Pranje, utaja, prevara: Najbogatiji u 80 poreznih rajeva sakrili polovinu zarade čovječanstva

Banke, zajedno s odvjetnicima, financijskim posrednicima i savjetnicima pomažu milijarderima – uz velike nagrade – smišljajući načine kako da zametu tragove bogatstva

Ugledni zapadni mediji krenuli su u rasvjetljavanje jedne od najvećih financijskih tajni u protekla tri desetljeća. Počeli su objavljivati članke o najimućnijim ljudima svijeta koji svoje bogatstvo prebacuju u inozemstvo kako bi izbjegli plaćanje poreza. Procjenjuje se da su poduzetnici, bankari, medijske zvijezde, liječnici, mafijaši i drugi bogati pojedinci sakrili – u više od 80 poreznih rajeva diljem svijeta – oko 32.000 milijarda dolara, odnosno polovinu godišnjeg BDP-a svih država u svijetu, prema podacima kojima raspolaže Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), a objavljuje ih na svojoj mrežnoj stranici. 

   Ta novinarska istraživačka organizacija, koja surađuje s više od 40 zapadnih medija, domogla se opsežnih tajnih podataka koji govore o masovnim utajama poreza, pranju novca i drugim nepodopštinama. Govore o načinima kako najbogatiji ljudi uz pomoć najuglednijih banaka u svijetu štite svoju imovinu od financijske policije, koristeći se otvaranjem tvrtki u inozemstvu (offshore) u poreznim rajevima kao što su Djevičanski i Kajmanski otoci, Cipar, Lihtenštajn, Švicarska, Monako, Panama, Gibraltar, Nauru, Antigua ili Bermuda.   

Počelo osamsdesetih

ICIJ tvrdi da raspolaže s oko 2,5 milijuna dokumenata koji pokrivaju razdoblje od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća, kad je masovno bježanje kapitala u svjetske porezne rajeve i počelo. Podaci se navodno odnose na tvrtke i pojedince iz više od 170 zemljama, a među njima i one iz Hrvatske. Oni koji su vidjeli podatke kažu da su zapanjujući i 170 puta ospežniji od podataka koje je objavio WikiLeaks. Nevolja je što se iz dokumenata uglavnom ne vidi, na prvi pogled, tko je sakrio novac u utočišta. Dokumenti navodno sadrže podatke o odlukama tvrtki, fondova, skrbničkih društava i drugih entiteta, pa istraživači moraju uložiti velik napor da bi otkrili koji se ugledni ljudi iza tih tvrtki kriju. No, nešto su već otkrili. 

   Primjerice, objavili su podatke o povezanosti azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva i građevinskog tajkuna koji je od države dobivao goleme poslove. Spomenuti je tajkun na britanskim Djevičanskim otocima otvorio, u ime predsjednikovih kćeri, nekoliko tvrtki kojima je i upravljao. Otvaranjem inozemnih tvrtki služili su se vladini dužnosnici i članovi njihovih obitelji u Kanadi, Rusiji, Pakistanu, Tajlandu, Filipinima, Mongoliji, kao i milijarderi iz Indonezije koji su surađivali s bivšim diktatorom Suhartom. Novi podaci stalno cure u medije. 

Imućni pojedinci oduvijek se žele sakriti od poreznika i očiju običnih ljudi. Stalo im je ne samo do premještanja bogatstva u porezne rajeve, nego žele imati pristup novcu u svakome dijelu svijeta. Žele uživati bogatstvo u miru i anonimno, zaštićeni od kamera fotoreportera, od financijske policije, ucjenjivača, špijuna, bivših supruga, ljubavnica i od zainteresiranih rođaka. 

   Skrivanje novca od poreznih vlasti postalo je posljednjih desetljeća globalni biznis u kojem zarađuju ne samo bogati pojedinci, nego i ugledne svjetske banke, zajedno s odvjetnicima, financijskim posrednicima i savjetnicima. Oni pomažu milijarderima – uz velike nagrade – smišljajući načine kako da zametu tragove bogatstva.   

