Anja i Marija / foto Igor Sitar, Nadine Badra
Žena je u načelu manje i kao suosnivačica tehnoloških businessa, ima ih manje na senior pozicijama, a pogotovo ih je manje u tehnološkim rolama. Ne pomaže previše ni to što se većina hardverskih wearables proizvoda razvija od strane muškaraca za muškarce, a ženama ipak treba pristupiti drugačije i s vizualne i s funkcionalne strane razvitka proizvoda, smatra Marija Butković
Mogućnost, a ne natjecanje, na umu je Riječanke Marije Butković koja već nekoliko godina uspješno »pliva« u startup vodama. Iako ne vjeruje u slučajnosti, vlastite startup početke okarakterizirat će – slučajnima. Ipak, sve što je nakon toga uslijedilo, a od čega je svakako najpoznatiji i zasad najznačajniji projekt pametnog kišobrana Kisha, daleko je od slučajnosti. Rezultat je to upornoga rada, kontinuiranog učenja i odvažnosti.
– Moj je put možda neuobičajen za hrvatsko podneblje. U Londonu je to već druga priča, tamo ljudi mijenjaju poslove i industrije na godišnjoj bazi. »Prešaltavanje« s javnog bilježništva na odvjetništvo nije lako, a kamoli s javnog bilježništva na digitalni marketing i tehnologiju. Uz sve to, istovremeno sam promijenila i državu, što je također bio svojevrstan šok. Kada danas gledam na to, pomislim da sam možda bila malo luda, ali to je bila dobra stvar, i ama baš ništa ne bih promijenila. Meni je ta promjena donijela toliko pozitivnih i lijepih stvari koje su me u konačnici učinile puno sretnijom osobom. Više se ne bih mogla zamisliti u klasičnoj roli s radnim vremenom od 9 do 17. To jednostavno nije za mene.
Ništa od toga ne bi bilo moguće da već kroz otkrivanje startupa nisam shvatila da u životu postoje i kreativniji i ljepši poslovi od onog što sam tada radila. Pravo je dio mene i dalo mi je analitičan način razmišljanja koji je i dan danas uz mene i njime se bavim i danas, iako na drugačiji način – kao suosnivač startupa, kao konzultant i kao netko tko jednostavno mora biti u tijeku s pravnim novostima zbog prirode moga posla – ali poprilično sam sigurna da se pravom kojim sam se bavila u Hrvatskoj više neću baviti, govori Marija Butković kojoj planova za budućnost ne nedostaje.
Što se Kishe tiče, cilj je širenje prodajnih kanala u SAD-u, Hong Kongu, Italiji, Njemačkoj…, a razmišlja se i o lansiranju malog, sklopivog kišobrana.
– U cijeloj priči ne treba zaboraviti niti na privatni život. Posao je važan, ali nije najvažniji. Prestala sam planirati svoj život. Ja volim reći da je život splet predivnih okolnosti koje ljudi vole nazivati planovima. Moj jedini plan je biti sretna s ljudima koje volim i raditi ono što me ispunjava. Sve ostalo je nebitno, zaključuje.
– Svoje startup putovanje započela na proljeće 2013. godine kada sam postala mentorica u Startup inkubatoru Rijeka. To je bilo jedno predivno i uzbudljivo iskustvo, jer do tada gotovo da ni nisam znala što je to startup, već isključivo što je pravo budući da sam radila u javnobilježničkim uredima u Rijeci i Opatiji. Kao mentorici, moj zadatak bio je pomagati timovima oko pravnih pitanja i nedoumica, koja su gotovo identična onima koje ima svaki poduzetnik pri osnivanju tvrtke – razmišlja o nazivu iste, predmetu poslovanja, i sl. Mentorica sam bila dvjema generacijama mladih poduzetnika i tog se perioda zaista uvijek rado sjetim. Ekipa riječkog startup inkubatora bila je zaista izvanredna, prisjeća se Marija Butković koja je prvo praktično startup iskustvo stekla u projektu WhoHack, zajedno s Edijem Budimilićem i Ladislavom Jurićem. Bila je to prilika za bolje upoznavanje startup i tech scene, a nakon toga uslijedila je Kisha.
Iako je Marija Rijeku zamijenila Londonom, još je uvijek zainteresirana za sve što se u rodnom gradu događa te smatra da bi trebalo više stvarati partnerstva s inozemstvom.
