RIJEKA U nazočnosti Nikše i Duška Grabovca, prijatelja i kolega jučer se komemorativnim skupom u redakciji, »Novi list« oprostio od svog brenda, fotoreportera Petra Ćuće Grabovca, čovjeka koji je od 1948. godine kad se zaposlio u »Riječkom listu« pa sve do 1989. kad je otišao u mirovinu, diljem zemlje i inozemstva svojom prepoznatljivošću pridonosio i prepoznatljivosti »Novog lista«.

– Kad odu veterani struke, obično se kaže »ode stara škola«. Ćućo, maštovit, predan poslu i prodoran, bio je vrhunska, a ne stara škola. Bio je putokaz struke. Redakcija se od Ćuće oprostila riječima »riječi lete, a fotografije ostaju«, jer Ćuću jednostavno ne može prekriti nikakav zaborav, kazao je Nenad Hlača, glavni urednik »Novog lista«.

O profesionalnom »životu« s Ćućom, ali i dugogodišnjem prijateljevanju govorio je Silvano Ježina, zamjenik šefa fotoslužbe Novog lista.

– Ćućin ulazak u zgradu Novog lista nalikovao je otvaranju ulaznih vrata po olujnoj buri uz pritom otvoren prozor. Kod Ćuće se u fotoslužbi morala poštovati radna hijerarhija. Znalo se tko je »meštar«, a tko je »šegrt«. Nije baš cijenio kolege koji su se »vukli« s fotoaparatom, draži su mu bili oni koji su »skakali« na svaki dobar kadar. Ćućo je bio svijet za sebe. Nema područja koje nije ovjekovječio svojim fotoaparatom. Uvijek svježe obrijan i osunčana lica, s besprijekorno izglačanom odjećom po posljednjoj modi. Bez obzira na veličanstveni opus fotografija što ga je ostavio iza sebe, i dalje mislim da mu je najveći »adrenalin« bio fotografiranje žena i nogometnih susreta NK Rijeke. Baveći se ovim poslom posjetio sam mnoge redakcije i surađivao s njima. Kod upoznavanja s kolegama jedno od prvih pitanja bilo je »poznaješ li Petra Grabovca. A ti i on ste prijatelji? Puno ga pozdravi! Reci, jel’ ti možemo kako pomoći«… To je bila Ćućina profesionalna ostavština koju je godinama sijao, a ja sam je kasnije požnjeo, zahvaljujući profesionalnom mentorskom odnosu koji smo razvili, kao i dugogodišnjem prijateljevanju. Sad kad se od njega opraštamo, mogu samo reći da ostaje tiha sjeta i ono ugodno, toplo sjećanje, sjećanje zabilježeno u slikama negdje duboko u nama, zauvijek, kazao je Ježina.

Neven Klarin, predsjednik Uprave Novog lista, iskazao je sućut obitelji Grabovac, te kazao kako mu je iskreno žao što nije imao taj privilegij surađivati s fotografskom legendom kao što je bio Ćućo. Spomenuo je Ćućinu monografiju »Rijeka« izašlu 2014. godine pod okriljem »Adamića«, izdavačke kuće Novog lista, i dodao:

– Vjerujem da će Novi list još dugo godina živjeti i surađivati s Petrom Ćućom Grabovcem, a obećajem da će Petar Ćućo Grabovac živjeti s Novim listom.

Komemorativni skup, kojem su nazočili i Ćućini kolege i suvremenici iz ostalih riječkih redakcija, završen je pozivom njegova sina Duška koji je umjesto upisivanja u Knjigu žalosti pozvao okupljene na razgovor i druženje jer, kako reče:

– Otac je bio veseo čovjek pa neka tako i završi ovaj skup. Često je govorio »nije važno koliko godina ima u životu, već koliko života ima u godinama«.