Stručni tim predvođen dr. Đurom Huberom, profesorom na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu, te njegovim asistentom Slavenom Reljićem, uz pomoć mještana šmričkog predjela Kovačići medvjedića je otputio u Kuterevo gdje ga je čekao prof. Ivan Crnković-Pavenka sa svojim timom volontera
ŠMRIKA - Priča o »šmričkom medvjediću«, što je u zaleđu Kraljevice bila glavna tema gotovo svake jutarnje kave, u nedjelju navečer privedena je kraju. Naime, okupio se stručni tim i medvjedića koji se u šmričkim vrtovima, voćnjacima i dvorištima osjećao kao doma, u vrtu u koji je zadnjeg mjeseca najrađe svraćao, onom obitelji Galjanić, uspavao, pospremio u kavez i odvezao u kuterevsko Utočište za medvjede.
Slasne kruške
Medvjedić kojem je djevojčica Anja Baršić nadjenula ime Markus, ovog se ljeta najprije pojavio u Gornjem Selu, odnosno predjelu Šmrike smještenom odmah ispod prometnice što spaja Križišće i Jadransku magistralu. Tamo je, doznajemo od mještana, obilazio vrtove i sladio se čim god je poželio. Kako je ljeto bilo više nego li sušno, ljudi su se brundavom mladuncu smilovali pa mu, kako bi rekao prof. Pavenka, načinili »medvjeđu uslugu«, ostavljajući mu vodu i hranu na mjestima na koje je najčešće svraćao. Tim kontaktom s ljudima Markus je izgubio kontakt s prirodom, i automatski si onemogućio povratak svojem rodu. Kako među ljudima također nije mogao ostati, jedino rješenje bilo je osigurati mu »krevet« u medvjeđem utočištu u Kuterevu. I osiguran mu je, na veliku žalost šmričkih klinaca. Vjerovali ili ne, Anja Baršić, Marino Ahel, Mirjana Babić, Iva Mari Lucić te Lucija i Matej Tomić neugodno su bili iznenađeni kad smo im priopćili da »njihov medić više ne biva pu njih va Staromu Selu«.
Šmrički brundavac imena Markus u Kuterevu će dobiti novo ime, no dok se to ne dogodi, mi ćemo ga zvati tako i reći da su prve informacije iz Kutereva po pitanju Markusa i njegove prilagodbe više nego li dobre. Prof. Ivan Crnković-Pavneka, alfa i omega kuterevskog Utočišta, čovjek kojeg mnogi zovu »šaptač medvjedima« dao nam je sljedeće izvješće:
– Medo je kod nas stigao nešto sitno prije pola noći. Najprije se činilo da je podosta divlji i nervozan, ali jutros je stanje znatno drugačije. Medo je »dečkić« i sudeći po mjerama star je nekih osam mjeseci, što znači da je još beba. Težak je 29 kilograma, što znači da je dobro uhranjen, a i inače je u dobrom stanju. Jak je to medvjedić. Trenutno se nalazi u karanteni jer to nalažu propisi, a nakon toga preselit ćemo ga u kavez od 500 metara četvornih. Dobit će i svog psa prijatelja, frenda u igri, kako bi se što prije opustio i navikao na novi dom. Nadam se da će sve ići kako treba i da će se medvjedić brzo prilagoditi novonastaloj situaciji i činjenici da više nama landranja po tuđim vrtovima i voćnjacima, već da će mu od sada nadalje dom biti kavez. Šteta što su ljudi hraneći ga doveli do života u kavezu, a ne na slobodi, no svjestan sam toga da se radi o neznanju i dobroj namjeri, kaže Pavenka.
Prof. Crnković ima i zanimljivu teoriju u kojoj iznosi sumnju u to da je majka malog brundavca mrtva. Prof. Pavenka je nekako skloniji pomisliti da medvjedić ima mamu, ali da vragometan medo mami nije govorio kamo ide i što radi. Teoriju prof. Crnković potkrepljuje i pričom kako je na području Drivenika ovog ljeta viđana medvjedica s dva mala medvjedića, od kojih bi jedan vrlo lako mogao biti upravo ovaj šmrički ljubimac.
– A joooj! Pa kako, pa zač su ga zeli, pa ni nikomu niš napravil, s nevjericom je pitao Marino, a onda brzo dodao: »Jedanput san se igral, on je došal, mene opće ni bilo strah, otel san ga popačat, ma je pobigal. Ni ga bilo volja smanun se igrat.«
Mirjana ga je pak srela na stepenicama što iz Gornjeg sela vode ka donjem, ali kako reče – nikom ništa, svatko svojim putem. Uf, da barem ne raste, mogao je stalno živjeti tu. Anja nam je pak priopćila da je Markus kod tete Nade stalno jeo kruške, a svi su na kraju, kad su se podrobno propitali i kako će mu biti u Kuterevu i s kim će biti i hoće li mu biti OK, rekli da ga, kad budemo išli tamo, pozdravimo, a Anja dodala – i dajte mu pusicu.
I na ljuljački je bio
Od mještana Kovačića pak doznajemo da se iz Gornjeg sela u njihovo preselio prije otprilike mjesec dana. Svakakve dogodovštine oni su imali s malim Brundom, od toga da je skoro završio pod kotačima automobila, preko toga da je viđen kako se ljulja na ljuljački, do toga da su ga svaku večer gledali kako dolazi na ostavljenu večeru, točan kao najtočniji švicarski sat.
Gospođa Branka koja se za našeg boravka u Šmriki, nakon petnaestodnevnoga rada u Italiji upravo vratila kući, na vijest da je medo odvezen u Kuterevo reagirala je identično kao i šmrički klinci, no vrlo brzo je shvatila da je mali medo u tren naraste i postane veliki medo, a onda više ništa nije isto. Ni bezopasno.
– Ma super, glavno da je on zbrinut, a to ča sad mi nećemo imet sakovečernju zabavu aš je medić dohajal na jido saku večer zmed 18.30 i 19 ur, to j’ najmanje važno. Znate, ta proces zbrinjavanja je fanj dugo trajal, no nasriću dobro je se finilo, kaže gospođa Branka.
I uistinu jest, šmrički medo Markus našao je novi dom, sad samo treba držati fige da se i u njemu osjeća jednako dobro kao i u ovoj »šmričkoj ljetnoj rezidenciji«.
