Danas, 1. listopada, obilježava se Međunarodni dan kave. Iako pojedine zemlje imaju vlastite nacionalne dane posvećene omiljenom napitku, članice Međunarodne organizacije za kavu dogovorile su da se zajednički Međunarodni dan kave obilježava upravo 1. listopada.

A zavirimo li u arhivu Novog lista, pronaći ćemo sasvim drukčiju priču o kavi – onu iz vremena kada šalica tog napitka nije bila samo svakodnevni ritual, nego i mali ekonomski problem, razlog za prelazak granice, pa čak i roba vrijedna krađe.

U listopadu 1986. Novi list na svojim je stranicama objavio tekst s naslovom:

„Koliko i zašto putujemo u inozemstvo? Najčešće po kavu“.

Arhiva NL

Prema tadašnjem istraživanju zagrebačkog Centra za marketing, u inozemstvo je jednom ili više puta godišnje odlazilo gotovo četiri milijuna Jugoslavena. Samo u 1985. godini zabilježeno je oko 15 milijuna prelazaka granice domaćih putnika zbog službenih putovanja, privatnih posjeta, kupovine i drugih razloga.

Otprilike polovina građana koji su putovali u druge zemlje činila je to jednom godišnje, četvrtina dva puta, a još četvrtina tri ili više puta.

Prvo kupovina, pa turizam

A zašto se išlo preko granice?

Arhiva NL

Istraživanje koje prenosi Novi list navodi zanimljiv redoslijed: najčešći razlog bila je kupovina, tek potom turistički obilazak drugih zemalja.

Treći razlog bio je posebno karakterističan za ekonomsku svakodnevicu osamdesetih – nedostatak pojedinih vrsta robe na domaćem tržištu.

Slijedili su posjeti rodbini u inozemstvu, odlazak na privremeni rad, skijanje, liječenje, a ponekad čak i popravak automobila.

A kada su ispitanike pitali što zapravo kupuju u inozemstvu, odgovor je bio vrlo jasan.

Na prvom mjestu – kava. Iza nje dolazili su odjevni predmeti, određene vrste hrane, obuća, alkoholna pića, dijelovi za automobile, deterdženti, kozmetika, lijekovi i kuhinjske potrepštine.

Drugim riječima, danas pomalo romantična priča o odlascima u Trst po traperice ima i važan dodatak: iz inozemstva se vraćalo s paketima kave.

Arhiva NL

A onda je poskupjela i u svijetu

Novi list je u studenome iste godine objavio i vijest pod naslovom „Kava skuplja – nafta jeftinija“. Dok su cijene nafte na svjetskom tržištu padale, cijena kave ponovno je išla u suprotnom smjeru. Razlog je bila prognoza suše u Brazilu, tada kao i danas jednom od najvažnijih svjetskih proizvođača kave.

Arhiva NL

Za zemlju koja je kavu morala uvoziti i pritom kronično štedjeti devize, svaki takav skok cijena na međunarodnom tržištu vrlo brzo se osjećao i kod kuće.

Zato naslov „Najčešće po kavu“, koji je Novi list tog listopada 1986. izdvojio i na naslovnici, nije bio tek kuriozitet. Bio je mala slika jednog vremena.

Iz skladišta riječke Luke ukrali 800 kilograma kave

A i tekst koji je Novi list objavio 8. listopada 1986. pod velikim naslovom „Ukrali 800 kilograma kave“, također slikovito opisuje to vrijeme.

Arhiva NL

Arhiva NL

Pred Okružnim sudom u Rijeci počelo je suđenje petorici optuženih zbog krađe kave iz skladišta riječke Luke, tada procijenjene na gotovo tri milijuna dinara. Prema tadašnjem novinskom izvještaju, iz dva skladišta ukradeno je oko 800 kilograma sirove kave. Kava je iz skladišta iznošena i iz kruga Luke, a dio je potom preprodavan.

U tekstu se navodi da se ukradena kava prodavala po cijeni od približno 1.300 do 1.500 dinara po kilogramu, dok su pojedini sudionici u lancu za prijevoz ili posredovanje dobivali novac, ali i – kavu.

Kava je već početkom desetljeća postala „problem“

Godina 1986. nije bila početak priče.

Posebno teška situacija bila je početkom osamdesetih. Jugoslavija je tada prolazila kroz ozbiljnu gospodarsku krizu i nedostatak deviza, a kava je, kao uvozna roba koju nije bilo moguće zamijeniti domaćom proizvodnjom, bila među proizvodima kod kojih su se problemi posebno snažno osjećali.

U tekstovima iz 1982. situacija se opisivala gotovo kao nacionalno pitanje. Procjenjivalo se da Jugoslavija godišnje treba oko 60 tisuća tona kave, dok je za njezin uvoz trebalo osigurati velik iznos deviza.

Nestašice su brzo proizvele ono što nestašice gotovo uvijek proizvode – zalihe po kućama, redove pred trgovinama, preprodaju i šverc.

Četrdeset godina poslije – problem je sasvim drugi

Danas je situacija gotovo obrnuta.

Kave na policama ne nedostaje. Biramo zemlju podrijetla, način prženja, intenzitet, kapsule, specialty kavu, bezkofeinsku, cold brew ili espresso iz kućnog aparata.

Ipak, jedna stvar ostala je ista: kava je i dalje mnogo više od običnog napitka.

Fotografije i novinski stupci iz arhive Novog lista podsjećaju koliko se brzo može promijeniti značenje običnih svakodnevnih stvari.