Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 4
Sutra: 19° 20° 3
24. lipnja 2018.
Privukla svjetske medije

Zanimljivi rad psihologinje Ivane Burić: Vezu uma i tijela proučava na - genima

Mlada psihologinja Ivana Burić na doktoratu na programima engleskog sveučilišta u Coventryju i nizozemskog sveučilišta u Radboudu, objavila zanimljivi znanstveni rad
Mlada psihologinja Ivana Burić na doktoratu na programima engleskog sveučilišta u Coventryju i nizozemskog sveučilišta u Radboudu, objavila zanimljivi znanstveni rad
Autor:
Objavljeno: 19. srpanj 2017. u 7:37 2017-07-19T07:37:00+02:00

Ivana Burić je nedavno kao vodeća autorica objavila rad koji je pokazao da joga i meditacija smanjuju rizik od upalnih oboljenja mijenjajući ekspresiju gena, a fiziološke učinke ovih tehnika nedavno je istraživala i na zatvorenicima koji služe doživotne kazne

Ime Ivane Burić, hrvatske psihologinje koja trenutno radi doktorat na programima engleskog sveučilišta u Coventryju i nizozemskog sveučilišta u Radboudu, moglo se prošlog mjeseca pročitati u velikom broju svjetskih medija i to zbog iznimno pohvalnog razloga – mlada je znanstvenica kao vodeća autorica objavila znanstveni rad koji je pokazao da razne »opuštajuće« tehnike poput joge, tai-chija, meditacije ili mindfullnessa smanjuju rizik od raznih upalnih oboljenja mijenjajući ekspresiju gena. Interes medija ne čudi, s obzirom da se radi o prvoj sistematskoj analizi raznih istraživanja koja su pokušala naći konkretan, »molekularni« dokaz da tehnike poput joge i meditacije uistinu ljudskom organizmu donose fiziološke dobrobiti. Ivana i njezini suradnici s nekoliko različitih europskih institucija analizirali su 18 različitih istraživanja na ukupno 846 sudionika i zaključili da postoje konkretni dokazi kako navedene tehnike smanjuju aktivnost gena koji izazivaju upale.

Multidisciplinarnost

Njezin uspjeh još je zanimljiviji kad se zna da nije posve uobičajeno da se psiholozi bave epigenetikom, odnosno mehanizmima promjena na genima. Već i sam znanstveni časopis u kojem je istraživanje objavljeno, Frontiers in Immunology, zasigurno dosad nije na svojim stranicama »ugostio« puno radova iz domene psihologije. No upravo je ova multidisciplinarnost nešto što našu mladu znanstvenicu koja je psihologiju diplomirala na Hrvatskim studijima zanima još od početka fakulteta i trenutno pridonosi njenom uspjehu.

– Naša istraživanja kombiniraju metode iz molekularne biologije, neuroznanosti i psihologije u testiranju učinkovitosti tehnika poput meditacije i joge. Ovu liniju istraživanja sam odabrala jer me fascinira ljudski kapacitet za promjenu koja nastaje kroz stvaranje novih navika, promjene životnog stila ili načina razmišljanja. Istovremeno me i frustriraju načini mjerenja koji su uobičajeni u istraživačkoj psihologiji. Klasični upitnici imaju veliku prednost zbog jednostavnosti i brzine primjene, no problem je što su dosta subjektivni. Na primjer, osoba koja ispunjava upitnik stresa često neće znati točno procijeniti koliko stresa zapravo doživljava u odnosu na druge ili će odgovarati kako smatra da se to od nje očekuje. Vjerujem da uključivanje bioloških mjera značajno dodaje na snazi zaključaka istraživanja i da je vrijedno tako otkrivati načine na koji su um i tijelo povezani – pojašnjava nam Ivana.

I sama koristi te tehnike

Neke od tehnika koje istražuje, Ivana primjenjuje i na samoj sebi.

– Prije pet godina sam se slučajno upoznala s jogom jer se koristila kao zagrijavanje na satovima plesa. Ta vrsta joge je bila prilično brza i zahtjevna, stoga se meni kao početniku nije nimalo svidjela. Međutim, već nakon nekoliko tjedana vježbe joga mi je postala lakša i ugodnija pa sam je još više uvela u svoju dnevnu rutinu. S meditacijom sam se upoznala još kasnije kad je moja prijateljica Helena Tomljenović za svoj diplomski rad provodila istraživanje transcentalne meditacije koja se temelji na mantri. Tada sam prolazila dug i stresan oporavak nakon prometne nesreće i dvije operacije, a najviše me je frustriralo što mi je bilo teško zadržati pažnju na tekstu i učiti za kolokvije jer sam znala koliko su mi ocjene bitne za doktorat. Upravo u vezi s tim problemom mi je meditacija značajno pomogla. Posljednje tri godine najčešće koristim mindfulness tehnike.

