Predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković koegzistirat će još najmanje desetak mjeseci. Prvi bi njihov traumatičan politički odnos započet u veljači 2020. mogao prekinuti Plenković i to u slučaju da nakon parlamentarnih izbora neće formirati Vladu.

HDZ uvijek ima svojih približno 30 posto birača, izborni je favorit, problem mu, doduše, predstavlja koalicijski potencijal, ali na strani oporbe nema snažnih opcija.

Plenković bi zato mogao osvojiti treći po redu premijerski mandat. No, to ne znači automatski da bi se nastavio njegov paralelni slalom s Milanovićem.

Nije Plenković nikad javno rekao da želi otići u Bruxelles na neku poziciju u EU nomenklaturi, međutim, takva mogućnost svakako postoji.

Ako, pak, Plenković bude i za godinu dana premijer i odluči da neće sebe poslati u Europsku komisiju, na potezu je Milanović. On se još nije izjasnio hoće li se natjecati i na idućim izborima za predsjednika Republike, možda je o tome već donio odluku, ali Milanović je impulzivan političar i stigne je, kakva god ona bila, promijeniti do sljedećeg ljeta.

Kad bi se upustio u još jednu predsjedničku utrku, krenuo bi s prednošću u odnosu na konkurenciju, ali tako je i 2015. bilo s Ivom Josipovićem, a znamo da ga je Kolinda Grabar-Kitarović uspjela pobijediti.

Ostaje nam, dakle, ono što nije nepoznanica, Milanović će biti predsjednik i za desetak mjeseci i Plenković će do tada voditi Vladu.

Političke veteranke

Kako će njih dvojica funkcionirati u tom razdoblju? To se pitanje do neki dan nije niti postavljalo, ništa nije ukazivalo da se Milanović i Plenković neće i dalje sukobljavati.

Teško je i pobrojiti sve što je dosad bilo predmet njihovog konflikta. Ali, onda su dogovorili da će ravnatelj VSOA-e biti Ivan Turkalj, kao i neka druga imenovanja u obrambenom sustavu, a Plenković je i zajamčio predsjedniku da će utjecati na ministra Marija Banožića da se provedu još dva takva.

Dobra je to osnova za poboljšanje odnosa Milanovića i Plenkovića. Zanimalo nas je što o tome misle dvije političke veteranke čiji javni angažman nije prestao odlaskom s dužnosti, Jadranka Kosor i Vesna Pusić.

Nekadašnja premijerka priznala nam je da nema dovoljno informacija o pozadini dogovora što su ga postigli Milanović i Plenković i da joj nije lako predvidjeti što će se zbivati do proljeća ili ranog ljeta 2024.

– Na kraju je to ispalo jednostavno, premijer je isključio iz svega ministra Banožića, čiju tragikomičnu aferu prepisivanja predsjednik nije komentirao ni na koji način.

No, ne znam koliko su oni doista sada izgladili svoje odnose. Iz te Milanovićeve šutnje o Banožićevom priručniku i statusu izvanrednog profesora moglo bi se zaključiti da je on s Plenkovićem sklopio nekakav dogovor o nenapadanju.

Ako je to u pitanju, poznajući Milanovića i bolje nego Plenkovića, mislim da će se predsjednik toga držati i neće više politički kopati po otvorenim ranama HDZ-a, kazala nam je bivša predsjednica HDZ-a, koja je u stranku učlanila Plenkovića i 2012. ga kandidirala za svog zamjenika.

Milanovićevi verbalni napadi uvijek su HDZ-u služili za zbijanje vlastitih redova. Plenković zato vjerojatno nije neprestano očajavao kada bi čuo što predsjednik govori o njemu i bliskim mu suradnicima.

Jadranka Kosor ipak misli da bi eventualno primirje s Milanovićem bilo za premijera pozitivan razvoj događaja.

– Milanovićeve su kritike bile za Plenkovića puno ubojitije nego sve što protiv njega dolazi iz opozicije. I predsjednikovo sazivanje izvanredne sjednice Sabora predstavljalo je snažan udarac za premijera.

Stoga bi za Plenkovića bilo jako korisno ako bi predsjednik uoči izbora otupio svoju oštricu, prestao otvarati neke bitne teme. Možda otuda i ovaj dogovor, premda je premijer tvrdio da neće razgovarati s Milanovićem dok mu se ovaj javno ne ispriča.

