“Danas, 17. siječnja navršava se osam godina od monstruoznog pokušaja ubojstva tada 19-godišnje Anite Šalov. Anita danas ima 27 godina, u vegetativnom je stanju, u potpunosti ovisna o pomoći svojih roditelja i sestre koji se 24 sata dnevno skrbe o njoj. Prošao je još jedan Božić, Nova godina, veselje blagdana koji su za nas prošlost, jer je prije »samo« osam godina jedan mladi život, obiteljsko veselje i radost prekinuo iz samo njemu poznatih razloga okrutni ubojica Drago Babić.

Od tog dana mi, obitelj Šalov, osim što se borimo za život svoje kćeri, u stalnoj smo borbi s institucijama, državom, sudstvom, policijom. I prije tog nemilog događaja prijavljivali smo policiji uznemiravanja od iste osobe, međutim, policija to nije shvaćala ozbiljno… Doduše, nitko nije ni mogao pretpostaviti ovakav ishod bolesnog uma.

Drago Babić je na današnji dan u ranim jutarnjim satima došao na naš kućni prag i hicem u glavu ustrijelio Anitu, koja je tada otvorila vrata. U trenutku počinjenja djela proglašen je potpuno uračunljivim, da bi te iste noći Babić pokušao suicid i nakon te ozljede proglašen je procesno nesposoban za suđenje s naglaskom da njegovo zdravstveno stanje nikada neće biti u poboljšanju. Nakon svega pet mjeseci od počinjenja djela pušten je na zahtjev obitelji koji su mu ujedno i skrbnici, na kućno liječenje bez ikakvih ograničenja kretanja. Sve se to događa u vrijeme dok mi, obitelj Šalov cijele dane provodimo u bolnici uz svoju Anitu strepeći da će svaki idući dan donijeti ono najgore… a za dovođenje ubojice pred lice pravde pobrinuti nadležne institucije. S obzirom da nitko više nije pratio ovaj slučaj, ubojica je zanemaren i od vlastite obitelji te se slobodno kreće gradom i u toj slobodi kretanja napada susjeda u svojoj zgradi, pokušava se otrovati tabletama, izvršiti suicid.

Zbog toga se smješta na Odjel psihijatrije u Rijeci, a kasnije odlukama Županijskog suda produžava mu se prisilni boravak svakih šest mjeseci u Psihijatrijskoj bolnici Rab. Tako je bilo sve do 22. lipnja 2016. godine kada je »odšetao« iz Psihijatrijske bolnice Rab kao polupokretna, epileptična osoba, ovisna o teškim lijekovima bez kojih ne može (prema riječima ravnateljice rapske Ustanove). Tog dana nadzorne kamere ne bilježe njegov izlazak, portira baš u tom trenutku nema na porti. »Odmah« po nestanku traži ga cijela Bolnica, rapska policija, GSS. No, takav čovjek nestaje… U obrazloženju za emisiju Provjereno TV Nove, ravnateljica rapske ustanove dr.Šendula-Jengić tvrdi kako je isti u Bolnici, Drago Babić, boravio svojevoljno i oni ga nisu bili dužni čuvati! Ta njena izjava ne stoji s obzirom da je dana 6. lipnja 2016. godine Županijski sud u Rijeci donio rješenje R179/2016 o prisilnom smještaju Drage Babića u Psihijtarsijku bolnicu Rab do 30. studenog 2016. godine.

O nestanku Drage Babića mi smo kao i Policijska uprava obaviješteni tek 12. srpnja 2016. godine jer su očito i Bolnica i rapska policija to smatrali nebitnim. Nakon toga i PU Rijeka pokreće potragu koja do današnjeg dana ne bilježi nikakve pomake. Iz tog razloga smo u rujnu 2016. godine zatražili policijsku zaštitu. S obzirom na prijašnju težinu počinjenog djela, a i činjenicu da je zdravstveno stanje počinitelja u vidljivom poboljšanju, bojimo se za naše živote. No, ni po tom zahtjevu još nema rješenja.

Nije nam lako povlačiti se po novinama, televiziji, jer svaka priča o tome što se dogodilo izaziva ponovni stres, bol i nemoć, ali uvijek se iznova pitamo: Zar nevini život naše Anite tako malo vrijedi? Tko će snositi odgovornost za sve nepravilnosti do sada, za jedan mladi uništeni život, kada već počinitelja nema? Možemo li mi kao obitelj živjeti mirnim životom kao što smo ga živjeli prije tragedije i da li nam institucije u našoj državi mogu omogućiti taj mir? Čujete li vi kroz naše riječi vapaj naše Anite?”

– Od tog dana smo mi, obitelj Šalov, osim što se borimo za život svoje kćeri, u stalnoj borbi s institucijama, državom, sudstvom, policijom – navodi uz ostalo u otvorenom pismu Anitina obitelj.

Podsjećaju da su i prije tragičnog događaja prijavljivali policiji da ih Drago Babić uznemirava, međutim policija to nije shvaćala ozbiljno…

– Doduše, nitko nije ni mogao pretpostaviti ovakav ishod bolesnog uma – kažu u obitelji Šalov.

Podsjećajući da je Babić nakon svega pet mjeseci od počinjenja djela pušten na zahtjev njegove obitelji članovi koje su mu ujedno i skrbnici, na kućno liječenje, kažu kako je napadača zanemarila i vlastita obitelj te je nakon toga napao i svog susjeda i pokušao se otrovati tabletama.

Majka Ksenija, osim što je bezgranično posvećena svojoj kćeri, brižna joj je njegovateljica, baš kao i otac Željko i Anitina starija sestra Andrea koja svaki slobodan trenutak hrli k njoj.

