U cijeloj Europi pseća prava postaju sve veća, jer sve je više ljubimaca i treba im osigurati uvjete za život. Naš turizam, uostalom, ovisi i o tome. To je još jedan razlog zašto su u Rijeci otvorene dvije pseće plaže, te u Kostreni jedna, a i domaći, i turisti dobro znaju gdje su. Potvrđuje to sve veći broj onih koji ih koriste
Čuješ kako laju? Čuješ pse, govori mladi tata uzbuđenom sinčiću koji sjedi na njegovim ramenima, dok po paklenoj vrućini s ljudske plaže prelazi na pseću. Onu na Kantridi. Jer, mali hoće vidjeti psiće, a ne dosadne pasivce koji se izležavaju na suncu.
I stižu… A kad tamo, prava veselica.
Foto V. Karuza
– Dobro jutro, Poli!
– Dobro jutro, odgovara Tatjana Bjegović u ime svog bernskog planinskog ovčara, koga već svi na plaži poznaju. Psi su tu jednakovrijedni kao i njihovi gospodari i svi im se s poštovanjem obraćaju. A oni to uzvraćaju veseljem, odanošću, beskrajnom ljubavlju. I na kojoj se to još plaži ljudi pozdravljaju, a da se ne poznaju?
– Samo da nam sad tu plažu ne oduzmu sad kad su počeli graditi tu na Kantridi, da nam ne kažu – eto, imate dvije druge, pa se snalazite, dočekuje nas Tatjana Bjegović, koja na ovu prvu riječku pseću plažu godinama dolazi i to joj predstavlja odmor iz snova.
Av, av na Kantridi
Kad je ova plaža tek otvorena komentirali su – Bravo Obi, a sad tome dodaju i – u stečena prava ne diraj! Što se pak tiče psećih prava, ona u cijeloj Europi postaju sve veća, jer sve je više ljubimaca i treba im osigurati uvjete za život. Naš turizam uostalom ovisi i o tome. E, pa baš zato su u Rijeci otvorene dvije pseće plaže, te u Kostreni jedna, a turisti dobro znaju gdje su.
Potvrđuje to sve veći broj stranaca i njihovih ljubimaca na spomenutim kupalištima.
Obišli smo sve tri – onu u Kostreni, onu na Brajdici, i onu na Kantridi. Sve su bile dupkom pune.
Na Kantridi nas je dočekao i jedan hiperaktivni bokser, Tyron. Njegova ljubimica Klaudija Dugina, jer tu je stvar obrnuta, samo gleda kako on uporno i veselo zatrpava tenisku lopticu u šljunak, pa je onda kao, traži i odtrpava.
– Jadni psi, nigdje ne mogu biti slobodni, svugdje moraju biti na uzici, pa i u parkovima, jer ljudi ne znaju naučiti djecu na pse, a ne obrnuto. Tu ga ja puštam, pa što bude, govori ona. A što bi i bilo? Ili bi našao tenisku lopticu ili bi kopao do Cresa.
Malo dalje, u vodi se igraju dva neobuzdano sretna, Luna, zlatna retriverka i mješanac pitbula i crnog labradopra, imenom Cosco kojeg je ona naučila plivati prije par dana, jer se htio pokazati kao pravi muški, priča nam njegov vlasnik Milan Vignjević.
– Mi, vlasnici pasa se isto tu družimo i vraćamo se radosni odavde. Svaki dan se provede na poseban način jer psi su manje-više druželjubivi, formiraju se u skupine prema afinitetu i igraju se po cijeli dan, govori ponosni vlasnik razigranog Cosca, koji mu u život unosi radost.
Av, av na Brajdici
Na drugoj po redu otvorenoj psećoj plaži u Rijeci, na Brajdici, u vrijeme kad Zagreb nije imao niti jednu, pa su nam mnogi samo zbog plaža za pse dolazili ovamo, zatekli smo također razigranu skupinu.
– Pixi, hajde van! Mali maltezer s Drenove baš i nije ljubitelj vode, ali kad vidi Marka Matkovića i Kaju kako plivaju u dubokom moru, ne može sačekati da se vrate pa otpliva do njih, a poslije neće van. Sam sebe je naučio plivati, a sve kako bi ih pratio u stopu, odnosno u zaveslaj.
