Čim smo skalu spustili, on ju je ćapal i počel se penjat. Zišal je kod metak, skočil na tlo, obrnul se k nan, skočil na zid i prošal va šumu. Tribalo mu j' ne više od minute, priča lovočuvar Zlatko Darko Čargonja
PLATAK Bolje se roditi bez šape nego bez sreće, vjerojatno je pomislio »grobnički medo srećković«. Srećković stoga što je, vjerovali ili ne, nakon dvodnevnog zatočeništva u jednoj od šterni na Platku, spašen neozlijeđen i napit. Spasili su ga u koordiniranoj akciji lovci LD »Jelen« iz Čavala, pa nek’ još netko reče da lovci samo ubijaju. Lovci uvelike i spašavaju divljač, i to pogotovo u vrijeme ekstremnih suša kao što su ovoljetne, ili ekstremno hladnih zima. A i inače im se uvijek nađu pri ruci. No, evo kako priča kreće:
– U srijedu 8. kolovoza u popodnevnim satima lovci Lovne grupe »Sušak« LD »Jelen«, na čelu s tajnikom društva Đulianom Spinčićem, krenuli su napuniti betonsko pojilo na padinama Platka, preciznije na lokaciji Rakovice. Došavši tamo utvrdili su da je u šternu, u potrazi za vodom upao medvjed. Istog su trenutka obavijestili predsjednika LD »Jelen«, tj. mene, glavnog lovnika Bernarda Vukasa, pomoćnika lovnika Zorana Lukića, lovočuvara Zlatka (Darka) Čargonju i voditelja lovno-gospodarske osnove Renata Vičevića. Odmah po dojavi glavni lovnik Vukas iskoordinirao je akciju spašavanja medvjeda iz šterne.
Ekipa u sastavu Lukić, Čargonja i Nenad Vančina, čovjek iz interventnog tima za praćenje krupnih zvjeri, jučer ujutro prije sedam sati uputila se na Platak i nakon više od kilometra pješačenja po dosta nepristupačnom terenu spustila aluminijske stube u šternu. Medo se popeo, okrenuo ka lovcima i nestao u šumi, prepričava nam dogodovštinu Boris Zaharija, predsjednik LD Jelen Čavle.
Od Darka Čargonje pak doznajemo da je žedni medo upao u šternu, izgrađenu još 1906. godine za potrebe pojenja stoke na ljetnoj ispaši, dubine od 4 do 4,5 metara. U šterni je kaže Čargonja bilo oko tri metra vode, što znači da je brižan medo sigurno dva do tri dana plivao pokušavajući iznaći način kako spasiti glavu.
– Čim smo skalu spustili, on ju je ćapal i počel se penjat. Iskreno, bilo je fanj škakljivo, aš nikad ne znaš kako će blago reagirat, pogotovo kad je tako prestrašeno. Zišal je kod metak, skočil na tlo, obrnul se ka nami, skočil na zid i prošal va šumu. Trebalo mu j’ ne već od minuti. Se smo slikali i snimili, aš ne vidi se ča takovoga svaki dan, priča lovočuvar Čargonja.
