Predsjednik Pomorca

Petričević: Berkovićevo nasilničko ponašanje neću dopustiti

Denis Frančišković

Carlo Berković je talent, ali ne dam mu ispisnicu jer me prevario, računao sam na njega. Udario je šakom u vrata među mnoštvom ljudi. Normalno, redari su ga morali izvesti van – kaže Petričević



RIJEKA » U Zlatku Petričeviću, kontraverznom predsjedniku »Pomorca«, nakon premijerne ligaške pobjede miješali su se osjećaji. Pobjeda koju je uljepšao dvama pogocima Dražen Pilčić, grobnički golgeter, donijela je očekivano zadovoljstvo. Prvi čovjek kluba spustio se u svlačionicu i čestitao igračima na zasluženom trobodu. Potom se prihvatio za njega uvijek »nezahvalne« dužnosti, razgovora s novinarima. I tada su vidno na površinu isplivale one druge emocije… Ogorčenost, ljutnja i srdžba što se kroničari olujnih kostrenskih loptačkih zbivanja raspituju o uobičajenim stvarima. O učestalim odlascima igrača, ali i o incidentu s vratarom Carlom Berkovićem uoči susreta sa »Segestom« o kojem su brujile tribine.


   Stigla je i dugo očekivana prva pobjeda, vjerojatno se lakše se diše, pao vam je »kamen sa srca«?


   – Već sam rekao, ne možemo tražiti nikakav alibi, ni kad pobjeđujemo ni kad gubimo. Dečki su krenuli u pripreme četiri tjedna kasnije, polako ulaze u formu što se moglo vidjeti, pogotovo da mogu izdržati tempo od 90 minuta. I to je vrlo dobro, neke stvari smo promiijenili u taktičkom smislu, prije svega da stvorimo posjed lopte. Pokazalo se i zajedništvo što je pozitivno, moramo »fighterski« ulaziti u svaku utakmicu.





Sanin Muminović, donedavni kapetan Pomorca, vjerojatno je sljedeći igrač koji će napustiti redove »crvenih«. Muminović kaže da bi se rado posvetio fakultetu i usput igrao u nekom nižerazrednom klubu. Kaže da problema s ispisnicom ne bi smjelo biti, da će mu predsjednik izaći ususret. Slučajno ili ne, u Žuknici su odjednom svi više zavoljeli školu nego nogomet.



Moje pravo


Značaj bodova je tim veći kada se zna da vas čekaju dva zahtjevna gostovanja u nizu?


   – Do jučer je »Cibalia« bila prvoligaš, a čeka nas i »Dugopolje«. Radimo kvalitetno u zadnje vrijeme, moramo biti spremni i za takve izazove. Treba nam odgovornost, ozbiljnost i taktička disciplina.


   Sve će biti puno teže kada se zna da vam je igrački kadar sve siromašniji?


   – To je vaše mišljenje. Moje nije. Trener sam 30 godina, vi niste. O kadru ne bih razgovarao s vama.


   Što onda možete reći o odlascima dvojice kvalitetnih igrača, Čuturila i Rudana?


   – Vi ste rekli svoje mišljenje, koje je totalna dezinformacija.



Vratar Carlo Berković jučer nije htio posebno komentirati pozadinu i sami incident s Petričevićevima u klupskim prostorijama te iznijeti svoje viđenje događaja. Odlučio je zasad pričekati s izjavama za medije.



   U klubu se ipak nešto događa, nakon trenera Marijana Bloudeka odlaze i igrači?


   – Iza sebe imam dugi period rada kao trener, nisam jučer došao na nogometni teren. Mogu ocijeniti tko je taj koji treba ili koji ne treba biti u klubu, tko može izdržati zahtjeve Druge lige, a tko ne može. To je apsolutno moje pravo i pravo struke. U to se nema pravo miješati novinar. Vi možete razmišljati, ali ne smijete o tome pisati.


   Ali kad je u pitanju najnoviji »slučaj Berković« to je nešto sasvim drugo?


   – Berković je talent, vjerovao sam u njegov rad. No, ne može dečko nakon pet poraza kad padne psihološki reći »ja nisam više sposoban«. Sve ga vjerojatno potreslo, nije to dečko koji je igrao u seniorskom nogometu i treba ga razumijeti.


   Računate li i dalje na njega?


   – Ne mogu ulaziti u privatne stvari jedne osobe, hoće li se baviti nogometom, ići u školu… Kao stručnjak tvrdim da je jako dobar talent. Ali ima tisuće i tisuće talenata u svijetu, a ne postaju svi vrhunski igrači. Ima sve predispozicije za vrhunskog vratara, braniti s 20 godina u Drugoj HNL već je privilegij. Ne mogu dokučiti je li mogao u sebi pobijediti sve psihološke šokove nakon tih pet kola. Mi ipak moramo imati najspremnije i oni koji žele biti s nama. Žao mi ga je, ali nažalost ne mogu svi biti u »Rijeci«.


Završena priča


Berković je vidno nezadovoljan svim što se događa u klubu. Je li došlo do fizičkog obračuna između vas i njega i je li u tome sudjelovao vaš brat Marko?


   – Apsolutno ne. Zatražio je ispisnicu. Stojim iza svake riječi i ne želim da se javnost dezinformira. Osobno sam ga pozvao i rekao mu da želim da ne ide, da razgovaramo… Rekao je da želi u školu, nastaviti četvrti razred srednje. Poštujem njegovu odluku, no otvoreno sam mu rekao da me je malo prevario. Računao sam na njega, trebao mi je to reći u prijelaznom roku kako bi prije mogao reagirati. Dan prije utakmice pokušao sam mu objasniti kao djetetu, jer sam i sam roditelj, imam dijete od 26 godina. On u biti ne zna da li bi se htio baviti nogometom ili ne. Savjetovao sam mu da razgovaram s njim i njegovim roditeljima. Mislim da je to bilo najispravnije. Ipak dečku od 20 godina treba pomoći. A ako bi išao u treću , četvrtu ligu…, onda mu ne dam ispisnicu, jer ipak smo mi ovdje u Kostreni radili s njim. Iza toga stojim. Dečko je ustao i rekao da će »upotrijebiti druge ljude da bi dobio ispisnicu«. Neka, rekao sam, možeš, imaš policiju, sudstvo, druge ustanove… Ali ja ispisnicu ne dam. Ja sam mu dao priliku i za mene je priča završena. Udario je šakom u vrata među mnoštvom ljudi. Normalno, u takvoj vrsti ponašanja morali su ga redari izvesti van. To je nasilničko ponašanje, a je li nekome nešto govorio, psovao… o tome neću govoriti. To je frustracija, narušavanje mira i reda što neću dopustiti. Fizički ga nitko nije napao.