Slučaj Wide Pfeuffer u tom smislu je paradigmatski, jer u sebi sadrži sve one elemente na kojima se ocrtava jad i bijeda istarskih lokalnih vlasti koji jedan, krajnje benigan komunalni problem godinama pretvaraju u unosnu zaradu lokalnih mini tajkuna i profitera na životima napuštenih životinja.

Jedan od tih i takvih predstavnika lokalne samouprave je i Anteo Milos, gradonačelnik Novigrada, koji je u slučaju deložacije gospođe Wide i njenog skloništa zauzeo posebno mjesto čime je pokazao razinu svog ljudskog i profesionalnog poštenja i etike. Iako je Widu Pfeuffer deložirala Zagrebačka banka,a nalog donio sud u Bujama, gradonačelnik je našao za shodno da pripomogne deložaciji svoje sugrađanke pa je službenim putem, s potpisom i pečatom grada Novigrada zatražio ni manje ni više nego da se deložacija ubrza i da se gospođa Pfeuffer što prije izbaci iz doma, a pse da se preda lokalnom šinteraju, sve u svrhu komoditeta turista koji, navodno, ne mogu slušati pseći lavež i ciku. Da stvar bude gora, Gradsko vijeće donijelo je i suludu odluku da svaka kuća u gradu može imati najviše tri psa što vam je vrlo slično situaciji da vam lokalni šerif zabrani da imate u vlasništvu više od dva auta, vinograda ili vrta.

I tako dolazimo do situacije da u najrazvijenijoj hrvatskoj regiji, u turističkom raju Hrvatske imamo lokalne vlasti koje ne poznaju i ne poštuju ni Ustav ni zakone, a ni osnovne principe civilizacijskog djelovanja i ponašanja. Anteo Milos, svojim pritiskom na pravosuđe, ograničavanjem prava građana da posjeduju onoliko pasa koliko ih mogu prehranjivati, manipulacijama i neistinama zaslužio je da mu posvetimo ovaj članak i da ga uputimo kako bi stvari u jednoj uređenoj zemlji trebale izgledati. 

A to je upravo ono za sto se zalaže Živi zid – uređena zemlja bez samovolje lokalnih moćnika koji odluke donose preko koljena, polulegalno ili potpuno ilegalno.

Da je gradonačelniku Milosu zaista stalo do, kako kaže, sugrađana koji navodno pate zbog pasa gospođe Pfeufeffer, on se ne bi oglušio na njene apele i molbe da se istarske općine i gradovi dogovore oko zemljišta za izgradnju skloništa u Istri. Gospođa Wida je već u prijašnjim pokušajima predlagala izgradnju na području starih napuštenih staja u Bujama. Za razliku od gradonačelnika Milosa koji nije učinio ništa za izgradnju skloništa u Istri, za ovaj projekt svoju pomoć su ponudili i Vodovod i Elektra pa čak i Istarske ceste koje bi spomenuto zemljište iskrčili i pripremili za uporabu.

Mnogi načelnici gradova i općina bili su zainteresirani za ovaj projekt jer bi u konačnici bilo neusporedivo isplativije da svaka općina zaposli jednu do dvije osobe nego trošiti tolike novce za koncesije sa veterinarskim stanicama. Gospođa Wida, koja je po struci veterinarski tehničar, azil bi vodila na volonterskoj, dobrovoljnoj osnovi, bez da joj se išta plati jer je to njen san za koji se bori već dugih 15 godina – adekvatno no kill sklonište koje će imati kapacitet da zbrine sve napuštene životinje i tako se dugoročno pobrine za zbrinjavanje pasa u Istri. Za sve tekuće probleme i prehranu životinja također bi se pobrinula ona sama od donacija koje i sada dobiva u velikom broju.

Netko kome je stalo do ljudi koji tamo žive objeručke bi prihvatio ovaj projekt i nekako uredio koncesiju na predloženo područje.  Gradonačelnik se na sve molbe i apele gospođe Pfeuffer oglušio, a svoje riješenje nije ponudio, njegova jedina aktivnost išla je u smjeru deložacije gospođe Pfeuffer i njenih pasa.

Živi zid zauzima se za izgradnju skloništa u Istarskoj županiji pa pozivamo lokalne samouprave da se napokon dogovore oko zemljišta za azil kako bi i Istra dobila jedno adekvatno sklonište za zbrinjavanje životinja u kojem se psi ne ubijaju nakon roka od 60 dana.

Sadašnji model u kojem se koncesija daje veterinarskim stanicama rezultira time da su milijuni našeg novca potrošeni, a nije se napravilo ništa konkretno. To znači da u slučaju prestanka rada veterinarske stanice od utrošenih milijuna građanima ne ostaje ništa.

 To su shvatili mnogi gradovi i općine pa su odlučili da to bacanje novca prekinu i zamijene novim, održivim modelom, gdje bi županije, gradovi i općine ulagali u SVOJE sklonište pa bi tako naš novac bio uložen u gradsko/županijsko sklonište koje bi se onda s tim novcima nadograđivalo i uređivalo, te na kraju ostalo u rukama građana.

Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja daje podršku izgradnji skloništa u Istri i upozorava da je navedeni model jedini moguć kako bi se napokon riješila izgradnja adekvatnih skloništa u svim županijama Hrvatske.

Također se požalio i na evidenciju o držanju pasa te smatra sramotnim da se evidencije uopće ne vode, tako nije zadovoljen Zakon o pravu na pristup informacijama, a javnost ne može dobiti nikakve službene podatke iz tih institucija.

Iz udruge također podsjećaju da je 2006. godine donešen i zakon po kojem su jedinice lokalne samouprave dužne organizirati i financirati vlastito sklonište za napuštene životinje. Izravnu odgovornost za ostvarivanje imaju gradonačelnici. Na žalost, zakonom nije propisana kazna niti bilo kakve druge sankcije pa se mnogi prave blesavi, no to ne umanjuje njihovu obvezu.

Sadašnji model nije zdrav jer je moguća korupcija na koju mnogi i sumnjaju. Radi se o tome da lokalna samouprava za svakog psa izdvaja oko 5000kn za svakog psa (800kn za nađenog psa i 60kn po danu boravka + cijepljenja + eutanazija). U tom modelu nikome nije stalo da se psi udome jer se isplata za psa kojeg se udomi zaustavlja i time Veterinarske stanice gube zaradu. Također postoje insinuacije da su lokalne samouprave u sprezi sa Veterinarskim stanicama što znači da si dogovorno podijele novac koji nije potrošen na pse, pošto mnogo pasa niti ne stigne do šinteraja već se predočavaju samo papiri, dok se psi ubijaju već u vozilima.

Zbog svega navedenog koči se izgradnja skloništa a naš novac iz proračuna, koji je određen za zbrinjavanje napuštenih životinja, umjesto za izgradnju odlazi u vjetar.

Ako se vlasti opet ogluše na molbe i apele građana Istre, Živi zid će, već od sljedećeg mjeseca, organizirati peticiju i pozvati sve volontere da se pridruže prikupljanju potpisa za gradnju No kill skloništa za životinje u Istri-najbogatijoj županiji koja još uvijek nema azil”, Živi zid Istra u svom priopćenju razotkriva zašto se stopira izgradnja azila u Istri i najavljujemo svoje akcije.