Otac Željko jučer je, kao i posljednjih sedam dana, krenuo neprokrčenim putevima surove birokracije, pečat ovdje, potvrda ondje, a što bi tek bilo da mu ljudi iza administrativnih pultova koliko-toliko dobrotom ne izlaze u susret?

Ima li pomagača?

– Boli nas inertnost, ne mogu reći da nas gotovo svaki treći dan ne obiđe policijski službenik, obavještavajući nas o trenutnoj fazi istrage, ali za sada nema ništa novoga. No, imam osjećaj da je on ipak živ, da mu je netko pomogao pobjeći s otoka, koliko mi imamo saznanja, Babić je iz sela Komušina na samoj granici s Republikom Srpskom. Ako je on tako bolestan, onda vjerojatno mora piti lijekove. Je li netko provjerio ima li pomagača koji mu podiže i donosi propisane lijekove – pita se majka Ksenija Šalov.

– Možda je on i mrtav, ali mi nemamo dokaze za to, da li me razumijete? S druge strane, sada se navršava pet godina da smo pokrenuli postupak na sudu zbog naknade štete. S obzirom na to da Babić ima skrbnike, tražimo da se dio njegove naknade, odnosno mirovine, odredi za njegu koja je neophodna Aniti. No, parnica još traje. Imamo ovdje cijelu dokumentaciju iz Psihijatrijske ustanove Vrapče, tri vještačenja o Dragi Babiću – podsjeća Ksenija Šalov, istaknuvši da se u jednom dijelu vještačkog nalaza koje potpisuje dr. Šendula Jengić vrlo oprezno naglašava da ukoliko oporavak Babića bude tekao na način kako je u mišljenju i napisano, da bi on eventualno mogao biti sposoban pristupiti raspravi, pa bi uz određene stanke i nešto kraća pitanja možda bio u stanju pratiti kazneni postupak te sporazumijevati se s odvjetnikom i odabrati najpovoljniji način obrane. No, to je ostalo samo na razini teorije i pretpostavke – kaže nam majka Ksenija.

– Tko će snositi odgovornost za sve nepravilnosti do sada, za jedan mladi uništeni život, kada već počinitelja nema? Možemo li mi kao obitelj živjeti mirnim životom kao što smo ga živjeli prije tragedije i mogu li nam institucije u našoj državi omogućiti taj mir – stoji u pismu obitelji Šalov.

Psihički problemi

U priopćenju Psihijatrijske bolnice na Rabu, koje potpisuje ravnateljica dr. Vesna Šendula Jengić, izražava se »suosjećanje s boli i ogorčenjem obitelji žrtve, ali i s traumama obitelji samog bolesnika što je uz medicinske indikacije utjecalo i na trajanje njegova boravka u zdravstvenoj ustanovi«.

Policija je zaprimila 22. lipnja 2016. godine prijavu o nestanku Drage Babića iz bolnice u Kamporu na otoku Rabu. Od prijave nestanka, policijski službenici Policjske uprave primorsko-goranske u suradnji s drugim službama i građanima pretražili su više lokacija na otoku Rabu, na području mjesta Kampor i šire, te poduzeli druge mjere i radnje u cilju njegova pronalaska. Provjerene su i sve do sada zaprimljene informacije dojavljene od građana, ali nisu rezultirale pronalaskom Drage Babića.

– Budući da nestala osoba, Drago Babić nije pronađen, traganje za imenovanim je i dalje aktualno. Napominjemo da je u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba objavljen profil nestale osobe tako da sve koji raspolažu korisnim saznanjima o nestalom Dragi Babiću to mogu dojaviti policiji te će sve informacije biti provjerene – ističu u Uredu načelnice PU primorsko-goranske.

– Na žalost, od lipnja 2016. godine do danas nemamo novosti vezanih uz nestanak bolesnika Drage Babića, a koji je odmah i prijavljen MUP-u kao nadležnom na daljnje postupanje. U listopadu prošle godine ponovo je izvršena pretraga cijelog terena, na žalost bez rezultata. U pretragu je bila uključena i njegova obitelj koja je inicirala akciju, djelatnici MUP-a i veliki broj volontera. Kao što smo u našem ranijem priopćenju naveli, bolesnik je primljen na produljeno liječenje u ovu ustanovu 2011. godine zbog teških tjelesnih i psihičkih posljedica uzrokovanih još jednim pokušajem suicida, a ne zbog neke od sudskih mjera vezanih uz kazneno djelo iz 2008. godine. Bolesnik je imao tretman rehabilitacije kao i drugi bolesnici s kroničnim tjelesnim i psihičkim posljedicama zbog ozljeda mozga.

Imenovani Babić ima i braniteljski status. S obzirom na iverzibilnost stanja i nemogućnost samostalnog funkcioniranja, nadležni liječnici i socijalna služba su već 2013. godine uz suglasnost staratelja zatražili smještaj u nekom od domova za psihički bolesne osobe koji, zbog dugih lista čekanja, godinama nije bio realiziran. Koliko nam je poznato, Drago Babić je nakon kaznenog djela 2008. godine i boravka u Bolnici za osobe lišene slobode u Zagrebu bio otpušten kući te je boravio na kućnoj adresi u Rijeci više od godinu dana. Radilo se o primjeni pravnih procedura iz tada važećih pozitivnih zakonskih propisa temeljem kojih je kazneni postupak protiv imenovanog obustavljen – stoji u priopćenju Psihijatrijske bolnice na Rabu.