Iako parlamentarni izbori nisu do kraja idealni pokazatelj političkih procesa na lokalnoj razini, iz njih se ipak mogu iščitati itekako dobre poruke. Osvrnemo li se na rezultate u osmoj izbornoj jedinici, kao i na općenite trendove u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, procesi su najsličniji hrvatskoj demografiji: starenje postojećeg, vječnog kadra i nedostatak mladih ljudi, novih lica koja nužno i ne moraju biti mlada.

Činjenica da Rijeka ima samo dva predstavnika u Saboru, je koliko katastrofalna, toliko i – očekivana. Ponavljanje vječno istog obrasca je toliko potrošeno da je odgovor na biralištima koliko ružan i tužan, toliko i kod ozbiljnih analitičara i promatrača te scene očekivan.

Iako je Hrvatska općenito u velikoj mjeri na prapočecima demokracije, u stalnom ponavljanju ideoloških odrednica znanih kao fašizam i antifašizam i svega onog što ta dva pojma donose, Rijeka je u tome – svjetski prvak.

U gradu koji evidentno umire velikom brzinom, u vrtićima opet nema mjesta za trećinu prijavljene djece! Da, zvuči nevjerojatno jer s takvim padom broja novorođenih vrtići bi trebali skupljati paučinu. Ali ne, čak ni danas kad Rijeka sigurno ulazi u zonu gradova s manje od 100 tisuća stanovnika – mjesta nema.

Autohtoni brend

Pogledamo li kraj životne priče, starost, opet isto – mjesta u staračkim domovima nema. Dobro, istina, to je u sve starijem gradu nekako i logično, no ipak nije normalno da se za gradske domove, čija je cijena oko 650 eura i donekle je usklađena s visinom mirovina, čeka godinama.

Najbolje je poslati prijavu tamo negdje kad napunite 60 godina kako biste eventualno zadnje dane života dočekali u domovima. Tek je nešto bolja situacija u onim privatnima koji pak mjesečno traže oko 1.300 eura. S penzijom od 650 eura planirajte u njima biti tek na samom kraju krajeva. A na izborima i dalje – fašisti i antifašisti.

Osvrnemo li se na regionalizam, koji se u velikoj mjeri zahvaljujući desetljećima rada IDS-a i PGS-a uz Kvarner i Istru vezuje kao autohtoni brend, ništa bolje. Realno je bilo očekivati četiri mandata koalicije IDS-PGS-UK, ali dogodilo se – pola od toga.

Kako je k tome gradonačelnik Poreča preferencijalnim glasovima iz saborskih klupa izbacio Darija Vasilića, gradonačelnika Krka, PGS saborski mandat čeka po prilici koliko splitski prvoligaš titulu. Da, Vasilić je istaknuo kako je dobio više preferencijalnih glasova nego na prošlim izborima.

Što je točno, ali razlog tome je znatno veća izlaznost, ne osvajanje »novih kupaca«. Nije, naime, logično da više preferencija dobije Peršurić koji je simpatije pobirao na uskom prostoru Poreča nego Vasilić koji se kao čelnik PGS-a obraća čitavom teritoriju PGŽ-a unutar VIII. izborne jedinice.

U Rijeci je pak prema rezultatima parlamentarnih izbora situacija po PGS još i gora jer mu se dogodila simbolički gledano nimalo dobra priča – pao je ispod Mosta.

Jako se trudi i Marko Boras Mandić s Unijom Kvarnera – možda je vrijeme da se drzne uzeti poziciju najbrže rastuće regionalne stranke u Hrvatskoj, da pokuša uzeti zonu koja je desetljećima pripadala PGS-u i IDS-u. Uostalom zašto ne, oni mu to u velikoj mjeri i nude.

Što sad? Mnogo toga, ali brzo. Jer za samo godinu dana oni pravi, lokalni izbori su tu. Ali kako? S kime kad novih ljudi u politici naprosto nema. A nema ih jer osim eventualnih karijerističko-birokratskih iskoraka većina politika ni ne nudi ništa.

Potrošena je i bezlična, predvidiva i dosadna. Uvijek u istim kanonima. Je, PGS je imao drugačiju, kulturnu, elegantnu kampanju, ali izgleda da je to nije bilo dovoljno.

Prostora za nove teme ima bezbroj – primjerice krčki vinari čekaju godinama da im se dodijeli državno zemljište kako bi širili itekako dohodovne vinograde, ali o tome nitko ništa. Jer u vinogradima nema ni fašista ni antifašista. Tek grožđe.

U silaznoj putanji

Osvrnemo li se na buduće izbore za čelno mjesto grada Rijeke – tko će se suprotstaviti SDP-u i najvjerojatnije Marku Filipoviću jer osim Sandre Krpan teško da ga se ima s kime u toj stranci mijenjati?

Štimac se od politike kako se čini oprostio tako da je za sada izgledno samo jedno novo lice – Iva Rinčić. Sama, kao mogući nezavisni kandidat tako da je pitanje može li ona u takvim kondicijama išta mijenjati. Ostali? Šute, nema ih.

Da, vjerojatno će u ožujku iduće godine izroniti njih desetak, no to je ipak poprilično neozbiljno, politička se kandidatura za tako važnu poziciju ističe svakodnevno, stalnim reakcijama na život oko nas. Na manjak mjesta u vrtićima i staračkim domovima, na utakmice Rijeke i izgradnju nove Kantride, na sve što život donosi.

Da, nešto je bolje prošao HDZ, no i on na razini Rijeke nije pretjerano glasan, RF je u opasno silaznoj putanji tako da se istinski slici s parlamentarnih izbora mogu veseliti tek u Možemo!. Oni su se jasno i snažno izdvojili kao treća snaga grada, jači su od Mosta i PGS-a zajedno, no kadrovski su i oni – tihi.

Da im je Morene Lekan u Rijeci, mogli bi s pravom razmišljati o snažnom napadu na SDP. Ovako, ona bi im mogla biti jaki adut na izborima za županiju. Gdje se agilnošću izdvaja kao osvježenje i primjerice nezavisni Leo Pavela, no u gradu Rijeci ništa nova.

Ono što veseli i daje nadu u bolje dane politike činjenica je da su – žene sve prepoznatljivije. Morena Lekan je sasvim sigurno kvalitetom nastupa i osmišljenošću obraćanja biračima daleko najveće političko osvježenje. Iva Rinčić ustrajno, svakodnevno promišlja politiku i reagira, kao što Sandra Krpan te Ana Trošelj, s jakim pozicijama u Gradu Rijeci, imaju vrlo snažnih nastupa u javnosti.

Tu je i Petra Mandić koja je bila vrlo zapažena u nedavnoj kampanji, no kod nje zna biti prevelikih perioda tišine. Istina, iako djeluju već godinama, i one bi se donekle mogle smatrati ako ne novim, svakako da – poželjnim licima. A možda je vrijeme da se politici vrati i – Ivona Milinović.

Kako se čini, kao i u svemu oko nas, na značajnije osvježenje riječke političke scene morat ćemo ipak pričekati da se značajnije adaptiraju i u njoj ukorijene strani radnici. Oni su ti koji pokrivaju sve naše deficite, očigledno da ih politika jako treba. Što je zapravo dobro: kada do toga dođe Rijeka će se konačno moći usporediti s – Londonom.