Ispaljeno je tisuću topovskih kugli, pucalo se iz pušaka i kubura, a pljeskalo uzduž i popreko Bakra. Kad su Mlečani nakon 15-ak minuta žestoke borbe podvili rep i dali petama vjetra, u znak pobjede nebo je proparao vatromet. A onda je uslijedilo veselje – krstarenje na Vili Velebita i zabava na Žalu ribara
BAKAR Bakar je svojoj zaštitnici svetoj Margareti ove godine odaslao zahvalu i s kopna, i s mora, i iz zraka. Bakarska Margaretina u taj je prelijepi gradić iznova privukla više od deset tisuća ljudi željnih spektakla. A da Bakrani znaju spektakularno obilježiti svoj najveći blagdan – znaju. Počeli su »ranom zorom«, točnije u 8 sati kad su u organizaciji PD Bakar put Risnjaka krenuli oni željni planinarenja. Oni željni zabave preskočili su prijepodne te se u ranim popodnevnim satima polako, baš kao nekad »hodeć«, sad automobilima počeli iz bakarskog prstena slijevati u »glavni grad«. Razlog je bio Margaretin sajam na kojem je svoje radove izložilo šezdesetak obrtnika, umjetnika i inih poduzetnika iz cijele Lijepe Naše.
I za pojist, i za popit
A nudilo se… Bilo bi kraće nabrojIti što nije. Uglavnom na štandovima je bilo i »za popit, i za pojist, i za obuć, i za zet doma za lipo videt«. Od igle do lokomotive, što bi narod rekao. Cijene? Pa, recimo primjerene današnjici, što znači – za one koji nude prejeftino, za one koji kupuju uvijek preskupo, no da se trgovalo – jest. Primjerice, kukuljanski umirovljenici kod kojih je, kako sami rekoše bilo »i za va se, i za podase« nisu žalili truda jer, nestale su sve njihove delicije.
U spektakl subotnje noći Bakrani su ušli u ritmu koraka hrvatskih povijesnih postrojbi. S velikim zanimanjem su pratili mimohod »prošlosti« i predstavljanje 22 postrojbe. Na čelu »povijesne vojne kolone« kročili su pripadnici Hrvatske ratne mornarice, potom domaćini – pripadnici »Gradske straže Bakar 1848«, a za njima čakovečka Zrinska garda, Gospićka garda – Vukovi, Ivanečki vitezovi, Karlovačka građanska garda, Kliški uskoci, Keglevićeva straža iz Kostela, Križevačka djevojačka straža, Frankopanska straža iz Ogulina, osječka Počasna sokolska garda – Hrvatski sokol, Otočki graničari, Petrovska pištola iz Petrovskog, Društvo sv. Grgur – Požeška građanska, potom, također iz Požege – Trenkovi panduri, pa Senjski uskoci i Sinjski alkari, Šibenska gradska straža, Hajduci Mijata Tomića iz Tomislavgrada, Varaždinska građanska garda, iz Velike Gorice stigli su pripadnici postrojbe »Plemenira Općina Turopoljska – Turopoljski banderij«, iz Vinkovaca Sokolska garda, potom Vojno povijesna postrojba Serežani iz Županje, a na kraju »povijesne kolone« stupala je budućnost, odnosno klinci DV Pčelica sa Škrljeva.
– Mi van imamo sega, i slanoga, i slatkoga, i suhoga, i mokroga. Ja, imamo i kiseloga, a kako vidite imamo i »prijenos uživo«. Najme, imamo palentu z jajimi, ku gospodin i naš glavni kogo Josip Butković pripravlja tu na licu mesta, ča će reć »uživo«. Vidite, kuha je na komoštrah, va pinjete. Ovo nan je treća danas, pa sami prosudite kuliko smo efikasni. Ženskice – Josipa Perić, Vesna Strah, Antica Hriberšek, Paula Mičetić i Vida Lenac od četire jutro kuhaju, peču i pripravljaju. Imamo štrudeli od višanj, črešanj, jabuk, karubi, orehi, špinata. Imamo gromičkoga sira i palenti, celo čudo domaćeh rakij, vina, a i sok od bazgi. Sega je pu nas, a a najveć smeha, ne prekidajući posao izgovorila je, legenda Kukuljanova Anđelina Šepac, a na upit zašto »palenta z jajimi«, samo je pogledala i uzvratila upitom – ča ti nimaš oči, ča ne vidiš da je meša muško. I treba li se uopće čuditi što se pred kukuljanskim štandom čekalo u redu. Kao što reče Miljenko Pintar, pristigao u Bakar iz Karlovca – ne razumijem baš sve što govore, ali tako se lijepo smiju da mi je ovo treće svraćanje na ovaj štand.
