onih koje ste radili u bližoj ili daljoj prošlosti? Kako su se domaće boljke i problemi mijenjali kroz to razdoblje?

– Srećom, neke su se stvari, anomalije u društvu, s vremenom, a dijelom i zbog našeg rada, promijenile. Zbog nas su se mijenjali zakoni, obespravljeni su stjecali svoja prava, stav prema ranjivim skupinama društva mijenjao se nabolje. I lijepo je znati da ste bili dio te promjene, ali problema ima i dalje i uvijek će ih biti. I baš zato smatram da su emisije poput naše potrebne u društvu.

Zašto volite svoj posao? Koja vam je najbolja, a koja najteža pojedinost rada u ekipi »Provjerenog«?

– To s vremenom postane toliko neodvojiv dio vas, vašega identiteta, da mi je zapravo teško odgovoriti na ovo pitanje. Bude teških dana, tempo kojim moji kolege i ja radimo i živimo tijekom sezone je zahtjevan. Iscrpljuje. I fizički i mentalno i emocionalno.

Ali doći u redakciju, među ljude s kojima se možeš zezati i dobro nasmijati, čini sve puno lakšim. Volim teren, onaj neposredni dio rada sa sugovornicima, suradnju s našim sjajnim snimateljima na terenu… Pisati tekst mi je uvijek posebno zahtjevno, uzme vremena. Važem riječi, rečenice, pišem, brišem. Želim da to bude najbolje što može.

Koliko su se vaša poslovna svakodnevica i koraci koje poduzimate tijekom razrade određene teme mijenjali tijekom godina? Je li se promjenom konzumacije medija promijenio i vaš pristup istraživačkom novinarstvu ili način obrade teme?

– Iskustvo donosi svoje pa je sada, kada ga se već lijepo nakupilo, sve puno lakše. Informacije se sada brže izmjenjuju, lakše su dostupne, puno je fake newsa. Ali zanat je zanat. Provjeriti nešto iz tri različita izvora, dobiti dokumente na uvid, štititi svoje izvore. Te su stvari temelj. I onda i sada, a nadam se i u budućnosti.

Imate li ponekad osjećaj da, pokušavajući društvo učiniti pravednijim, radite Sizifov posao ili da jurišate na vjetrenjače? Hoću li pretjerati ako kažem da se bavite istjerivanjem pravde u ovoj našoj državi, ili barem ukazivanjem na nepravdu?

– Ukazivanje na nepravdu, istjerivanje pravde… Pa zar to nije temelj našega posla, razlog zbog kojeg smo izabrali novinarstvo? Tko će ako nećemo mi? I ne, ne mislim da radimo Sizifov posao. Sve što radimo, svaka priča, nepravda na koju smo ukazali, odgovornost na koju smo nekoga pozvali, sve se to računa. Uvijek! Sve je to makar i mali, ali uvijek korak naprijed ka boljemu društvu.

Ekipa 17. sezone »Provjerenog«, Foto: Nova TV

Navikla da je teško

Stručno ste osposobljeni na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Koliko se razlikuju novinarska teorija i praksa? Koliko vam u poslu pomaže ono što su vas tamo naučili, a koliko vam pomaže stečeno iskustvo? Koliko je za vrstu novinarstva kojom se bavite potrebna i ova druga, »ulična škola«?

– U svemu, pa i u novinarstvu, teorija je jedno, a praksa drugo. Kada sam tek počinjala, puno mi je značilo sve što sam naučila kroz TV studio i kolegij televizijskog novinarstva pod vodstvom profesorice Tene Perišin. Nama, nadobudnim i neiskusnim studentima, dala je priliku da okusimo što je prava televizija, kako će stvari izgledati jednog dana kada se zaposlimo u nekoj TV kući. I na tome sam joj beskrajno zahvalna. A »uličnu školu«, tj. čitati ljude i prilagođavati se situaciji, učite u hodu. Što brže, to bolje.

Kakav karakter mora imati čovjek novinar koji se hvata u koštac s time? Kolebate li se ikada tijekom poslovnih izazova ili idete glavom kroza zid? Jeste li ikad razmišljali da odustanete od rada u istraživačkom magazinu i da odete na neko »manje zahtjevno« radno mjesto unutar struke?

– Ako nisi uporan i ustrajan, nećeš baš daleko stići. I to je činjenica. Mi smo u Provjerenom nekako navikli da je teško, da nailazimo na prepreke, da ne možemo drukčije nego glavom kroza zid. Ne zamaram se time što će biti sutra, hoće li mi dosaditi ovaj posao, hoću li poželjeti nešto mirnije. Nastojim biti u trenutku, uvijek otvorena za sve opcije koje se pojave.

Foto: Nova TV

Nepredvidiv posao

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet? Kako je on glasio?

– Slušaj sugovornika! Čula sam to još na fakultetu i pokazalo se kao zlata vrijedan savjet. A iskustvo me naučilo da mogu biti sretna ako se od planova i scenarija koje imaš prije odlaska na teren ostvari njih trećina. Ovo je nepredvidiv posao. Priprema je važna, ali prilagodba i snalaženje na terenu ono je što u konačnici odradi posao.

Pokraj ozbiljnih izraza lica, prisutnih u vašemu poslu, što vas privatno istinski veseli? Imate li kakav hobi koji radite s velikim entuzijazmom? Što Maja želi biti kada odraste?

– Kad odrastem? E, sad ste me baš nasmijali, hehehe. Veseli me vrijeme s obitelji, dobra knjiga, more, ljeto, kava, čokolada…

Koja su vama omiljena TV lica, nevezano uz to kojom se televizijskom formom bave, i zašto? Koje je TV lice djelovalo na vas?

– Ben Fogle! Obožavam ga. Njegove priče, pristup, spontanost i nenametljivost. Kako razgovara sa sugovornicima, koja pitanja otvara ne samo sugovornicima nego i gledatelju. Jednostavno sjajan u svakom pogledu!