Sofisticirana mreža

U Švicarskoj djeluje nekoliko stotina odvjetnika koji milijunašima, velikodušnim klijentima švicarskih banaka, daju usluge »zaštite« bogatstva. SonntagsZeitung je objavio da je odvjetnik Peter Hafter, primjerice, puno pomogao najbogatijim ljudima u Europi, kao što su bankar Elie de Rothschild i industrijalac Hans Heinrich Thyssen. No, pogrešno je misliti da se u toj »zaštiti imovine« sve svodi na prebacivanje novca na lokacije na dalekom otoku. Radi se o vrlo sofisticiranim načinima i mrežama za skrivanje bogatstva, kojima je teško ući u trag. Recimo, nečije vrijedne umjetnine i bankovni račun mogu se nalaziti u Švicarskoj. Međutim, te umjetnine i novac pripadaju anonimnoj kompaniji u drugoj državi, na nekom otoku. Nad tom kompanijom skrbništvo vodi organizacija koja se nalazi u trećoj državi, a sami skrbnici smješteni su u četvrtoj državi. 

   Istraživači tvrde da je zaštitu najimućnijih osobito proširio Deutsche Bank. Iznos »zaštićene imovine« najbogatijih klijenata povećao je s 180 milijarda dolara u 2005. godini na 367 milijarda u 2010. godini. Deutsche Bank je na to reagirao tvrdeći da ne »nudi porezne savjete, ni usluge registriranja kompanija u poreznim rajevima«.   

Fantastičan iznos

Ako je točno da su najimućniji pojedinci u svijetu u porezne rajeve prebacili oko 32.000 milijarda dolara, to znači da su izbjegli platiti poreze na iznos ravan polovini godišnje zarade cijeloga čovječanstva. Riječ je o fantastičnom iznosu, znatno većem od ukupnog javnog duga svih europskih država i SAD-a. Neki njemački ekonomisti su izračunali da bi se jednokratnim, 10-postotnim oporezivanjem imovine najbogatijih mogli riješiti proračunski deficiti svih europskih zemalja. 

Prema izračunu bivšeg glavnog ekonomista svjetske konzultantske kuće McKinsey, Jamesa S. Henryja, samo 50 najvećih banaka u svijetu na taj je način dosad »zaštitilo« više od 12.000 milijarda dolara, putem raznih skrbničkih računa i tvrtki. Primjerice, milijunaši su u Lihtenštajnu uz pomoć banaka otvorili razne zaklade putem kojih izbjegavaju plaćati porez u vlastitim zemljama. U toj maloj kneževini broj zaklada danas je veći od broja njezinih stanovnika, prema Glasu Njemačke.

   U tom slučaju, države bi mogle smanjiti svoju zaduženost i zaustaviti kresanje troškova za zdravstvo, školstvo, prestati sa smanjivanjem mirovina i plaća. Izlazak iz krize trenutačno pada na teret najširih slojeva stanovništva. Nema sumnje da bi teret trebalo prebaciti na najimućnije, ali problem je što su svoj novac sakrili u inozemstvo – uz pomoć banaka i financijskih savjetnika. Stoga nije čudno da EU traži od Austrije i Luksemburga da otkrivaju bankarske tajne, nakon što je Europa, koordinirano s MMF-om, nedavno uništila poreznu oazu na Cipru.   

Na leđa siromašnih

Nešto se, po svemu sudeći, počelo mijenjati. Istina, vlade većine članica EU nastavljaju rezanje proračuna i plaća, kako bi se »povećala konkurentnost« gospodarstva tih zemalja, a izlazak iz krize i dalje pada na teret onih koji nemaju. Međutim, njemački socijaldemokrati (SPD) potkraj zime izašli su s novim programom za parlamentarne izbore, planirane za jesen, u kojem traže snažno povećanje poreza na dohotke najbogatijih, jačanje zaštite zaposlenih te povećanje plaća i dohodaka za većinu Nijemaca – suprotno od politike vlade kancelarke Angele Merkel. 

   Nije trebalo dugo čekati na negativne reakcije. Među prvima, na novi program SPD-a reagirali su upravo poslodavci i bankari. Deutsche Bank je na svojoj mrežnoj stranici napao socijaldemokrate tvrdeći da su se »umorili od reformi«, da vode »populističku« politiku i da je njihov program štetan za konkurentnost gospodarstva.