Brad i Angelina
Odmah u susjedstvu veselih Kukuljančana i Kukuljančanki našle su se Krasičarske papučarice sa svojim vanserijskim papučama. Ni one se nisu žalile na promet, baš kao ni gospođe »naštivane« iza tzv. bakarske poneštrice, tj. hreljinske penzionerke. Zapravo, u Bakru se tog posljepodneva nitko nije žalio ninašto. Možda pokoji klinac na roditelje koji, i da su najbogatiji ljudi na svijetu ne bi imali novaca za sve ono što je sadržala bakarska paleta proizvoda namijenjena djeci. Uglavnom sve se to ljeskalo, sjajilo i žmigalo tako da su s prvim mrakom mali anđelčići oboružani tim napravama više sličili nekim simpatičnim Alienima. Istina, dio Margaretinog sajma bio je i starinski vrtuljak, no za razliku od balona punjenih helijem što su vijorili ponad dječjih glava i već spomenutih svijetlećih igračaka, on se nešto slabo vrtio. Zato su dva ponija učestalo paradirala Bakrom noseći na svojim leđima neke nove kauboje i kaubojke. Oni malo manje hrabri, kad već nisu htjeli jahati, mogli su se s njima slikati. Poniji su se ponašali baš kao Brad Pitt i Angelina Jolie. Samo što nisu djelili autograme.
Ona koja je bakarski Dan odlučila iskoristiti za zaradu, a ne za zabavu bila je osamipolgodišnja Kari Maria Gala Pucić. Ponuda njezinog štanda svodila se na ocrtane morske kamenčiće i školjke. Pitavši za cijenu dobili smo odgovor:
– Svaki kamen ima svoju cijenu, recite točno koji biste pa ću vam odgovoriti. Jesam li danas zaradila za sladoled? Pih, da za jedan!
U Gradskoj knjižnici Bakar u sklopu Margaretinog kulturnog leta i Margaretine otvorena je izložba »Bakar – nekad i sad«, autora Miljenka Šegulje. Ako je suditi po prepunoj knjižnici i ova će izložba u koju su posjetitelje pozdravnim govorima uveli Dolores Paro Mikeli, ravnateljica knjižnice i Tomislav Klarić, bakarski gradonačelnik, a recitacijama uveličala djeca bakarskog Društva Naša djeca, pobuditi veliko zanimanje. Sam autor kazao je:
– Knjižnica postoji šest godina. Ovo je moja peta izložba u njoj. Tema je uvijek ista. Možda nekom dosadna, ali meni ne. Meni je moj Bakar bio i ostao vječna inspiracija.
Ruku prepunih svekolikih delicija bakarskom je promenadom kročila i Draženka Persen. Ona je na Margaretinu brodom »Litus« doplovila iz Malinske, te kazala:
– Super nam je bilo i po putu, i ovdje nam je super. Ovakvo događanje se ne propušta.
Mlecima »po repu«
Pravo otkriće ovogodišnje Margaretine bila je »priručna konoba» Sandre i Hrvoja Skoke. Prepuna mreža i ribarskog »alata«, ali i zanimljivih i maštovitih suvenira, prirodno ohlađena na kojih dvadesetak stupnjeva bila je utočište mnogima. A kad si već tamo, šteta je ne probati »dagnji na buzaru, slani inćuni, domaće belo i crno vino, ku ljekovitu rakijičinu i slično«. Oni željni umjetnosti utočište su potražili u bakarskim ateljeima. Jedan od njih je i ove zime otvoreni Atelje Paulić, s čijih je »gornjih prozora« pucao predivan pogled na ono što je uslijedilo u 23 sata. A što drugo do li legendarna bakarska pomorska bitka, točnije rekonstrukcija one kojom su 8. kolovoza 1616. godine Bakrani obranili svoj Bakar i zauvijek »isprašili« Mlečane.
