JELENJE Osamnaesto izdanje Festivala palente i sira, tradicionalne gastronomske manifestacije koja štuje tradicijsku ruralnu gastronomiju, pokrenute 2007. godine suradnjom dviju grobničkih općina – Čavle i Jelenje te njihovih turističkih zajednica, privuklo je na Trg mlikarice u Dražicama veliki broj posjetitelja, ljubitelja gastronomije i zajedničkog druženja, kojima ni plus 33 stupnja u zraku nije smetalo da čekajući omiljenu grobničku deliciju – palentu kompiricu i grobnički sir, čak i zaplešu uz prateći kulturno-zabavni program.

Nakon četiri sata “drocanja” iliti kuhanja, pola tone teška palenta kompirica istrešena je uz pomoć posebno konstruirane dizalice na veliki drveni, posebno za potrebe festivala izrađen tanjur, što je bilo i finale cijele manifestacije.

Posjetitelji su tako i ove godine imali priliku svjedočiti običaju po kojem je ova manifestacija prepoznatljiva. Oko tisuću porcija omiljene grobničke delicije, danas pomalo zaboravljene, podijeljeno je mnoštvu koje je satima strpljivo čekalo da proba što su to vrijedni kuhari, njih čak trideset i dvoje, napravili.

Po zadovoljnim izrazima lica dalo se zaključiti da je posao i ove godine odlično obavljen, a u što se mogla uvjeriti i naša novinarska ekipa, koja je i sama imala priliku probati poznatu grobničku deliciju. Inače, porcija palente kompirice s grobničkim sirom mogla se kupiti po cijeni od tri eura.

Četiri sata kuhanja

Sve je počelo u poslijepodnevnim satima, oko 16,30, paljenjem ognja, nakon što su vrijedne ruke jelenjskih umirovljenika ogulile blizu 200 kilograma krumpira. Tada je kuhanje moglo početi, a u njemu su se tijekom četiri sata izmjenjivali kuhari, među njima mahom članovi Udruge Palentar i Grobnički dondolaši.

– Ove smo godine kuhali 180 kilograma krumpira i 150 kilograma domaće “muke”, uz to sol, maslac, vodu. Tada je ekipica od nas 32-oje krenula s kuhanjem, izmjenjujući se po potrebi.

I ove godine očekujemo oko 500 kilograma palente kompirice, iako svake godine pokušavamo da bude i veća, ali kako smo došli do maksimuma od pola tone, ne ide preko.

Svi nas pitaju kako znamo da je palenta kuhana, a odgovor je jednostavan – palenta je gotova kad ona reče da je gotova, iako kuhajući već godinama i uz iskustvo i sami znamo kada je to otprilike.

To znači da voda treba ispariti, a drugo sve ovisi o sorti krompira, odnosno koliko je vode u njemu bilo. Znači, voda mora ispariti i kada staviš palentu na ruku, ako ne peče, onda je gotova, rekao je kapo od kuhara Loris Maršanić.

Festival s vozačkom

Načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja istaknuo je kako je ove godine festival postao punoljetan i dobio – vozačku, što se moglo vidjeti i na logu, kao i svake godine posebno dizajniranih majica, koje su se u nekoliko različitih boja mogle kupiti po cijeni od deset eura po komadu.

– Ovom prilikom bih se zahvalio Croatia Rallyju koji nam je dozvolio da koristimo logo ovogodišnjeg WRC-a, održanog dijelom i u Jelenju, a to nam je i motiv ovogodišnjeg festivala.

Danas je jako vruće, međutim, to nam ne smeta, možda malo više ometa naše kuhare, koji nakon pripremnih radnji i dodavanja brašna, dva sata u kontinuitetu moraju miješati palentu, jer kad krenete – nema stajanja.

Ovaj festival doprinosi tome da tradicijsku hranu približimo ljudima, posebice u godini u kojoj Primorsko-goranska županija s ponosom nosi prestižnu međunarodnu titulu Europske regije gastronomije.