Subjektivni psihološki upitnici, kaže, frustrirali su je već u ranim fazama studija i često je odlazila u knjižnicu kako bi pokušala naučiti više o biologiji. Nakon nekog vremena oduševila se epigentikom pa je počela tražiti praksu na kojoj bi mogla naučiti kako se ti postupci rade u laboratoriju. No potraga nije bila nimalo laka.

– Nakon više od četrdeset odbijenica, jer malo tko će uzeti stranog studenta iz druge discipline i vjerovati mu da neće uništiti skupu laboratorijsku opremu i teško pribavljene uzorke, dobila sam mogućnost volontirati na sveučilištu u Exeteru, te sam otišla na tri mjeseca uz financijsku podršku roditelja i Erasmus+. Tu sam radila u timu biologa na projektu o utjecaju BPA, kemikalije iz plastike, na ekspresiju gena ljudske stanice. Pronašli smo da povećava vjerojatnost da se zdrava stanica pretvori u stanicu raka. Od tada vjerno pijem vodu samo iz staklene boce i izbjegavam plastičnu ambalažu za hranu, te isto preporučujem svima – naglašava Ivana.

Izvrsni mentori

U Exeteru je zahvaljujući izvrsnim mentorima iskusila timski način rada i dobila preporuku koja joj je pomogla da uđe u uži izbor za željeni doktorat. Jedan od rezultata njezine trenutne linije istraživanja je i spomenuta analiza koja je, među ostalim, pokazala da fizičke i psihičke tehnike opuštanja posebno djeluju na gene koje kontrolira protein NF-Kb, odgovoran za pokretanje raznih upala.

– Naši geni koje smo naslijedili od roditelja mogu mijenjati aktivnost, što znači da mogu proizvoditi svoje proteine u različitim količinama ili potpuno prestati s proizvodnjom. Kada gen prestane proizvoditi proteine, onda nema nikakvog utjecaja na naše tijelo i smatra se »isključenim«. Još uvijek nije poznato što sve iz naše okoline i životnog stila utječe na koje gene i u kojoj mjeri. Ovim istraživanjem smo otkrili da meditacija, joga i srodne tehnike imaju isti utjecaj na ekspresiju gena na način da smanjuju aktivnost gena koji su zaslužni za stvaranje upalnih procesa. Rezultati pokazuju da joga ili meditacija ne poboljšavaju samo mentalno, nego i fizičko zdravlje, te da je čak i 15 minuta dnevno dovoljno da se stvori ovaj efekt na gene – pojasnila je Ivana.

Zanimljivo je pri tome da su istraživanja pokazala kako tehnike poput joge i tai-chija koje zahtijevaju određene fizičke napore, ostavljaju jednak trag na genima kao i tehnike koje su potpuno pasivne, poput meditacije.

– Upravo zbog toga što sve te različite tehnike ostavljaju sličan trag na ekspresiji gena koji je suprotan od onog koji ostavlja stres, možemo pretpostaviti da je ta promjena posljedica smanjenog stresa. To postavlja pitanje mogu li druge tehnike za koje je poznato da smanjuju stres, poput tjelovježbe ili psihoterapije, stvoriti iste promjene ili su one jedinstvene za tehnike poput meditacije ili joge – otkriva Ivana u kojem bi pravcu trebala ići neka dodatna istraživanja.

Precizne empirijske studije ovakvih psihofizičkih fenomena često, međutim, zahtijevaju i vrlo kreativan »dizajn«, pa je jedno od posljednjih na kojima je Ivana radila bilo izvođeno u – zatvoru.

Kao studentici Brexit mi ništa ne mijenja

Pitamo Ivanu kako joj je živjeti i raditi u Engleskoj i osjeti li posljedice Brexita?

– Osim vječno oblačne prognoze i povremene nostalgije za prijateljima i obitelji u Hrvatskoj, sad sam jako zadovoljna životom u Engleskoj iako je selidba u drugu državu u početku uvijek teška, čak i kada se prelazi na vidno bolje uvjete. Srećom, meni kao studentu Brexit zakonski ne mijenja ništa. S obzirom na to da je većina glasova za Brexit došla od starijih ljudi iz ruralnih dijelova Velike Britanije, svi ljudi s kojima se ja susrećem su protiv Brexita i jako su razočarani trenutnom situacijom.