Kao i prethodnih godina i ove su subote organizatori čitavog zbivanja – Grad Bakar i pripadajuća mu turistička zajednica, uz svesrdnu pomoć pripadnika povijesnih vojnih postrojbi, brodara, uposlenika Mirnovec pirotehnike, vatrogasaca DVD-a Bakar i Hreljin, Bakarske gospode i inih ostalih, odnosno uz svesrdno zalaganje više od 200 ljudi koliko ih je sudjelovalo u uprizorenju za Bakar odlučne povijesne bitke, upriličili pravi urnebes i na kopnu, i na moru.
Sve je počelo uplovljavanjem jedrenjaka »Stari Ive«, »Duša« i »Klementa«, dakako u ulozi mletačke pomorske sile, u bakarsku valu. S njih je zapucalo, a topovi postavljeni na Masarykovoj obali, Velikom Puntinu i Lubenu uzvratili su paljbom. Zvučnom spektaklu, vatrom »zapaljenom« na Kuli Turan i na zidu u Ulici Lokaj, čitavom je događanju data i vizualna komponenta, učinivši ga tako apsolutno vjerodostojnim. Ispaljeno je tisuću topovskih kugli, pucalo se i iz pušaka, i iz kubura, a pljeskalo uzduž i popreko Bakra. Kad su Mlečani nakon nekih petnaestak minuta žestoke borbe podvili rep i dali petama vjetra, u znak pobjede nebo je proparao vatromet. I to ne bilo kakav, već zbilja vatromet za pamćenje. Šest minuta Bakar je zasigurno u tom trenutku imao najšarenije nebo ako već ne na svijetu, a onda u ovom dijelu kugle što se Zemlja zove.
Pljesak Bakru i Bakranima
I kad bi svi pomislili kako je vatrometom označen kraj bakarskih zbivanja, tek tad je uslijedilo veselje. Oni skloni romantici uputili su se na Vilu Velebitu i krenuli na krstarenje bakarskim akvatorijem, a oni zabavi na Žal ribara, na čijoj su ih pozornici čekali za feštu uvijek spremni »Gustafi«. Bilo je i onih koji su Margaretinu odgledali i odslušali sa svojih balkona i prozora, ili pak kao obitelj Deste – sa svog privrata, tj. dvorišta.
Na spomenik Domovinske zahvalnosti vijenac zahvale položili su Tomislav Klarić, gradonačelnik Bakra, njegov zamjenik Tomislav Dundović i Milan Rončević, predsjednik bakarskog gradskog vijeća. U nazočnosti pripadnika 22 hrvatske povijesne postrojbe te Limene glazbe Fužine koja je te iste postrojbe kasnije povela na mimohod Bakrom, počasni pucanj ispucao je pripadnik Frankopanske garde Ogulin. Samom činu zahvale prethodilo je događanje u zraku. Naime, u 20.45 sati kraj spomenika spustila su se dva padobranca PD Krila Kvarnera donijevši sa sobom zastavu Republike Hrvatske i Grada Bakra.
Na postrojavanju povijesnih postrojbi upriličenom na bakarskom Žalu ribara gradonačelnik Klarić zahvalio je njihovim pripadnicima na odazivu i na očuvanju slavne hrvatske prošlosti te pronošenja priče o njoj mladim naraštajima. Nakon što ih je blagoslovio bakarski župnik Josip Vozila, i u znak sjećanja na subotnje događanje darivao ih za ovu prigodu izrađenim jedrenjakom.
– Tu smo gdje smo, ne moramo nigdje ići, sve vidimo, sve čujemo i u svemu uživamo. I nismo samo danas ovdje, već nam je ovo pozicija od 1. srpnja do 1. listopada. Ovo je naš svojevrsni »Kafić uzdravlje«, a radno vrijeme mu je od 19 do ujutro. Svi dobronamjerni su dobrodošli, poručila je Mira Deste.
Njezina poruka ustvari je poruka Bakra. Kako kod obitelji Deste, tako su već stoljećima i u Bakar svi dobronamjerni uvijek dobrodošli, a oni zlonamjerni završe kao Mlečani. Sve u svemu, sv. Margareta je vjerojatno uživala u zbivanjima priređenim njoj u čast, a i onaj najgromoglasniji pljesak namijenjen organizatorima, kao i svima koji su u spomenutim zbivanjima sudjelovali kao da je stigao iz visina. Hm, možda s krasičarskog Vršića, možda sa Svetog Kuzma, možda i s hreljinske Gradine, a možda i iz nebeske lože.
