Više od posla

Riječki vatrogasac Kruno Cuculić odlazi u mirovinu: S vatrom se borio od svoje 16. godine, hvatao je i majmuna po KBC-u

Šarlota Brnčić

Foto: S. DRECHSLER

Foto: S. DRECHSLER

Kolege su Kruni pripremili spektakularan oproštaj od službe



Vatrogasci su danas još jednom pokazali koliko srce imaju te da su veliki ne samo u akcijama gašenja i spašavanja već i kada jednog od njih treba ispratiti u toliko zasluženu mirovinu. I to bok uz bok kao što su godinama prije radili u brojnim intervencijama. Svečano, ali iznad svega emotivno ispratili su Krunoslava Cuculića u mirovinu nakon dugog niza godina provedenih u vatrogasnoj službi. Za njega, kao i za svih njih, vastrogastvo nije samo posao…već štoviše to je životni poziv.


Ispraćaj za Kruna organizirala je smjena u kojoj je zadnjih godina radio i ne samo to već dijelio i dobro i zlo, smijeh i suze, lakše i teške intervencije. Njemu u čast su se postrojili, a prigodno su krugom vatrogasne postaje Centar odjeknule i sirene na vatrogasnim vozilima. I dok se Kruno rukovao sa svakim od svojih donedavnih kolega svečanost su pratile note pjesme “Najdraža Rijeko”.


Veliki dio ispraćaja organiziran je u najvećoj tajnosti kako bi Krunu što više iznenadili. To su i uspjeli, posebice sa personaliziranim darovima koji itekako odražavaju njegovu osobnost i ono što najviše voli i cijeni u životu.




– Dabogda nas svih ispratili ovako kao što ste vi mene. Hvala lijepa, kazao je dirnut svime što su mu priredili njegovi vatrogasci i to pred očima njegove obitelji koja je znala što mu to spremaju, ali su šutjeli kako ne bi propalo iznenađenje.


– U smjeni je uvijek bio nestašan. Uvijek korektan, fer, izuzetno naglašenog duha za timski rad. Veliki prijatelj i zafrkant, a intervencije su s njime uvijek bile posebne. U kraševoj ulici smo tako imali intervenciju na kojoj je zapeo s ventilom boce na krovnom prozoru i zaglavio. To je bilo nezaboravno spašavanje uz puno smijeha. Izuzetno mi je drago da mu je smjena napravila ovakav ispraćaj u mirovinu, kazao nam je Mladen Šćulac.



Da sve prođe u ponajboljem redu te da se organizacijski plan provede onako kako je osmišljen potrudio se Dino Škamo kojemu je Krunoslav Cuculić četvrti kolega koji odlazi u mirovinu od kad je na funkciji zapovjednika smjene.


– Sa svakim umirovljenjem mi se rađaju nove ideje. Krunova obitelj je prava vatrogasna obitelj. On je srcem, dušom i tijelom vatrogasac. Pomislio sam zašto ne napraviti nešto lijepo za uspomenu. Kad sam razmišljao kako ga ispratiti, pustio sam mašti na volju. Sagledao sam ga kao cjelokupnu osobu koja voli Rijeku, navijač je Rijeke, vatrogasac.Tada mi je palo na pamet što mu pokloniti. Da to bude neki nesvakidašnji poklon, osobnijeg karaktera. Htio sam da na toj slici u drvu Kruno bude obuhvaćen u kompletu. Izabrao sam sat od HNK Rijeke obuhvaćen plamenim jezicima koji su sinonim za vatrogastvo. Potom fotografiju Kruna čiji je autor naš dugogodišnji zajednički prijatelj, fotoreporter Novog lista Sergej Drechsler. Sliku u drvu je ručno izradio Frenki Fućak, grobnički dondolaš. Kazaljke sata su u bojama Rijeke, a vatra simbolizira Krunov poziv.


Na kraju, tu je i vatrogasna kaciga sa bakljom i sjekiricom te ispod grb Grada Rijeke. Poklonili smo mu i dres od Rijeke, na poleđini kojeg je ispisano njegovo ime i broj 93, stari broj za žurnu službu, a na ovratniku IV smjena. Bilo me je strah kako će proći ispraćaj jer smo morali unaprijed odrediti datum, a pribojavao sam se kakvo će biti vrijeme te da li će biti kakvih intervencija. Na kraju se sve posložilo, ispričao nam je Dino Škamo koji se uistinu iznimno potrudio oko provedbe “paklenog plana”.


Foto galerija: Riječki vatrogasac Kruno Cuculić odlazi u mirovinu Foto: Sergej Drechsler


Krunoslav Cuculić, rođen 19.09.1964. u Rijeci od svoje šesnaeste godine član je Dobrovoljnog vatrogasnog društva Škrljevo. S navršenih osamnaest godina prolazi osposobljavanje u dobrovoljnom vatrogastvu kada stječe čin “vatrogasac“ te postaje aktivnim članom DVD-a Škrljevo.


Ljubav prema vatrogastvu nije stala na članstvu u DVD-u. 1985. godine upisuje i završava program obrazovanja vatrogasnih kadrova u Zagrebu nakon čega stječe zvanje “stručni radnik vatrogasac“, a iste godine zapošljava se u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Rijeke.


U svojoj profesionalnoj karijeri susreo se s nizom zahtjevnih i manje zahtjevnih intervencija od kojih je najzanimljivija intervencija iz 1988. godine kada je kao mladi vatrogasac intervenirao na hvatanju majmuna koji je ušao u riječku bolnicu i napao djelatnice bolnice. Bilo je teških i stresnih intervencija, no one se u kratkom vremenu pokušaju zaboraviti.


Za Krunoslava odlazak u mirovinu znači odlazak iz profesionalnog vatrogastva, ali će uvijek ostati dio svoje druge obitelji – one vatrogasne.