Rezultati petogodišnjih istraživanja već prilično vidljivi. Bedem je otkopan i konzerviran na tri mjesta, otkriven je obrambeni zid širok dva metra i visok oko metar i pol. Pored zida otkopane su i tri kule
KOSTRENA Vrh Solina, brda iznad Kostrene, ne samo da krije najstarije tragove života u Kostreni, već i na cijelom području Kvarnera!
Dokaze naseljenosti ovog dijela Kostrene arheolog Ranko Starac iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja smješta u mlađe kameno doba, točnije u četvrto tisućljeće prije Krista pa je tako kostrenski Solin prvi lokalitet na otvorenom na kojem su na Kvarneru pronađeni arheološki tragovi koji se mogu datirati u mlađe kameno doba.
Ovaj arheolog, naime, već petu godinu na Solinu obavlja istraživanja ovog pretpovijesnog i kasnoantičkog lokaliteta. Iako radi sa skromnim sredstvima i malom ekipom, rezultati istraživanja danas su već prilično vidljivi i sastoje se od dijela kasnoantičkog bedema sagrađenog na mjestu pretpovijesne gradine.
Liburnijski limes
– Postoji mogućnost da ćemo daljnjim iskopavanjem ovdje pronaći i sakralnu građevinu. Naime, u prilog tome, prema nekim spisima, govori i podatak da su se Solinu nalazili ostaci grčkog kloštra. Naravno, moguće je da i nije bila riječ o samostanu već naprosto o ovoj utvrdi koja je prije par stoljeća, dakle prije pošumljavanja i devastiranja u Drugom svjetskom ratu, bila zasigurno vidljiva, objašnjava Starac.
Prvi stanovnici Solina, prema njegovim riječima, bili su skupina koja je živjela na području cijele istočne strane jadranske obale. Izbor Solina kao mjesta za život vjerojatno proizlazi iz nesigurnosti pa se tako populacija koja je u pravilu živjela uz more, seli u špilje ili na brda.
Prvi obrambeni pojas, izgrađen u suhozidu, datira u razdoblje brončanog doba, a na njemu Rimljani grade i svoj fortifikacijski kompleks kojeg danas na Solinu otkopavaju arheolozi. Cijeli se sustav nalazi u sklopu liburnijskog limesa koji je trebao spriječiti provale barbara na ova područja. Rimski bedem građen je u četvrtom stoljeću, a osim kamena u njegovoj izgradnji je korišteno i vapno, što je s obzirom na položaj Solina i udaljenost od izvorišta slatke vode, tadašnju izgradnju ovog kompleksa čini prilično zahtjevnom.
Fortifikacija prestaje biti korištena krajem antike jer je, kako objašnjava Starac, za održavanje ovakve fortifikacije trebalo novca, a u raspadajućem carstvu ga nije bilo. Tako na Solinu zasad nema tragova iz vremena bizantskog carstva, ali ni iz vremena prvih dolazaka Hrvata na ova područja.
– Prvi stanovnici nisu obrađivali zemlju. Nađeno je dosta školjaka kojih primjerice danas ovdje nema, poput oštriga i jakobovih kapica, dok životinjske kosti upućuju na populaciju okrenutu prema stočarstvu pa i lovu. Od divljih životinja zanimljivo je da su pronađene brojne kosti jelena kojih danas ovdje nema, kaže Starac.
Arheološki park
– Činjenica je da se u Drugom svjetskom ratu nije pucalo samo sa Solina veći i na Solin zbog njegovog strateškog položaja, ističe Starac.
Duga povijest života na Solinu i njegova obrambena funkcija kroz tisućljeća trebala bi biti adekvatno valorizirana i predstavljena javnosti. Starac Solin vidi kao arheološki park koji je smješten u sklopu rekreacijske zone trim-staze u Kostreni. Brojni nalazi koji upućuju na tisućljećima dugu povijest naseljenosti ovih područja pohranjeni su u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, a jednog dana trebali bi biti izloženi i u Kostreni.
Osim Solina, kao rimska nalazišta u Kostreni Starac još navodi i područje Šodića gdje se nalazila patricijska villa rustica, područje Svete Lucije na mjestu istoimene crkve te Urinj koji je ujedno i najveće, ali nažalost, industrijom zauvijek devastirano rimsko nalazište.
