"Posjet" svjedoku vremena

Umjetnička akcija Luize Margan: Oči u oči sa slobodom

Siniša Pucić

Umjetnička akcija »Oči u oči sa slobodom« omogućila je stanovnicima Rijeke da se susretnu izbliza sa slobodom, bivajući doslovno, fizički podignuti do visine očiju skulpture Spomenika oslobođenja na Delti



RIJEKA  U 60 godina koliko mirno stoji, prkoseći vremenu, nevremenu i političkim ustrojstvima, Spomenik oslobođenja na Delti još nitko nije susreo »oči u oči«, sve do jučer i to zahvaljujući inicijativi mlade Riječanke Luize Margan.


   Svakako je uz autoricu ove akcije njome najponosniji Vinko Matković, čije je kiparsko rješenje već davne 1955. stvorilo ovaj najviši riječki spomenik, da ostane trajno kao nijemi svjedok prijelomnog trenutka u povijesti ovoga grada i u svim nadolazećim generacijama probudi misao na one čija je žrtva omogućila da jučer brojni Riječani mogu u miru izbliza fotografijom na visini od 20 metara iz nove perspektive ovjekovječiti središnje figure partizana.


   Umjetnička akcija »Oči u oči sa slobodom« doprinos je Luize Margan svome gradu sa željom da u okviru projekta »Spajalica« Muzeja moderne i suvremene umjetnosti omogući stanovnicima Rijeke da se susretnu izbliza sa slobodom, bivajući doslovno, fizički podignuti do visine očiju skulptura Spomenika.  

  Akcija je zasnovana na doslovnom mijenjanju odnosa veličina i perspektive u fizičkoj percepciji prostora. Predstavljajući alegoriju slobode, koju smo navikli vidjeti tek iz daljine ili iz žablje perspektive, ova dvodnevna akcija dovodi u pitanje njenu fizičku i simboličku bliskost sa žiteljima grada, koji će samo još danas od 12 do 15 sati moći imati prilike učiniti ovako nešto.




   Strpljivo, jednog za drugim, vatrogasni djelatnici uz pomoć košare i autoljestava, polako su podizali zainteresirane građane koji su s profesionalnim fotoaparatima, ali i pametnim telefonima, iskoristili nešto što im se ukazuje jednom u životu – fotografirali skulpture, a ujedno i »nabacili« fotografije svoga grada iz ptičje perspektive.


   Neki od promatrača koji imaju akrofobiju ili se pak nisu sjetili ponijeti fotoaparat, komentirali su kako Spomenik oslobođenja žudi za krpom i vodom. Gradskim komunalnim djelatnicima na znanje.