Kroz povezivanje s Kinom nudimo opstanak, oporavak i daljnji razvoj 3. maja, Kraljevice i Trogira, tri škvera koja Jadranska ulaganja žele preuzeti te ih kroz partnerstvo s kineskim brodogradilištem, za kojim smo u aktivnoj potrazi, pozicionirati kao igrača na globalnoj gospodarskoj razini.

Mislim da je to jedino moguće rješenje za ova tri škvera.

Situacija je kristalno jasna i zato bez zamagljivanja treba konstatirati – ako hitno ne krenemo na nova tržišta, prema Kini i nekim drugim zemljama BRIC(S)-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika najbrže rastuća gospodarstva svijeta. op.a.), možemo trajno izgubiti većinu radnih mjesta.

Zato kroz partnerstvo s Kinom pokušavamo otvoriti nova tržišta i upravo na taj način tražimo posao za naše škverove i punu ili barem što veću zaposlenost za naše radnike, rekao nam je to jučer Danko Končar, poznati hrvatski poduzetnik, koji je zajedno sa sinom Nenadom, direktorom tvrtke Jadranska ulaganja, potencijalni kupac 3. maja, Kraljevice i Brodotrogira. 

  Ne mogu opstati

Danko Končar je (su)vlasnik niza kompanija djeluju u Africi te posebno u Južnoj Africi gdje imaju rudnike s najvećim zalihama kroma na svijetu. Uglavnom, (su)vlasnik je niza kompanija po cijelom svijetu koje se bave proizvodnjom i preradom raznih ruda i minerala.

Prije tri dana, izjavom da će Jadranska ulaganja, koja planiraju preuzeti tri hrvatska škvera, usko surađivati, odnosno vlasnički se povezati i s jednim kineskim škverom te možda s još nekima na drugim lokacijama, izazvao je brojne reakcije.

Končar ne skriva da Kinu prepoznaje kao partnera hrvatskih škverova koji po njegovom mišljenju, a pretpostavlja da bi to već i svima trebalo biti jasno, ovako organizirani i prilično loše tržišno pozicionirani, s golemim gubicima i nelikvidni, ne mogu opstati u istom obliku. Upravo realno sagledavanje situacije u našim škverovima s jedne te snaga kineske brodogradnje s druge strane, ključni su razlozi za traženje partnera u najmnogoljudnijoj svjetskoj državi te preko nje pokušaj izlaska na veća i zahtjevnija tržišta. 

  Radnici su mi partneri

Javnost i struka relativno su pozitivno reagirali, iako je bilo i negativnih komentara, na vašu najavu moguće kupnje kineskog brodogradilišta te spajanje s tri hrvatska škvera koja mislite preuzeti. 

   – Hrvatska je, pa tako i njena brodogradnja, u globalnim razmjerima premalena da bi samo čekala da svijet dođe k njoj. Zato je moja logika ovako posložena – prije no što Kina dođe u Hrvatsku, idemo mi s poslom u Kinu.

S obzirom da još uvijek imamo znanja koja su tražena, logično je zakoračiti na svjetsko tržište brodogradnje, a izbor Kine posve je objašnjiv. Radi se o najbrže rastućem gospodarstvu i brodogradnji na svijetu. Spajajući našu tradiciju i znanje s nekim njihovim prednostima, procjenjujemo kako je to sinergijsko spajanje vrijedno truda.

Najjednostavnije rečeno, iako će i naše ideje i planovi doživjeti još niz modifikacija, u Hrvatskoj bi bio mozak projekta, što Europa forsira i pomaže, kao i poslovna i proizvodna logistika, a dio proizvodnje, ne cijela proizvodnja, nego samo dio proizvodnje u Kini. I u toj proizvodnji sudjelovali bi hrvatski radnici. Jučer mi je nekoliko radnika 3. maja poslalo mailove u kojima poručuju da žele nastaviti raditi u brodogradnji i nije im važno hoće li biti u Rijeci ili Kini. 

* cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista u srijedu 18. svibnja 2011.