RIJEKA Prvenstvena stanka stigla je u najbolje vrijeme za nogometaše Rijeke. Bolno ispadanje od Genta, gdje se igralo na kartu iznenađenja, te posljednji remi s Interom ispraznili su momčad emotivno i fizički, dojam je da su se “rezervoari bijelih” našli u crvenom. Iako će to na Rujevici izrijekom rijetki priznati, druga godina zaredom bez europske jeseni nije ono što bi ispunilo očekivanja. Osim što je klupska blagajna ostala bez značajne financijske injekcije, koja bi, istina, stigla tek u siječnju, riječkoj publici nedostajat će euro okršaji koji su poseban magnet. I veliki izlog za igrače, ono od čega su svi željeli profitirati. Ovako ostaje domaće prvenstvo i Kup, na vrata kuca jadranski derbi koji je uvijek pod posebnim povećalom. Posebno sada kada se među “bijele” vratio Andrijašević, među “bile” Bradarić…

Rijeka je na otvaranju sezone odigrala deset utakmica, šest u prvenstvu i četiri u Europi, pritom ukupno pet puta pobjeđivala (Varaždin, Slaven Belupo, Lokomomotiva, dvaput Aberdeen), triput remizirala (Osijek, Inter, Gent) i dvaput gubila (Gent, Gorica). Igor Bišćan pritom je ukupno koristio 27 igrača, 23 u HNL-u i njih 18 u kvalifikacijama Europske lige koje su prošle bez Babića, Escovala, H. Smolčića i Bušnje.

Na dva usporedna kolosijeka sve utakmice s punom minutažom odigrali su jedino vratar Prskalo i branič Punčec koji iza seba tako imaju stopostotnih 900 minuta provedenih na travnjaku. Na euro kolosijeku punu minutažu u četiri utakmice imali su još Župarić i Lepinjica. Odmah iza njih tu su Lončar (345 minuta), Halilović (340), Capan (334), Acosty (314), Čolak (285), Raspopović (285)… U ligaškom natjecanju iza Prskala i Punčeca su Župarić i Lepinjica, obojica po 450 minuta dobivene igre, te Murić (431). 

Rijeka je uvod u sezonu odradila bez nekolicine važnih igrača, Gorgona, Mamića i Puljića, dobar dio utakmica prošao je bez Pavičića, a kad je bilo najvažnije ozlijedili su se i Kvržić, Tomečak i Čolak. Bišćan je preslagivao momčadi, ovisno o kolosijeku i protivniku te i sam priznao da je dio bodova izgubljen upravo zbog podređivanja “višem cilju”, odnosno skupini Europske lige, koji nije ispunjen. Cilju kojeg momčad na kraju nije uspjela dohvatiti, uglavnom zbog nedostatka kvalitete u play-offu, jačine protivnika i ozljeda. 

Tako su prigodu u dva bitna posrtaja, protiv Gorice i Intera dobivali Iglesias i H. Smolčić, a u jedinom porazu i Escoval (jedini nastup i puna minutaža!) te silom prilika još dovoljno nespremni Puljić. Murić je u prvenstvu igrao uglavnom do posljednje četvrtine utakmice, a Europi obrnuto, u završnici je ulazio s klupe, dok je Acosty uglavnom bio Bišćanov adut za Europu i u posljednje vrijeme počeo igrati dosta zapaženije. Čolak je bio predvodnik riječkog napada i najbolji strijelac, s tri gola u HNL-u i dva u Europi, Halilović i Raspopović važne poluge igre. Svoje mjesto “pod suncem” još uvijek traže Velkovski, Babić, Vuk… Dok je Bušnje sreću potražio na posudbi u Istri 1961., Šimić zasad još nije dobio šansu.

Stanka je dobro došla i zbog anagžmana Andrijaševića kojeg treba uklopiti u sistem igre i koji traži novu prilagodbu na starom mjestu polušpice. Postavlja se pitanje kako bi izgledala najbolja Rijeka, a jedna od varijanti mogla bi, u sustavu 4-2-3-1, izgledati ovako: Prskalo – Kvržić, Župarić, Šimić (Punčec), Tomečak – Pavičić, Lončar – Acosty, Andrijašević, Gorgon – Čolak.