Unatrag nekoliko godina hrvatski učenici i njihovi mentori na svjetskim natjecanjima iz robotike ostvaruju značajne rezultate, i kući donose zlatne medalje. Na prošlogodišnjem RoboCupu, održanom u Leipzigu, naša su djeca osvojila čak jednanest medalja u raznim kategorijama, dok su ove godine s istog tog natjecanja održanom u Japanu donijela tri zlatne medalje i još jednu, posebnu nagradu za uspjeh, čime se Hrvatska, kažu nam ovdašnji robotičari, izdvojila kao svjetska sila u junior robotičkim kategorijama, iza sebe ostavivši tehnološki mnogo razvijenije zemlje.

Izvan sustava školstva

Iako u hrvatskim osnovnim školama informatika još uvijek nije obavezan predmet, a robotika se spominje u samo jednom poglavlju Tehničke kulture u osmom razredu, naši pametni klinci na natjecanjima iz robotike ostvaruju bolje rezultate od vršnjaka iz »najpamentijih« država.

»Djeca u tim zemljama, koje su i tehnološki naprednije, i iza koje stoje čitavi timovi i sponzori, edukaciju u školama imaju od početka, kod nas, nažalost, toga nema. Sve što se kod nas s robotikom radi, radi se izvan škola, no možda baš zato s još većim entuzijazmom, zahvaljujući kojem je i ‘iskra’ kod naše djece onda veća«, priča nam Željko Krnjajić, tajnik Hrvatskog robotičkog saveza, osnovanog prije pet godina.

Savez je pravni slijednik Hrvatskog društva za robotiku, krovne nacionalne robotičke udruge osnovane 1994. godine. Upravo je HDR potaknuo osnivanje većine udruga koje su danas članice robotičkog saveza, a otad su pokrenute mnoge aktivnosti važne za popularizaciju i razvoj robotike u Hrvatskoj. Posebno su bile važne aktivnosti pionirskog izvannastavnog obrazovanja u robotici učenika i nastavnika. Najstarija od takvih aktivnosti je Državna škola robotike, pokrenuta još 1999. godine, koja se uspješno provodi i danas.

Među stalnim programskim sadržajima, ističe Krnjajić, najvažnije su Otvorene škole robotike kojima je pokriven velik dio Hrvatske, a koje provode udruge članice Saveza. Na njima se radi najviše s osnovnoškolskom djecom, ali se pojačava i rad sa srednjoškolcima, posebno u strukovnim školama. Postoje i robotički kampovi, koji svake godine okupljaju sve više polaznika, i na kojima se također potiče tehničko razmišljanje i kreativnost te razvoj motoričkih vještina kroz rad s gradivnim elementima robotičkih kompleta.

U aktivnosti Hrvatskog robotičkog saveza uključeno je, prema podacima za prošlu godinu, preko tisuću i pol djece i njihovih mentora, čiji je entuzijazam najveći razlog zbog kojeg djeca na natjecanjima po svijetu postižu tako dobre plasmane. Novca za rad nemaju puno, no u radu Saveza se, kaže Krnjajić, koristi najmodernija tehnologija i oprema te prate najnoviji trendovi u edukacijskim aktivnostima, od čega izdvaja i rad s programabilnim humanoidnim robotima.

Sve popularnija liga

Robotika je interdisciplinarna znanost, koja obuhvaća mehaniku, fiziku, informatiku odnosno programiranje te elektroniku, a kod djece, osim razmišljanja, potiče i veliku kreativnost. Na natjecanjima ona moraju složiti robota koji će, primjerice, na postavljenoj stazi pratiti liniju kretanja i doći do cilja, što nije nimalo jednostavno. Kako ističe Krnjajić, koji nam je na robotu Alpha s kojim djeca uče i rade, demonstrirao njegov »breakdance«, jedno od važnijih robotičarskih natjecanja je Hrvatska liga robotičara u koju se uključuje sve više djece i mladih, a ove je godine prvi put organiziran i svjetski FIRST LEGO League u suradnji s partnerima iz Slovenije. Tu su još i natjecanje mladih tehničara u kategoriji Robotsko spašavanje žrtve i Robotrka na prstenac, koja se svake godine tradicionalno održava na području Istre i Primorsko goranske županije.

»Najveći nam problem u ovom trenutku predstavlja nedostatak kvalitetnih edukatora, odnosno mentora, i tu ćemo staviti težište u aktivnostima koje slijede. U sredinama u kojima postoje rezultati u robotici, sve se svodi na entuzijazam i napore određenih osoba koje imaju viziju, i posvećeni su animaciji djece za uključivanje u rad, odnosno animiranju lokalne samouprave te poslovnih subjekata da taj rad financijski podrže«, napominje Krnjajić.

U osnovnim je školama, naglašava, robotika nedovoljno predstavljena, djelomično zbog kompleksnosti sadržaja, tako da se informativno obradi u samo jednom poglavlju udžbenika Tehničke kulture za osme razrede. Tu djeca uglavnom dobiju predodžbu o definiciji i širini robotike, ali nema praktičnog rada pa se sve svodi na izvannastvane i izvanškolske aktivnosti. Postoje strukovne škole s gradivom bliskim robotici, dok neki tehnički fakulteti imaju katedre za automatiku i robotiku, i to su uglavnom centri formalne naobrazbe u domeni robotike.

Nedovoljna sredstva

»Globalizacijom i razvitkom interneta neformalno znanje je dostupno posvuda i ljudima je prepušteno da sami nadograđuju svoja znanja. A u tu priču spada i HROBOS sa svojim programima«, kaže Krnjajić.

Rad Saveza je formalno finaciran sredstvima za potrebe Tehničke kulture Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ta se sredstva dodjeljuju krovnoj organizaciji – Hrvatskoj zajednici tehničke kulture, koja ih prema odluci povjerenstva raspodjeljuje nacionalnim savezima.

»Naravno, željeli bismo da su u skladu s našim ambicijama i rezultatim ta sredstva veća, ali situacija je takva kakva jest. Vodstvo HROBOS-a zato ulaže puno truda i vremena traženju sponzora i donatora u cilju dobivanja dodatnih sredstava«, zaključuje tajnik Saveza.