Posljednji trening Bijelih uoči sudara s Lilleom/Foto M. LEVAK
Pokazali smo u prvom susretu da možemo hrabro odigrati. Na temelju toga gradimo optimizam za utakmicu pred našim navijačima - rekao je Sopić
povezane vijesti
- FOTO Rijeka je posljednji put gostovala u Opatiji prije 11 godina. Prisjetili smo se te utakmice na starom igralištu
- Bijele će danas u Opatiji osim novog stadiona dočekati i niz bivših igrača Rijeke
- Povratak pod kultne stijene donio je vrtlog emocija: “Rujevica ima draž, ali Kantrida ima neku posebnu energiju”
RIJEKA Nogometaši Rijeke večeras na rasprodanoj Rujevici imaju priliku prvi put u povijesti izboriti skupinu Konferencijske lige. U uzvratnoj utakmici play-offa dočekuju Lille koji je u prvoj utakmici slavio 2:1 nakon što su Bijeli poveli prekrasnim lobom nade Marca Pašalića.
– Imamo aktivan rezultat. Nažalost, od lani više nema pravila da gol u gostima vrijedi dvostruko, ali znamo što moramo napraviti. Za prolaz moramo pobijediti s dva gola razlike. To je jednostavno na papiru, ali problem je što je s druge strane Lille bez obzira na to što su posljednju utakmicu u francuskom prvenstvu izgubili 1:4. Ušli su u tu utakmicu malo neozbiljno i kada je voda postala duboka, teško se vratiti bilo kojoj momčadi, tako i Lilleu. Potpuno sam svjestan situacije, ali siguran sam da će za Rijeku istrčati 11 lavova i dati sve od sebe za ulazak u skupinu Konferencijske lige – rekao je Željko Sopić, trener Rijeke u uvodu konferencije za medije održanoj na kišom okupanoj Rujevici u srijedu točno u podne.
Sopić ima problema sa sastavljanjem momčadi s obzirom na to da su Dilaver, Banda, Radeljić i Čabraja ozlijeđeni, dok Vukčević odlazi s Rujevice i seli u Meksiko.
– Ne vjerujem da će se krvna slika popraviti na bolje na zadnjem treningu, tako da nam oni igrači koji nisu do sada participirali, uz Radeljića koji se ozlijedio u Lilleu, vjerojatno neće moći pomoći ni danas – dodao je Sopić.
Plan
Deset godina prošlo je od velikog trijumfa Rijeke u Stuttgartu, kada su Bijeli s Matjažom Kekom na klupi golom Gorana Mujanovića, na asistenciju Ivana Močinića, u trećoj minuti nadoknade zabili za 2:2 i senzacionalni prolaz Rijeke u skupinu Europske lige. Bijeli sada peti put mogu do skupine, ali prvi put u Konferencijskoj ligi, koja kreće u treće izdanje. Sopić je sada u Kekovoj koži. Tako blizu senzacije…
– Rijeka je tada Mujanovićevim golom napravila veliko iznenađenje u Stuttgartu. Bili smo, realno, totalni autsajderi, ali tu je nogomet pokazao čar da ne pobjeđuje uvijek bolji. Kada se mjerimo mi i Lille, tko razumije nogomet, reći će da Rijeka nema nikakve šanse. Pokazali smo u prvom susretu da možemo hrabro odigrati. Na temelju toga gradimo optimizam za utakmicu pred našim navijačima. I to je velika razlika. Dobro smo se pripremili, znamo na koji ih način želimo napasti. Vidjet će se da želimo zabiti gol ili dva više od Lillea. Moramo se držati plana. Izađemo li grlom u jagode, oni će to kazniti na širokom prostoru, a mi tada moramo loviti puno veći zaostatak. Moramo biti strpljivi, igra se 90 minuta. Naša će prednost biti brzina travnjaka jer je ovo izrazito brz teren – poručio je Sopić.
Koji će to lavovi istrčati večeras Sopić nije otkrio, ali ukazao je na način na koji će se njegova momčad suprotstaviti deset puta skupljem sastavu.
