Spora cesta

Ograničenje brzine na riječkoj zaobilaznici još drastičnije: Od Orehovice do Škurinja samo 60 na sat

Darko Pajić

Kriterij za smanjenje brzine nisu mogućnosti prometnice, već upravo slaba preglednost od Orehovice do Kozale, gdje je velika opasnost u prometu svako zaustavljanje vozila na kolniku



RIJEKA Ograničenje brzine na riječkoj obilaznici na dionici između tunela Trsat i čvora Škurinje trebalo bi biti smanjeno na svega 60 kilometara na sat i to shodno preporuci Inspekcije sigurnosti prometa u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Iako su mnogi Riječani bili nezadovoljni upravo zbog malog ograničenja brzine na riječkoj obilaznici, stvari će sada u tom pogledu postati još drastičnije.


Sasvim je izvjesno da se gotovo nitko tog ograničenja neće pridržavati, jer je i dosad oko 99 posto vozila na mjernoj petlji kod nadvožnjaka Kozala prolazilo brzinom većom od 60 kilometara na sat.


Kao što je nedavno pisao naš list, bitno bolje nije bilo niti kada bi se kao granični kriterij postavila brzina od 70 km/h, jer je i tada u prekršaju prebrze vožnje bilo gotovo 90 posto vozila, pa se zbog toga nametao zaključak kako bi bilo neophodno dozvoliti nešto bržu vožnju.




Sada će se dogoditi upravo suprotno, pa će na svih pet kilometara ceste od Trsata do Škurinja ograničenje biti jednako kao kod mjerne petlje na nadvožnjaku Kozala i iznosit će minimalnih 60 km/h.


Zasad preporuka  



Ante Pribanić iz Sektora za održavanje Autoceste Rijeka – Zagreb potvrđuje kako je po nalogu inspekcije izrađen projekt s novim uvjetima vožnje na obilaznici.


– Mi smo po nalogu Inspekcije sigurnosti cestovnog prometa na potezu od Orehovice do Škurinja stavili novo ograničenje na svjetlosnu signalizaciju koja nije ovezujuća u smislu kažnjavanja, već je zasad riječ o preporuci vozačima.


Dokumentaciju smo napravili i poslali je Upravi za sigurnost prometa i ukoliko oni to odobre, mi ćemo morati odmah uvesti novi režim i postaviti znakove, ističe Pribanić, dodajući kako u ovom trenutku ne može reći kada će točno biti uvedeno još strože ograničenje.


Pritom on pojašnjava kako su najvažniji razlozi za ovakvo mišljenje Inspekcije problemi s lošom preglednosti dionice, koja ima puno zavoja pogotovo na predjelu tunela Trsat i Katarina te dalje kod nadvožnjaka Kozala. Međutim i sam Pribanić sumnja da će takvo rješenje dovesti više reda i sigurnosti na obilaznicu jer većina i sada vozi brže od propisanog, pa će se isto stanje samo nastaviti.


Kažnjavanje ekstrema  



Načelnik Odjela za sigurnost cestovnog prometa PUPG Boris Skeledžić također potvrđuje kako je loša zaustavna preglednost jedan od većih problema u konfiguraciji ove ceste.


– U prosjeku većina ljudi ovdje vozi brzinom između 80 i 90 kilometara na sat. Objektivno jest upitno koliko će ovakva mjera imati učinka. Pritom treba naglasiti da kriterij za smanjenje brzine nisu mogućnosti prometnice, već upravo ta slaba preglednost od Orehovice do Kozale, gdje je velika opasnost u prometu svako zaustavljanje vozila na kolniku, bilo da je riječ o kvaru ili prometnoj nezgodi.


S većom brzinom jako je teško izbjeći nalijetanje vozila i imali smo već dosta takvih nezgoda. Opet, ne mogu reći da je toliko ograničenje primjereno na predjelu kod Rastočina, gdje je ipak pregledniji i ravan dio ceste, govori Skeledžić koji se osvrnuo na problem kažnjavanja, pogotovo onih najekstremnijih vozača s brzinama većim od 120 kilometara na sat.


Apsurdna situacija  



Sve ovo na kraju podrazumijeva da se na obilaznici u praksi sigurno ništa neće promijeniti. Ograničenje će biti manje, ali će se voziti jednako brzo.


Čak i ukoliko se jednom uvede kažnjavanje preko fiksne kamere, pa se većina vozača počne pridržavati propisa, bilo bi apsurdno da se obilaznicom mora voziti tako malom brzinom. Prometaši i inspekcija prometa ne bi smjeli ignorirati stanje na terenu, a ono pokazuje da niti s prosjekom vožnje na razini između 80 i 90 kilometara na sat nitko nije poginuo na obilaznici, iako nezgoda jest bilo.


Najveća opasnost ipak dolazi od drastičnih prekršitelja i njih treba najstrože kažnjavati.


Rješenje ne može biti isključivo spuštanje granice dopuštene brzine. Na kraju krajeva obilaznica je svrstana u kategoriju brze ceste, pa bi je možda trebalo preimenovati u sporu cestu ukoliko nitko njome ne bi smio voziti više od 60 kilometara na sat.