– U startup svijetu suradnja je nužna i budimo realni, Hrvatska u globalu treba proći još dug put da postane konkurentna nekim zemljama Europe. No to ne znači da se Rijeka i drugi gradovi ne trebaju povoditi za dobrim primjerima susjednih i zapadnoeuropskih zemalja. U Engleskoj se to kaže »pick up your brain« što znači da stalno trebamo pratiti što se u inozemstvu događa, primijeniti dobru praksu drugih, smatra Butković dodavši da ju uvijek razveseli poruka ili e-mail članova timova koje je mentorirala u Rijeci.
– Tek sam s tim projektom zaista shvatila što to znači biti dio konkretnog businessa, ističe Marija Butković koja se timu Kishe priključila nakon nekoliko mjeseci.
Naime, Kisha je ideja Andrije Čolaka i Gorana Čandrlića, a trenutačno je šest suosnivača – uz već spomenuti dvojac, tu su Sven Al Hamad, Anja Zambelli Čolak, Borna Beaković i Marija Butković koja je, osim za financijsko-pravni dio Kishine priče zadužena i za promociju proizvoda.
Za razliku od nje, Anja Zambelli Čolak u timu je od samog početka, a zadužena je za oblikovanje Kisha branda te promotivnih materijala.
Tehnologija i dizajn
– Vrlo je važno integrirati dizajnera odmah na početku procesa stvaranja proizvoda ili ideje. Naime, od samog početka razvoja našeg pametnog kišobrana razmišljali smo i o načinu na koji ćemo isti plasirati na tržište. Upravo iz tog razloga sam cijeli branding mogla prilagoditi trendovima i zahtjevima tržišta, govori Anja Zambelli Čolak koja se okušala i u dizajnu ženske kolekcije koju su mnogi ocijenili jako zanimljivom, čak i provoktivnom.
Upravo ovih dana, prije dvije godine Kisha se po prvi put pojavila na tržištu. Tome je prethodilo nešto više od pola godine razrade ideje, a gledajući unazad, Marija Butković kao najizazovniji dio cijelog projekta ističe onaj tehnološki.
– Trudili smo se pronaći »beacon« (komunikacijski protokol koji omogućava bluetooth povezivanje proizvoda s mobilnim telefonom, op. a.) koji je moguće ušiti u pasicu kišobrana. Rješenje koje smo koristili, uz ostala koja postoje na tržištu, pokazalo se nedovoljno kvalitetnim tako da smo se prošle godine odlučili na izradu vlastitog Kisha beacona čija baterija traje do 12 mjeseci, objašnjava Butković dodajući da je zahvaljujući tom segmentu, uz sam kišobran i aplikaciju, Kisha u potpunosti njihov proizvod.
Ako se pak dizajnericu pita, njoj je najveći izazov predstavljala ambalaža.
Propust u obrazovanju
Naime, kako ističe Butković, žene su u na neki način neravnopravne i u području startupva i to ne samo u autorskom smislu, nego i u onom ciljane publike.
– Mislim da sve kreće od edukacije koja nije dovoljno okrenuta tome da ohrabri žene na obrazovanje u STEM znanostima (science, technology, engineering, mathematics). Evo, uzmite mene za primjer: u osnovnoj i srednjoj školi sam bila redovita na natjecanjima iz matematike, fizike i kemije. Međutim, kad je došao trenutak za odabir fakulteta odabrala sam pravo. Zašto? Jednim dijelom jer nisam znala što dobivam odabirom fakulteta iz prirodoslovnog područja i kakav uopće posao mogu očekivati s takvom diplomom. Jedan od razloga je i taj što smo tijekom školovanja prisiljeni dosta učiti napamet po zastarjelim školskim kurikulumima i uopće se od učenika ne traži kritičko i znanstveno promišljanje. Uz sve to, ono čemu nas se uči prikazuje se na dosadan i repetitivan način, pa onda automatizmom smatrate da će valjda takav biti i vaš budući posao jednog dana.
Nakon dvije godine, suosnivači su i više nego zadovoljni Kishom.