– Nedavno smo proveli istraživanje na rijetkoj i teškoj dostupnoj grupi zatvorenika koji imaju poremećaje ličnosti i služe doživotne kazne. Smješteni su u posebnoj jedinici gdje pohađaju petogodišnji program individualne i grupne psihoterapije nakon kojeg se premještaju u obične jedinice. U sklopu istraživanja smo im uveli petodnevne programe intenzivne meditacije ili joge te smo učinke tih programa uspoređivali s kontrolnom grupom zatvorenika koja je slijedila svoju uobičajenu rutinu. Osim ekspresije gena, mjerili smo i aktivnost mozga EEG-om, pažnju i rizično ponašanje kompjutorskim programom, te stres, regulaciju emocija i mindfulness upitnicima. Skupljanje podataka je trajalo mjesec dana jer su nam trebala četiri sata po zatvoreniku. Podatke trenutno analiziramo i to će trajati nekoliko mjeseci pa očekujemo da će biti objavljeni početkom 2018.

Popularna tema

Druga linija istraživanja na kojoj Ivana trenutno radi proučavanje je »individualnih razlika u meditaciji«.

– Mnoga istraživanja su pokazala da meditacija može pomoći ljudima, no ti zaključci se temelje na grupnim rezultatima. U svakom istraživanju meditacije će postojati ljudi kojima će pomoći u različitim stupnjevima – nekima će promijeniti život, nekima će pomoći samo malo, dok će neki drugi ostati ravnodušni. Mi pokušavamo saznati koje karakteristike osobe mogu biti mjerene da bismo predvidjeli koliko će dobiti od meditacije i to radimo kroz meta-analizu od gotovo stotinu prethodnih istraživanja. O ovoj temi će također biti objavljeno i poglavlje u knjizi Oxford Handbook of Meditation, koja se očekuje sredinom iduće godine – pojašnjava Ivana.

Meditacija je, dodaje ona, jedna od trenutno najpopularnijih tema u istraživačkoj psihologiji, no kombiniranjem ekspresije gena i meditacije ili joge trenutno se bavi tek nekoliko timova u svijetu, većinom na zapadu SAD-a. U takvim istraživanjima, pojašnjava Ivana dalje, izazov je pronaći dovoljan broj ljudi koji će redovito pohađati sve satove joge ili meditacije i doći na sva testiranja koja ponekad traju i po nekoliko sati. Tu su ponekad i etički, a najčešće i novčani problemi.

– Za istraživanje u zatvoru nam je trebalo 15 tisuća funti, ponajprije za platiti materijale za ekspresiju gena, ali i za učitelje joge i meditacije, put i smještaj članova tima i slično. Prepreke mogu nastati i s dobivanjem etičke dozvole. Trebalo nam je čak šest dozvola od različitih odbora, a to je brdo papirologije i proces od gotovo godinu dana – prisjeća se ona.

Hrvatska stvarnost

Na »vječno« pitanje da usporedi uvjete za rad koje ima u Engleskoj u odnosu na hrvatsku »znanstvenu« stvarnost, Ivana će ponajprije istaknuti zadovoljstvo autonomijom koju ima na doktoratu.

– Moji mentori se prema meni odnose ne samo kao prema ravnopravnom članu tima, nego i kao prema prijatelju, pa je to jako motivirajuća radna atmosfera. Čini mi se da se u Hrvatskoj obično osjeti snažna hijerarhija među znanstvenicima različite dobi ili iskustva, a osobito u odnosu studenta i mentora. Kod nas, osim toga, još uvijek nema toliko suradnje među disciplinama, pa najčešće biolozi rade samo sa stanicama i jednostavnijim organizmima, dok psiholozi rade samo s upitnicima, čak i u slučaju da istražuju isto pitanje. U svijetu su interdisciplinarni timovi jako učestali i cijenjeni jer daju veći doprinos znanosti. Vjerujem da je za takav rad ključna otvorenost prema drugim perspektivama i ravnopravnost svih članova – nema mjesta za napuhana ega i natjecateljske duhove – zaključit će mlada psihologinja.

Uz sve to na umu, planira li se vratiti u Hrvatsku?

– Namjeravam se vratiti u Hrvatsku za nekoliko godina, kada steknem dovoljno iskustva da mogu voditi tim koji će provoditi interdisciplinarna istraživanja. Očekujem da neće biti lako u Hrvatskoj dobiti posao kojim ću biti zadovoljna, ponajprije zbog toga što se joga, a osobito meditacija, kod nas vidi kao nešto alternativno ili protivno religiji. Vjerojatno će biti teško pronaći institut ili sveučilište koje to smatra znanstveno vrijednom temom, ali spremna sam pokušavati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka