Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 26
Sutra: 19° 19° 26
16. listopada 2018.
Riječka maturantica

Riječka studentica osvojila je besplatnu školarinu u Nevadi. S nama je podijelila svoja američka iskustva

Foto V. Karuza
Foto V. Karuza
Autor:
Objavljeno: 24. rujan 2018. u 16:09 2018-09-24T16:09:44+02:00

Život u SAD-u nije ležeran kao ovaj kod kuće. Što se pak školskog života tiče, u Hrvatskoj je gradivo teže i opsežnije, kaže Lušić

RIJEKA Maturantica Prve sušačke hrvatske gimnazije, Dora Lušić, prošle je godine bila jedina hrvatska učenica koja je u sklopu natječaja programa ASSIST (American Secondary Schools for International Students and Teachers) osvojila besplatnu školarinu u SAD-u i to u Nevadi, u Renu. Riječ je o neprofitnoj organizaciji koja se bavi razmjenom studenata i učenika, a za godišnju školarinu u SAD-u Dora se natjecala s ukupno 1.500 vršnjaka iz cijelog svijeta, od čega je njih dvjestotinjak uspjelo proći selekciju i osigurati si jednogodišnji boravak u SAD-u koji će im financirati ASSIST.

Ono što je sedamnaestogodišnjoj Riječanki omogućilo ulazak u program čiji je slogan »Today's Scholars. Tomorrow's Leaders« obrazovna je uspješnost, ali i uspješnost na ispitima te briljiranje na usmenim razgovorima s voditeljima programa ASSIST. Nakon godinu dana provedenih gotovo deset tisuća kilometara daleko od Rijeke, Dora se s početkom ove školske godine vratila u klupe Sušačke gimnazije, a za godinu školovanja provednu u privatnoj školi Sage Ridge School i život u Nevadi kaže da su bili iznimno pozitivno iskustvo koje bi preporučila svakome. Ono što ju je u toj godini izbivanja najviše fasciniralo, upoznavanje je drugih kultura i drugačijeg načina života za što smatra da ju je izgradilo kao osobu.

– S obitelji u kojoj sam bila smještena puno sam putovala i vidjela razne kulture i običaje. Ono najvrednije što sam naučila u zadnjih godinu dana je veća tolerancija prema nečemu što je drugačije, ali i fleksibilnost, ističe Dora.

Samoorganizacija

Uspoređujući život koji je vodila sa svojom zamjenskom obitelji i život u Hrvatskoj Dora kaže da je to bio kompletno drugačiji način života, koji nije toliko ležeran kao ovaj kod kuće, jer cijeli je dan u pokretu. Što se pak školskog života tiče, u Hrvatskoj je, kaže, definitivno gradivo teže i opsežnije.

Dora Lušić / Foto V. Karuza

– Bila sam u privatnoj školi pa ne mogu govoriti o tome kakve su američke javne škole. Iskustvo koje sam imala je da je kod nas gradivo teže i opsežnije, ali se tamo više vremena troši na školske obaveze izvan same nastave. Nastava je od 8 do 15 sati s velikom odmorom i pauzom za ručak, a u školi je kantina koja priprema ručak. Broj predmeta je daleko manji. Između 5 do 7 predmeta, ovisno kako si učenik organizira raspored. Imaju određeni broj predmeta koje moraju savladati tijekom školovanja i sami biraju kada će ih slušati. Ovdje u gimnaziji, u jednoj godini imamo 15 do 17 predmeta, uspoređuje maturantica.

Ono što ju je posebno oduševilo je likovni odgoj, jer kako priča, to je onaj pravi osnovnoškolski likovni koji potiče kreativnost i originalnost.

Novi prijatelji

– To je bio sat koji čekaš cijeli dan, u kojem nema nikakvih restrikcija, a u Hrvatskoj se takva nastava gubi u srednjoj školi. Mi učimo teoriju, a oni tu teoriju usvajaju kroz svoje radove, priča Dora.
Uspoređujući hrvatske i američke tinejdžere, ističe da su američki srednjoškolci daleko više vezani uz obitelj s kojom uglavnom provode slobodno vrijeme.

– Američki srednjoškolci ne izlaze van, nema klubova kao ovdje i sličnih stvari. Oni su uglavnom sa svojim obiteljima, a zabava su kino i večere te odlazak na kuglanje. Osamostaljuju se kasnije nego naši tinejdžeri, jer mi kao da dobijemo krila čim krenemo u srednju školu, a oni ta krila dobivaju tek s odlaskom na fakultete, navodi Dora dodajući da joj se američka prehrana svidjela, ali da bakinoj kuhinji ipak nema premca.

Sušačka maturantica kaže i da se sa svojom zamjenskom obitelji jako zbližila, ali i stekla nove prijatelje sa svih strana svijeta, jer u školi nije bila jedina učenica na razmjeni.

– Mislim da su to veze koje ostaju za cijeli život. U zamjenskoj sam obitelji imala dva brata i s njima sam se jako dobro povezala, i s roditeljima. Naravno da mi je nedostajala i moja obitelj, no život je bio toliko ubrzan da nisam stigla ni razmišljati o tome. Sa zamjenskom sam obitelji »kliknula«, bila sam prva učenica koju su udomili, no to je lutrija, jer ima slučajeva da učenik i obitelj ne budu kompatibilni, ističe Dora.

Kao jednu od najvećih vrijednosti stečenih u posljednjih godinu dana Dora izdvaja i usavršavanje engleskog jezika za što zaključuje da će joj u budućnosti itekako dobro doći.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Spremno dočekajte novu turističku sezonu