– Budući da razvijamo hardverski proizvod, tijek je i više nego zadovoljavajući. Naime, kod ovakvih proizvoda rast dosta usporen ako na računu nemate multimilijunsku investiciju. Zbog toga smo uglavnom stalno rasprodani i proizvodimo kišobrane u serijama. Posljednjih nekoliko stotina komada rasprodali smo prošli tjedan tako da smo trenutno potpuno rasprodani. Ženski modeli koje smo lansirali prošle jeseni rasprodani su također vrlo brzo, pa sad u planu imamo razvijanje nove ženske kolekcije. Tu je sada i novi Kisha beacon, kojem je baterija produžena na razdoblje do 12 mjeseci, kao i iOS smartphone aplikacija, uz onu Android, navodi Marija Butković, a Anja Zambelli Čolak ističe da je već napravila prototipe nove ženske kolekcije.
– U mojoj viziji je upravo estetika ono što naš kišobran dodatno čini posebnom, jer često puta služi kao modni dodatak, ali kao i stav osobe koja nosi Kishu.
Žena je u načelu manje i kao suosnivačica tehnoloških businessa, ima ih manje na senior pozicijama, a pogotovo ih je manje u tehnološkim rolama. Ne pomaže previše ni to što se većina hardverskih wearables proizvoda (u ovu kategoriju spada i Kisha) razvija od strane muškaraca za muškarce, a ženama ipak treba pristupiti drugačije i s vizualne i s funkcionalne strane razvitka proizvoda. Zato posebice cijenim kolegicu Uršku Sršen iz Bellabeata koja je njihov proizvod izvanredno prilagodila ženama i pravi je primjer kako bi upravo žena trebala dizajnirati proizvod te vrste namijenjen ženama, a ne muškarcima, smatra Marija Butković odlučna u tome da bude promjena koju želi vidjeti.
Manjak žena
U tom smislu, nedavno je s Michelle Hua pokrenula novi startup – Women of Wearables ili kraće WoW.
– Riječ je o zajednici žena u wearables, fashion tech, IoT (Internet of Things) i VR/AR (virtual and augmented reality) industrijama. To su sve industrije koje su se pojavile unazad nekoliko godina i sve su još u ranim fazama svog razvoja. Kad smo pokrenuli Kishu, a posebice tokom zadnjih godinu dana otkako sam aktivno uključena u londonsku startup scenu, uočila sam da žena u ovoj industriji zaista nema puno. Jedini način da se to promijeni bio je da se povežu žene širom svijeta u zajednicu pod zajedničkim nazivom i da im se pokuša pružiti podrška kroz međusobno povezivanje, mentorstvo, partnerstvo, evente i sl. Upravo to radimo u WoW-u, i ponosna sam što mogu reći da smo prva zajednica usmjerena na žene u ovim industrijama, ne samo u Velikoj Britaniji, nego u cijeloj Europi, te da trenutno okupljamo žene iz Velike Britanije, ostatka Europe, Amerike, Indije, Kine, Indonezije, Kanade…, objašnjava Marija Butković koja je svoju poslovnu partnericu upoznala zahvaljujući jednoj londonskoj grupi što povezuje žene u tech industriji.
Marija je bila u potrazi za startupovima sličnim Kishi, a Michelle razvija pametne rukavice koje imaju mogućnost samozagrijavanja kad je vani zahladi.
Osim na vlastitim projektima, njih dvije sada rade i na umrežavanju žena s ciljem da se njihov broj u startupovima poveća općenito, a posebno u tehničkom segmentu.
– Situacija kakva je po tom pitanju u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji, ista je, nažalost, u svim dijelovima svijeta, ističe naša sugovornica i ohrabruje sve oni kojima se u glavi motaju ideje.
– Nemojte se bojati manjka iskustva ili misliti da ne znate dovoljno, nikad nećete znati dovoljno i nikad nećete biti u potpunosti spremni imati vlastiti biznis. Ali i nikad nećete imati toliko vremena kao sada, jer nitko ne postaje mlađi, zar ne? Okupite tim, učite, istražujte i – krenite. Nemojte se bojati pogrešaka, jer pogrešaka će biti, ali one su dobra prilika za učenje i napredak. I što više se povezujte s ljudima u inozemstvu koji već imaju iskustva u industriji prema kojoj se i vi krećete, jer puno možete učiti od takvih ljudi. Da sam ranije imala afiniteta za tech industriju i da sam mogla naslutiti kamo će me život odvesti, puno bih ranije počela sa svime time. Jedna od mojih najdražih izreka je: »Stop seeing competition, start seeing opportunity«, zaključuje Marija Butković.
