Gdje se danas, dva dana nakon neuspjelog puča, nalazi vlasnik plaćeničke vojske Wagner Evgenij Prigožin? Hoće li itko snositi odgovornost za najmanje 13 poginulih ruskih vojnika? Koji je stvarni razlog da se Prigožin predomislio i okrenuo kolonu svojih postrojbi samo par stotina kilometara od Moskve?

Ovim pitanjima bave se u novom dnevnom izvješću analitičari Instituta za proučavanje ratova (ISW). Pozivaju se na navode oporbenog ruskog medija Meduza prema kojima je Prigožin u subotu oko podneva pokušao stupiti u kontakt s ruskom predsjedničkom administracijom. Bilo je to u trenutku dok su se Wagnerove trupe kretale od Rostova prema Moskvi, ali je Vladimir Putin odbio razgovor.

Bez šire vojne potpore

U istim trenucima Prigožin se suočio s činjenicom da njegov pohod prema Moskvi nije dobio širu vojnu potporu kakvu je očekivao, što je bitno promijenilo njegove šanse. Potom je došlo do pregovora u kojima su sudjelovali bjeloruski predsjednik Aleksandr Lukašenko, načelnik ureda ruskog predsjednika Anton Vaino i ruski veleposlanik u Bjelorusiji Boris Gryzlov.

ISW navodi kako je u ovom času nemoguće provjeriti gdje se nalazi Prigožin.

“Ruska televizija RTVI prenijela je da im je Prigožinova služba za medije rekla on šalje pozdrave i da će odgovoriti na sva pitanja kada bude na normalnoj komunikaciji. Istaknuti Telegram kanal povezan s Wagnerom podijelio je AI-generiranu sliku Prigožina koji drži prst na usnama i izjavljuje da planovi vole šutnju. Pojedinosti dogovora svakako su još nejasne, a posljedice Wagnerove oružane pobune još nisu okončane i ostaje za vidjeti kako će se dogovor provesti. Hoće li se sve uključene strane u potpunosti pridržavati dogovora i što Kremlj i rusko Ministarstvo obrane namjeravaju učiniti s Wagnerovim borcima”, pišu analitičari ISW-a.

Smjene u ministarstvu?

Nejasne su, stoji u nastavku, i i implikacije dogovora Lukašenko – Prigožin za vodstvo ruskog Ministarstva obrane. Neki izvori iz Kremlja navode kako su moguće promjene na čelu vojnog sustava, a među kandidatima za mjesto ministra Sergeja Šojgua se spominje Aleksej Djumin, trenutni guverner Tulske oblasti i bivši Putinov časnik sigurnosti. Svaka promjena u vodstvu Ministarstva obrane predstavljala bi značajnu pobjedu za Prigožina, koji je svoju oružanu pobunu opravdavao izravnim optuživanjem Šojgua i Gerasimova za smrt desetaka tisuća ruskih vojnika u Ukrajini.

Što će dalje biti s pripadnicima Wagnera?

Wagnerove snage povukle su se u svoje baze na jugu Rusije, a namjera Kremlja o njihovoj budućnosti ostaje nejasna.

“Činjenica da se Wagner vraća u svoje kampove za obuku s vojnom opremom ukazuje na to da Kremlj namjerava zadržati barem određene elemente Wagnerovog ljudstva, a ne da ih odmah demobilizira. Šef odbora za obranu ruske Državne dume Andrej Kartapolov objavio je kako se radi na zakonu koji bi regulirao privatne vojne tvrtke, ali je naglasio da nije potrebno zabraniti Wagnerovu grupu jer je ona “najborbenija spremna postrojba u Rusiji. Kartapolovovi napori da oslobodi osoblje Wagnera odgovornosti za sudjelovanje u oružanoj pobuni i odvoji ih od Prigožina mogu ukazivati na želju ruske vlade da nastavi koristiti pripadnike tih postrojbi”, piše ISW.

Pojavili su se novi detalji o sastavu Wagnerovih jedinica koje su 24. lipnja išle prema Moskvi. Prva Wagnerova kolona sastojala se od 350 komada opreme, među kojima je bilo devet tenkova, četiri oklopna vozila Tigr, sustav MLRS Grad i haubice. Druge tri kolone imale su po 375, 100 i 212 komada opreme – najvećim dijelom neoklopnih vozila, ali i glavnih borbenih tenkova T-90M, borbenih vozila pješaštva i PZO sustava Pancir. Američki obavještajci navode kako su uočili da Prigožinove snage danima prije subote gomilaju opremu za pobunu, što sugerira da se u kolonama našla vjerojatno najveća raspoloživa snaga Wagnera.

Uvod u širu pobunu?

“Trenutni izvještaji sugeriraju da bi se Prigožinove snage borile za potpunu okupaciju Moskve ili bi došlo do dugotrajnih sukoba s pripadnicima ruskih oružanih snaga. ISW je već procijenio da Prigožin nije uspio pridobiti traženu širu vojnu potporu, koja bi podigla šanse za pobunu. Kad je vidio da to ne uspijeva, postao je skloniji navodnim pregovorima s Lukašenkom”, piše ISW.

Ruski ultranacionalistički informacijski prostor podijelio se između onih koji bi pobunu najradije zaboravili i onih koji zahtijevaju rješenja za unutarnje sigurnosne nedostatke koje je pobuna razotkrila. Vojni blogeri povezani s Wagneroom hvale sve strane jer se izbjeglo krvoproliće, iako se ignorira činjenica da su Wagnerove snage ubile najmanje 13 ruskih pilota i zrakoplovaca.

“Drugi ruski izvori nastavili su karakterizirati pobunu kao isključivo Prigožinovo djelo i pozvali su ruske vlasti da pokažu milost prema Wagnerovim borcima koji su se borili za ruske interese u Ukrajini. Neki se pitaju i kako će Ministarstvo obrane moći odgovoriti na potencijalne vanjske upade ako nije u mogućnosti zaustaviti Wagnerovo kretanje prema Moskvi. Treći, pak, kritiziraju ruske elite jer nisu javno podržale Putina i što su pobjegle iz Rusije. Jedan je otvoreno izrazio tvrdnju da je Prigožinova pobuna pokazala da je Rusija jedan korak bliže svojoj konačnoj i neopozivoj smrti”, piše ISW, uz zaključak da bi Prigožinova pobuna mogla potaknuti lavinu i ohrabriti druge ruske nacionalite da testiraju službenu reakciju Kremlja na otvorenije kritike.