– To je momčad koja ima vanserijsku kvalitetu. S druge strane, što god mi mislili, znamo što nas vodi dalje. Znači, pobjeda s dva gola razlike i idemo u skupinu, jedan gol prednosti znači produžetke. Moramo sve napraviti da skupimo glave i pokušamo pobijediti s dva razlike. Neće biti lako jer ako se zavučemo otraga, ne znam kako ćemo zabiti dva gola. Načisto sam tko će igrati, 11 – 12 igrača imam u glavi, uz neke nedoumice. Četvrtak znači i kraj prijelaznog roka, još bi se nešto moglo dogoditi prije toga. I naši igrači su na nogometnoj tržnici, koja ne spava.
U Lilleu je bio u prvom redu tribina, samo dan ranije postavljen je za trenera Bijelih. Prvu pravu utakmicu na klupi Bijelih imao je protiv Dinama u Maksimiru, protiv Sergeja Jakirovića, koji najbolje poznaje momčad Rijeke jer je samo osam dana ranije još bio na klupi Bijelih na Rujevici.
– U Maksimiru smo imali plan igre. To što ga nismo ostvarili, kriv je trener. Nikad nisu krivi igrači. Porazgovarao sam s njima, detektirali smo problem. Osim toga, u Maksimiru je bio raspoloženi Dinamo, koji je odigrao jednu od najboljih utakmica u zadnje dvije – tri godine.
Shvaćena poruka
Treća Sopićeva utakmica donosi Lille… Tri su to teške utakmice, a iz današnje Sopić i njegova momčad mogu izaći kao junaci, kao sastav koja ima svoje mjesto u povijesti, baš kao što ga ima onaj Kekov iz Stuttgarta. Bijeli su uz Keka nastavili rasti pa su nepune četiri godine nakon Stuttgarta osvojili prvi naslov prvaka…
– Dok je rezultat 0:0, imamo aktivan rezultat. Gledajući njihovu kvalitetu, vrlo je teško čekati 0:0 cijelu utakmicu i čekati da zabiješ pogodak u zadnjih 15 minuta. Imaju takvu kvalitetu da svakome mogu zabiti gol, ne samo Rijeci već i u Francuskoj. Stalno se spominje ta utakmica s Lorientom. Kada uđeš opušteno u utakmicu, možeš dobiti tri – četiri gola i od djece iz vrtića. Karikiram, ali to se njima dogodilo. Gledali smo ih, pripremili se. Pokušat ćemo. Znamo kako želimo, imamo plan, ali nešto se i njih pita.
Nije želio puno raspravljati o suparniku i odluci momčadi iz Lillea, koja nije trenirala na Rujevici, niti je odradila konferenciju za medije.
– Teško je pričati o odnosima u tuđoj kući. Nikad to ne radim pa ne bih ni ovoga puta. Ljudi imaju na to pravo, tako su odlučili. Možda imaju nekih unutarnjih svojih problema. Odgovara li im Konferencijska liga ili ne, ali vidio sam da su protiv nas zaigrali s drugom ekipom i uvodili igrače za koje nisam čuo. Sve ostaje isto, oni žele prolaz kao i mi, a troše sto milijuna eura za plaće.
Znaju se i izvođači mogućih jedanaesteraca.
– Dva dana nakon utakmice igrači su najumorniji i nisam ih htio zamarati time. Kada se treniraju jedanaesterci, igrači moraju biti maksimalno zagrijani da se nekome nešto dogodi. Iskreno, nismo u situaciji izgubiti još nekoga uoči ove vrlo važne, najvažnije utakmice. Djouahra i Veiga? Mislim da su shvatili poruku nakon izmjena. Imali smo sastanak nakon utakmice i rekao sam što meni kao treneru smeta. Svi smo ljudi od krvi i mesa. Hodža je u Maksimiru pretrčao 12,5 kilometara i ostavio zadnju kap znoja na terenu. Dok sam tu, drugi se neće vući po terenu. U tom trenutku bilo je 1:0, moglo se nešto uzeti, a pojedinci se kližu po terenu. Ne dok sam ja tu. Amen.
Jedanaest lavova protiv 11 crvenih buldoga, koji je na grbu Lillea od 1981. i ostao je do danas…