Foto V. Karuza
Stjepan Šljivo, stopostotni invalid vezan za krevet, njegova supruga Ljiljana i sin Leo žive od 2.100 kuna mjesečno, račun na banci im je u blokadi, njihov dug s hipotekom popeo se na 305 tisuća kuna, od čega dug HEP-u 32.500 kuna
GRAD GROBNIK » Bolesni, gladni i bez struje – tako se ukratko može opisati teška životna situacija u kojoj se našla obitelj Šljivo iz Grada Grobnika, a s čijim je slučajem medije upoznala riječka volonterka i humanitarka, koja je ipak željela ostati anonimna. Obitelj Šljivo jučer je posjetila i naša novinarska ekipa, gdje se upoznala sa životnom pričom ove tročlane obitelji – oca Stjepana, majke Ljiljane i sina Lea, srednjoškolca.
Umirovljenik Stjepan Šljivo rođen je 1946. godine, a od prije dvije i pol godine i stopostotni invalid s nekoliko medicinskih dijagnoza, od tumora na mjehuru, dijabetesa, distrofije mišića, zatajenja bubrega, plućne bolesti, do otkazivanja donjih ekstremiteta, a od kolovoza 2012. godine potrebna mu je stalna njega. Njegova supruga Ljiljana rođena je 1963. godine, nezaposlena je već pet godina, a trenutno nije niti u mogućnosti raditi, jer ne može supruga ostaviti samog. U međuvremenu je i ona oboljela od upale zglobova. Imaju sina Lea koji ide u prvi razred srednje škole.
Svi troje žive od mjesečnog prihoda koji iznosi oko 2.100 kuna. Račun na banci im je u blokadi, njihov dug s hipotekom popeo se na 305 tisuća kuna, od čega dug HEP-u 32.500 kuna. Zbog toga već više od dvije godine žive u mraku, bez električne energije. Uz to, u svim prostorijama zidove je dobrano »nagrizla« vlaga, pa su sve sobe »obojene u crno«.
Sin najveća briga
– Prije dvije i pol godine sam pao i ozlijedio kralježnicu, a pao sam jer nisam znao da imam tako veliki šećer. Postao sam ovisan o tuđoj njezi i vezan za krevet. Moja mirovina je oko 2.400 kuna, a nakon što mi ovrhom FINA uzme oko 700 kuna, mojoj obitelji za život ostane 1.700 kuna, plus još dječji doplatak. Nije mi bilo lako obratiti se javnosti, naučio sam pomagati, ali ne i tražiti pomoć. Međutim, vidim da nema drugog rješenja. Ne borim se za sebe, nego za dijete. Na njega sam uistinu ponosan, pa vidite u kakvim uvjetima živi i školuje se, a dobar je učenik, iako uči uz svijeću. Ima samo jednu jedinicu, iz kompjutora, a kako i neće imati kada niti ima kompjutor, a i da ga ima, pa gdje da ga ušteka, kada nemamo struje. Kada bi mi barem vratili struju, da mi dijete ne spava u vodi, jer, kako krov prokišnjava, kada pada kiša, njemu voda pada u sobu, a ne možemo je zagrijati – dio je tužne priče koju sa suzama u očima priča Stjepan Šljivo. Dodaje kako mu je najveća briga sin, kojega neki »prijatelji«, kada su vidjeli kako živi, zovu »dečko iz obitelji Kremenko«.
Svi koje je dirnula priča obitelji Šljivo, a u mogućnosti su pomoći na bilo koji način, mogu to učiniti donacijama putem poštanske uplate na adresu Grad Grobnik 85/2, 51219 Čavle ili slanjem donacija u hrani i higijenskim potrepštinama na istu adresu. Novci se trenutno ne mogu uplaćivati na bankovni račun obitelji Šljivo s obzirom da je on zaštićen, pa se iznalaze načini kako to riješiti. Informacije o obitelji, mogućnosti pomoći i slično zainteresirani mogu dobiti na broj mobitela Ljiljane Šljivo – 095/925 0819. Također, otvorena je i Facebook stranica »Pomoć obitelji Šljivo«.
– Ne zamjeram, to su djeca, ali teško mi je što se to mom djetetu događa. Htio bih ga maknuti od svega toga, ali je nemoguće. Bojim se za njega, on mi je jedini motiv za život. Ja sam svoje odživio, neću dugo, ali on je mlad, pred njim je tek život, a vidite u kakvim uvjetima živimo, nastavlja Šljivo. Ovom prigodom upućuje veliku zahvalnost volonterki i humanitarki koja je sve »podigla na noge«, za koju kaže da je pokrenula u njemu život, ali i načelniku Općine Čavle Željku Lambaši, kojega zove velikim čovjekom. Zahvale upućuje i župnicima župa sv. Bartola i sv. Filipa i Jakova, koji također pomažu prema mogućnostima.
Život u vlagi
– Gospođa volonterka dala nam je svima nadu. Ja sam čak prestao s liječenjem, od travnja prošle godine ne idem doktoru, ali me ona uvjerila da to moram učiniti i boriti se, ako ne zbog sebe, onda zbog supruge i sina. Iako imam zdravstveno osiguranje, neke lijekove moram plaćati, primjerice Prostamol za prostatu, za koji bih trebao dati 100 kuna za kutijicu. Ne kupujem ga, radije to ostavim za hranu, to je mojoj obitelji za kruh za cijeli mjesec. Naime, moja žena ide po kruh u Čavle, gdje je jeftiniji, ali ga prije mora rezervirati.
Život bez struje otežava život i Ljiljani Šljivo, koja već dvije godine svoga supruga pere u hladnoj vodi, tek malo ugrijanoj na štednjaku na drva, koji je također pomalo »odbrojao svoje« te je pitanje dana kada će prestati raditi.
– I rublje perem u hladnoj vodi. Vodu grijem u dva lonca na štednjaku, ali, dok ja zagrijem drugi lonac, onaj prvi se već ohladio. Nastradali su mi zglobovi od te silne hladne vode. Kucala sam na mnoga vrata, tražila sam svoja prava, ali za bolesnu osobu i dijete, a očito ih nemam. Rečeno mi je kako se status njegovateljice može dobiti u slučajevima kada je bolesno dijete, ali ne i za supruga. Pa što da radim, da ga pustim tek tako da umre, bez borbe, kaže gospođa Ljiljana. Na pitanje kako se snalazi u datim uvjetima življenja, odgovara – »svakako«. Kuham male obroke, jer ono što ne pojedemo nemam gdje spremiti, hladnjak ne mogu ukopčati kada struje nema. Spavaća soba nam je trenutno hladnjak, jer je u njoj jako hladno, ali ne znam što ćemo kada zatopli. Ja spavam u kuhinji, na pod pored suprugova kreveta stavim madrac. Bojim ga se ostaviti samog preko noći, da mu ne pozli. Zvala sam i sina da spava s nama u prostoriji, jer je toplije, ali on želi biti u svojoj sobi, iako je puna vlage. Najviše se bojim za njegovo zdravlje, dodaje gospođa Ljiljana, koja hvali sinovljeve profesore u školi, koji su puni razumijevanja.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista….
