Da, gledano iz današnjeg kuta nevelike su to brojke, tim više što se proizvodio punih trideset godina, no tadašnje je vrijeme u tom smislu bilo puno skromnije od današnjeg. Na automobile se čekalo, boje se u pravilu nije biralo jer 95 posto »Fićota« je bilo bijelo, a prvi motor današnjeg slavljenika imao je samo 633 »kubika«. Mora se znati i to da je tadašnji dio Crvene zastave, dominantno proizvođača oružja, koji se odnosio na automobile imao godišnji kapacitet od – tisuću komada. Rast proizvodnje je bio srazmjerno velik, kapacitet se ubrzo povećao na 20 tisuća komada godišnje, a do prvog je proizvodnog »booma« došlo 1962. godine kad je startala proizvodnja jačeg i tehnološki gledano boljeg modela Zastava 750.
Fićo se dakako proizvodio po FIAT-ovoj licenci, no kad je talijanski izvornik 1970. godine odlučio prestat proizvoditi taj model, u Kragujevcu su se odlučili za – nastavak. I donijeli su dobru poslovnu odluku jer odlično se prodavao još punih 15 godina! Zapravo, tada, sredinom osamdesetih, prije pune 33 godine, presudu o njegovom kragujevačkom kraju donio je nitko drugi do bratski model iz iste tvornice: Yugo je u cjelosti istisnuo Fićo tako da je taj vječni model omiljenog automobila svoj proizvodni put još neko vrijeme nastavio u Turskoj.
Danas kad su nam automobili dužine od četiri metra s s najmanje 100 »konja« mali, skromni i nedovoljni za »obiteljske potrebe«, moramo se sjetiti vremena kad je prvi Fićo bez problema teglio ne samo »mlade obitelji« nego i njihova proširena izdanja, s nemalom prtljagom. A imao je tek nešto više od 20 »konja« i koji milimetar iznad 3,2 metra.
Je, istina danas smo mnogo deblji, mada nam se drugi gabariti nisu značajnije mijenjali, ali smo izgleda mnogo – nezahvalniji. Iako iz kuta gledanja tadašnjih vremena, kad je dolazak Fiće u obitelj predstavljao razlog za višednevnu feštu, imamo svega daleko više nego što nam je potrebno, previše je i »konja« i »kubika«, i gigabajta pa i kalorija, ali izgleda ne i – sreće što sve to imamo. Valjalo bi stoga, na dan kad prvi Fićo slavi 63. rođendan, razmisliti malo o tome. I ako ništa drugo, barem današnji dan nastaviti – sretni. Jer ma koliko smo stalno nesretni jer nečeg – nemamo, zapravo imamo – svega. I previše.