»15. listopada ljudi diljem svijeta izaći će na ulice i trgove. Od Amerike do Azije, od Afrike do Europe, ljudi se dižu da bi ostvarili svoja prava i zahtijevali pravu demokraciju. Sada je vrijeme da nam se svi vi pridružite u globalnim, nenasilnim prosvjedima«, stoji u proglasu prosvjeda, koji će se u 18 sati održati na Jadranskom trgu, na kojem se, nimalo slučajno, nalazi sjedište najveće financijske institucije u Rijeci i cijeloj regiji.

»Ogorčeni« i njima srodni drže da mladi ljudi i srednja klasa plaćaju previsoku cijenu za loše gospodarenje i zloporabe nedodirljive financijske, političke i korporativne elite.

Žele  da 15. listopada postane simboličan dan protiv financijskih moćnika kakvi su njujorška financijska četvrt  Wall Street, londonski City ili ECB (Europska središnja banka) u Frankfurtu, pišu AFP i Reuters.

Kako doznajemo od Hrvoja, jednog od organizatora riječkog prosvjeda, koji se i ne želi nazivati organizatorom, jer tvrdi da nemaju lidera i jer su se dogovorili da se ne ističu kao pojedinci – zbog čega i inzistira da ga zovemo samo imenom – i riječki prosvjed trebao bi funkcionirati po principu direktne demokracije, na kojem će svi sudionici, u okviru plenuma, imati priliku kazati svoje mišljenje i iznijeti svoje prijedloge.

I riječki prosvjed trebao bi iskazati nezadovoljstvo današnjim kapitalističkim modelom koji koncentrira golemu moć u rukama uske financijske oligarhije, pustošeći ostale sfere društva, proizvodeći nezaposlenost, siromaštvo i nejednakost. »I u našoj lokalnoj situaciji vidljiva je velika kriza u gospodarstvu, zbog koje je stanovništvo suočeno s velikim odricanjima i gubitkom radnih mjesta, dok na drugoj strani financijski sektor, odnosno banke, ostvaruju goleme dobitke. Dakle, jasno je da nešto ne valja«, kaže Hrvoje, najavljujući kako će i na riječkom prosvjedu zahtijevati da se umjesto na profit, cijeli sustav usmjeri na dobrobit većine, održivi razvoj, solidarnost i društvenu jednakost.

»Ljudi već sada polako shvaćaju u čijim se rukama nalazi ključna poluga moći koja ih eksploatira i koja ljude dijeli na povlaštenu manjinu i 99 posto ostalih. Od financijalizacije ekonomije mora doći do socijalizacije financija«, uvjeren je naš sugovornik, objašnjavajući kako je riječ o momentu koji povezuje i riječki prosvjed povezuje s pokretom »Okupirajmo Wall Street«, koji se iz srca globalnog financijskog sektora na Manhattanu proširio cijelom Amerikom. Stoga će od buduće hrvatsku vlade, bez obzira tko će tu vladu formirati, prosvjednici zatražiti ukidanje devizne klauzule, oporezivanje banaka i zaustavljanje privatizacije javnih dobara, kao i zaustavljanje daljnjih rezanja troškova i štednje, jer to ne rješava problem, nego ga samo produbljuje.

Zasad je teško reći koliko bi se ljudi moglo okupiti na Jadranskom trgu. Informacija o prosvjedu širi se društvenim mrežama i, zasad, odziv je odličan. Pokretači prosvjeda nadaju se kako će subotnji skup biti samo početak.

Iako će mnogi subotnje prosvjede povezivati proljetnim »Facebook prosvjedima« za rušenje vlade, riječ je o potpuno odvojenim inicijativama. Aktivisti koji pripremaju subotnji prosvjed na Jadranskom trgu ne žele da ih povezuju s propalim »Facebook demonstracijama«, a pogotovo ne s ekstremističkim desničarskim i protueuropskim prosvjednicima, koji su pokušali instrumentalizirati proljetne prosvjede. Žele zadržati distancu i prema desnici i prema ljevici, smatrajući ih podjednako odgovornima za sadašnju situaciju.

Nakon »Arapskog proljeća« i nemira u Europi, njujorški pokret »Zauzmimo Wall Strett« možda je posljednji pokazatelj globalne, narodne pobune protiv elita,  piše agencija Reuters i prenosi ocjenu Tine Fordham, glavne političke analitičarke za američku banku Citi.

Dosadašnji »učinak prosvjeda na politiku je minimalan, no to bi se moglo promijeniti«, kaže Fordham i predviđa da će »to  svakako biti višegodišnji trend, a moguće će potrajati desetljeće«.

Stručnjaci, koje je konzultirala agencija Reuters, drže da je svim pokretima zajedničko okupiranje nekog javnog prostora, arapskog središnjeg trga, parka ili sveučilišta te korištenje društvenih mreža koje im je omogućila internetska revolucija i da mladi vjeruju kako je upravo njihova generacija pozvana na promjene.

»Nešto slično osjećala je generacija 1967,. uoči buntovne 1968. godine«, piše Reuters. No današnji buntovnici nisu ljevičari već zagovaraju financijsku regulaciju i poreznu reformu.

Istodobno je u Sjedinjenim Državama jačao pokret krajnje desnice (Tea Party, »čajanka«) sa suprotnim zahtjevima: protiv svake državne intervencije u ekonomiju i društvo.

U Europi je kriza eurozone potaknula ljevičarsko odbacivanje drastičnih mjera štednje (primjerice u Grčkoj), a na drugoj strani porast euroskeptika i jačanje krajnje desnice (Njemačka, Finska) koje se protive zajmovima za spašavanje posrnulih.

Neki arapski političari drže da »bi se bankari trebali zabrinuti«, ali ne zbog prosvjeda u Jemenu ili Siriji«, već nemira u razvijenom svijetu. Iranski pak  mediji u pokretu protiv Wall Streeta vide  »američko proljeće«, a iranski vrhovni vjerski vođa Ali Hamnei  »kraj zapadnog kapitalističkog sustava«