Na drugom kraju omanje, ali veoma lijepe plažice s krasnim ulazom baš za nježnije psiće, jedna se žena grli s psićem koji uopće nije njen.
– Vita nije moja, ali mi se jako volimo. A moj je onaj nestaško Bubi, koji samo traži kujicu, inače mu je dosadno na plaži, govori Vera Nježić. Živi na Marinićima, a ova plaža joj je omiljena baš zbog blagog ulaza u more, ali ponekad jako smrdi, pa onda, kaže, ode na Kantridu.
– Dolazim na plažu dva puta dnevno. Ujutro od 8 do 10 budem s Bubijem, a navečer dođem sama i uvijek je puno i ljudi, i pasa, govori Vera, koja ne misli da je tri pseće plaže u Rijeci puno. Naprotiv, koliko je danas popularno imati psa, tri plaže su čak i premalo za Rijeku.
Kako je na Pećinama plaža za pse tik do one za ljude, zna se dogoditi da onima s ljudske plaže psi zasmetaju.
– Ako je to problem, nisu trebali doći ovamo. Uostalom, na ovoj psećoj plaži se kupaju i mnogi koji nemaju psa. Meni je u početku bilo neugodno ako bi se moj pas zadesio na ručniku takve osobe, ali jedna je gospođa lijepo rekla neka ga ja slobodno ostavim, jer ona je na njegovoj plaži, a ne obrnuto.
Ima gospođa pravo.
– Onaj tko ima psa je druželjubiv i zna oprostiti i ljepše se ponaša nego onaj koji je bez psa, barem je tako u najvećem broju slučajeva, rekla nam je Vera, inače ponosna vlasnica bishona.
Av, av u Kostreni
Na novootvorenoj kostrenskoj psećoj plaži na Mikulovoj kavi, već od ranog jutra je također puno pasa kupača.
– Usrećili su nas, govori Marko Bučić koji je na kupanje došao s Lucky, velikom mješankom koju je svojedobno našao na autocesti i malenom pudlom nazvanom Tigar. Mi smo oduševljeni, još da je malo veća… Popodne ih bude krcato, pa ne bi smetalo da je još jedan tuš i još jedna guma, govori Marko, koji također veli da nikada nije naišao na nikakvu neugodu ili nesporazum među četveronošcima na psećoj plaži. Većina ljudi s psima su sasvim prihvatljivi, govori Marko.
Predivnu bijelu labradoricu Lucy imaju Antun Horvat i Nada, a proplivala je upravo na dan kada smo mi obilazili pseće plaže. Neki bi rekli da su labradori rođeni za plivanje, ali nije tako sa svima, ova dobroćudna pasmina treba i poticaja, a na psećoj plaži su ga imali itekako puno. Antun i Nada se na ovom mjestu često kupaju, ali nisu znali da je ovo pseća plaža dok nisu vidjeli da ljudi ovamo dolaze s psima, dok još nisu ni table bile postavljene.
– Zapravo smo tu prvi put s psom, jer smo čuli da je na Brajdici bilo prljavo. Ako nismo na plaži, pas je uglavnom na balkonu, gdje leži na pločicama i broji aute. Živimo u Tizianovoj ulici gdje popodne nema sunca i ima dosta stabala, pa je drugo najbolje mjesto poslije plaže na balkonu, govori Nada, koja samo slobodne dane provodi u Rijeci, jer je inače zaposlena u Trstu. A tamo je jako dobar odnos prema psima, kaže, te se nada da će i kod nas biti sve više tako.
Nailazimo i na brižnu vlasnicu staforda Pepea, koja na plažu dolazi tek u izvidnicu.
– Imam psa, ali nisam došla s njim, jer sam najprije htjela vidjeti kakvi su uvjeti. Mislim da ćemo tu na kupanje. Živim na Grobniku i za desetak minuta sam ovdje, a bolje je nego na drugim plažama, govori naša sugovornica koja je htjela ostati anonimna.
Na odlasku s kostrenske pseće plaže naiđosmo tek na jednu prepreku, puteljak koji vodi do plaže zaista je teško prohodan i tu mnogi padaju, kako nam reče vlasnik obližnjeg kafića. Pa, ako je već toliko truda i napora uloženo u ovaj turistički popularan potez, šteta bi bilo ne dovesti ga do savršenstva uređenjem prilaska, jer psićima možda i nije problem stazicu pretričati, ali ljudima ju baš nije lako prohodati.