Plenkoviću je ipak politički korisniji šutljivi nego goropadni Milanović, ističe Jadranka Kosor. Ona upozorava da Milanović i Plenković, unatoč »povremeno nepodnošljivim sukobima«, i nisu konstantno bili u raskoraku jer, primjerice, »u vezi BiH se slažu kao dva brata, jednako podržavaju Dragana Čovića i oslanjaju se na Milorada Dodika«.

To je navodi na razmišljanje da nije isključeno da predsjednik i premijer uskoro riješe i višegodišnju blokadu u imenovanju veleposlanika.

– Stvari bi se među njima opet mogle pogoršati ako Milanović istakne kandidaturu za drugi mandat, a vjerujem da hoće, i HDZ mu suprotstavi čovjeka koji će ga željeti pobijediti na izborima. Mislim da bi do konca godine HDZ morao izabrati svog kandidata, zaključuje Jadranka Kosor.

Stari obrazac

Milanović i Plenković nisu se, podsjeća Vesna Pusić, prvi put susreli prilikom televizijskog sučeljavanja u predizbornoj kampanju 2016. Oni su nekad radili zajedno u Ministarstvu vanjskih poslova.

– Kao predsjednik i premijer samo su nastavili međusobno nadmetanje započeto davno, dok su bili perspektivni državni činovnici.

Razlika je u tome što su tada bili mladi dečki i njihova kompetitivnost je zabavljala ili nervirala njihove kolegice i kolege u Ministarstvu.

Od predsjednika i premijera, međutim, građani očekuju stabilnost, sigurnost i odgovornost, a ne ekstravaganciju, doskočice i nadmudrivanje, pa ipak su oni lako upali u stari obrazac međusobnih odnosa i to pred sveopćom javnošću.

Pretpostavljam da su ih ljudi iz njihovih neposrednih okruženja čak i ohrabrivali, diveći im se kako su »odlično odbrusili onom tamo«.

To je logika pozicija moći i rijetko će tko za bliskog suradnika uzeti nekoga tko će mu povremeno reći da mu je određeni potez glup, nepromišljen ili neodgovoran.

Neko su vrijeme Milanović i Plenković u svojim novim ulogama bili zabavni dijelu javnosti, druge su iritirali, ali nitko nije uzimao previše ozbiljno, analizira Vesna Pusić intrigantnu interakciju Milanovića i Plenkovića koja traje već tri desetljeća.

Danas je njezin dojam da obojica iskreno žele ostaviti iza sebe period neproduktivnih svađa jer se njihovo »neugodno junačenje i međusobno vrijeđanje« odvijalo na štetu državnih poslova i »sramotilo zemlju u međunarodnim krugovima«.

– I međunarodni partneri i suparnici već su se raspitivali o čemu se tu radi, jesmo li mi zaista tako neozbiljno društvo ili tu ima nečeg dubljeg i politički opasnijeg.

Ni Milanović ni Plenković nisu glupi ljudi, pa mislim niti sasvim neodgovorni. Razumjeli su da je takvo javno produciranje štetno svakom od njih, a i poslu koji rade.

Politika ionako ima vrlo lošu reputaciju i ove javne svađe pridonijele su tome da je građani još više ismijavaju i preziru, a to je vrlo opasno jer ruši svaki autoritet institucija, što je uvjet funkcioniranja države.

Dakle, moja je pretpostavka da i predsjednik i premijer žele okončati ovu epizodu i da je dogovor koji su nedavno postigli uvod u razdoblje normalnijih odnosa i nužnu suradnju na temama gdje ih Ustav obavezuje, rekla nam je bivša šefica hrvatske diplomacije, koja je u svojoj političkoj karijeri Milanoviću bila saveznica, a Plenkoviću suparnica.

Naravno, sve što su si obojica izgovorili u prethodne tri godine ne može se samo tako izbrisati. Ipak, Vesna Pusić smatra da će se Milanović lakše prilagoditi.

– Predsjednik je bio žešći u svojim verbalnim napadima, ali mislim da on to shvaća kao sportsko nadmetanje, neku vrstu boksa koji mu je toliko blizak.

Pa kad meč završi, sve se uglavnom zaboravi i nema zamjeranja. Plenković je u tom pogledu drugačiji. I on je također strastveno sudjelovao u ovom sukobu, iako je koristio manje teške riječi.

No, mislim da će on mnogo duže pamtiti sve što je rečeno i da preko nekih stvari nikada neće u potpunosti prijeći. Nadam se da ih te razlike neće spriječiti da ubuduće normalno funkcioniraju.

Od njih se ne očekuje da budu najbolji prijatelji, već da profesionalno surađuju gdje i kad im interes države to nalaže, naglašava Vesna Pusić.