Na to se povezao naš festival ove godine, a tako će biti i s ovogodišnjom manifestacijom “Feral ki´j pušćal sinjal – Mlikarica 2026.”, kojom odajemo počast grobničkim mlikaricama.

Nisu brojali kalorije

Na taj način domaća, pomalo zaboravljena jela, ponovo pokušavamo približiti javnosti, na čemu rade i turističke zajednice po cijeloj regiji, rekao je Marčelja, dodajući kako po njegovom mišljenju nema autohtonije namirnice od palente kompirice, na kojoj su se othranile brojne generacije.

– Naši stari su preživjeli na tome, nisu imali balansirani jelovnik, nisu brojali kalorije, bilo im je bitno pojesti i napuniti trbuh. Želimo ta naša autohtona jela približiti mladima, ali i našim gostima, pa čak i mještanima koji su to pomalo zaboravili.

Ja se sjećam da je moja nona na šparhetu, u pinjati, delala palentu kompiricu. Danas više ni šparheta, iako u posljednje vrijeme sve više ljudi uređuje konobe i ljetne kuhinje i pomalo se vraća starom načinu kuhanja, posebice danas zaboravljenih domaćih jela, rekao je Marčelja.

Načelnica Općine Čavle Ivana Cvitan Polić rekla je kako je Festival palente i sira jedna od manifestacija po kojima se ovaj kraj već prepoznaje, isto kao što je to i Festival pučkog teatra Čavle-Omišalj, koji ove godine obilježava 25. godišnjicu postojanja.

Sve cjenjeniji sir

“Drago mi je da su se takve manifestacije prepoznale, da su zaživjele u narodu i da su jako dobro prihvaćene. Palenta kompirica uistinu je nešto posebno, ima svoju himnu, recepturu, doslovno ne možeš doći na Grobnik, a da ne probaš domaću palentu.

Uz to je i grobnički sir kojega je nažalost sve manje, ali je zato sve vrijedniji i cjenjeniji. I zbog toga su ovakve manifestacije cijenjene, a posebno se cijeni trud ovih ljudi koji satima kuhaju po ovoj vrućini, rekla je Cvitan Polić.

I ovogodišnje izdanje Festivala, koji se održava naizmjenično – jedne godine u Čavlima, a druge u Dražicama, imalo je bogat zabavni program, uz koncert Magazina i prijenos nogometne utakmice Svjetskog prvenstva između reprezentacija Hrvatske i Gane, kao i bogatu tradicionalnu gastronomsku ponudu.

U ranim poslijepodnevnim satima u programu, koji su vodili Frenki Fućak i Joso Krmpotić, nastupili su KUD Zvir Jelenje, Plesni centar Sirius, Čavle, Mihael Čargonja i Rafael Babac. Zabava se nastavlja i nakon završetka utakmice, uz DJ party.

Svake godine na festivalu

Dubravka Peternjel iz Viškova svake godine dolazi na festival, bilo da se održava u Čavlima ili u Dražicama.

– Živim na Viškovu, ali sam rodom s Grobnika i ovaj festival ne propuštam. Jako je lijepo da se na ovaj način tradicija očuva, da se ne zaboravi kako su se nekada hranili naši pretci.

Treba nagraditi ove vrijedne kuhare koji satima kuhaju bez prestanka i to po ovakvoj vrućini. Žao mi je što nema grobničkog sira za kupiti, čujem da ga je i inače sve manje i manje, rekla je Peternjel.

Predsjednica Udruge umirovljenika Jelenje Mladenka Štefan na festival je došla sa svojih petnaestak članova kako bi “dala ruku” u “strganju kompira”, ali i podjeli porcija palente kompirice.

– Svake godine smo tu, pomažemo koliko možemo. Gulili smo krompir, rezali sir i dijelili porcije. Jako mi se sviđa kada se nešto u našem kraju događa, a posebice kada su to ovakve manifestacije koje obnavljaju našu tradiciju i običaje, rekla je Štefan.