RIJEKA  Nakon 24 ročišta i čak pet izrađenih vještačkih nalaza u devet godina sudskog postupka koji se vodio u razdoblju od prosinca 2006. do 14. srpnja 2015. godine Damir Mandekić, bivši direktor ACI-ja, nautičke kompanije u državnom vlasništvu, oslobođen je svih optužbi.

Suđenje na Općinskom sudu u Rijeci završeno je prošli tjedan tako što je Državno odvjetništvo, koje je devet godina neuspješno dokazivalo Mandekićevu odgovornost kroz navodno nanošenje štete ACI-ju, odustalo od daljnjeg kaznenog progona. Ovdje se čak ne može reći da je optužnica protiv Mandekića bila nepotpuna, loše postavljena ili nedovoljno argumentirana pa da se Državno odvjetništvo zato povuklo iz daljnjeg suđenja.

Prema svim dostupnim informacijama, nakon odustanka Državnog odvjetništva može se zaključiti da je optužnica bila potpuno neosnovana i isforsirana, posebno kad se uzmu u obzir sugestivni nalazi vještaka koji su Mandekiću išli u prilog.

I vjerojatno je upravo zato, a što je i pomalo neuobičajeno, no govori o njegovoj civiliziranosti i odgovornosti, sudac Općinskog suda u Rijeci Zlatko Kujundžić obraćajući se Damiru Mandekiću povukao potez koji bivšem predsjedniku Uprave ACI-ja pruža osobnu satisfakciju.

– Mogu misliti kako se sada osjećate nakon devet godina postupka. Žao mi je zbog dužine trajanja postupka i zbog toga što vam je to otežalo život – otprilike tim riječima obratio se sudac Kujundžić optuženom Mandekiću završavajući tako suđenje.

Nepodnošljiva lakoća

Punih devet godina, koliko je Državno odvjetništvo inzistiralo na kaznenom progonu Damira Mandekića, tereteći ga da je kao predsjednik Uprave ACI-ja počinio kazneno djelo protiv platnog prometa sklapanjem štetnog ugovora, kao i kazneno djelo protiv službene dužnosti zlouporabom ovlasti i položaja, on se nije mogao javiti ni na jedan natječaj za radno mjesto za koje je morao priložiti potvrdu da se protiv njega ne provodi nikakav kazneni postupak.

Dakle, njegov izbor radnog mjesta podudaran s njegovim menadžerskim sposobnostima, zbog čega je uostalom i imenovan na čelno mjesto ACI-ja, bio je maksimalno sužen. Damir Mandekić nije se mogao kandidirati za zapošljavanje u izvršnoj vlasti, vladinim agencijama ili uredima ili pak kompanijama u većinskom državnom vlasništvu.  

Logično je i da je problema mogao imati – s obzirom na to da je bio označen kao predsjednik Uprave državne kompanije koji je kroz njeno vođenje pogodujući jednom vjerovniku stvorio milijunsku štetu – i prilikom pokušaja zapošljavanja u privatnom sektoru.  

Samo zbog nepodnošljive lakoće podizanja optužnica kao i činjenice da u slučaju odustajanja od kaznenog progona osobe koja je optužena i kojoj se sudi pet ili deset godina nitko u Državnom odvjetništvu ni na koji način ne odgovara, može se dogoditi da se paralizira nečiji život.

Nakon svega što je prošao i što mu je učinjeno, posebno kod podizanja optužnice kao rezultata političkih pritisaka iz kruga nekih članova tadašnjeg Nadzornog odbora, Damir Mandekić ima pravo na profesionalnu, moralnu i ljudsku rehabilitaciju.

Nalaz vještakinje

Prema optužnici, Damir Mandekić je svojim postupanjem pogodovao tvrtkama grupacije ICE Group u periodu od 1. veljače do 2. kolovoza 2005. Mandekić je na taj način onemogućio slobodno tržišno natjecanje drugim pravnim osobama na tržištu u modernizaciji informatičkog sustava za ACI.

Konkretno, stavljalo mu se na teret da je sklopio štetne ugovore s tvrtkom Istra computers engineering (ICE) Pazin kojima je ACI-ju prouzročena šteta. Prije svega, da je donio odluku da će ACI kao dužnik tvrtki ICE Group platiti dug od 1,2 milijuna kuna.

Općinski sud u Rijeci, po sucu Zlatku Kujundžiću kao predsjedniku vijeća u postupku protiv Damira Mandekića, 11. veljače 2015. naložio je stalnoj sudskoj vještakinji za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Mariji Franelić izradu nalaza i mišljenja o tome je li Damir Mandekić sklapajući ugovore s pazinskom tvrtkom ICE Group nautičkoj kompaniji ACI kojoj je bio predsjednik Uprave pričinio štetu.

Vještakinja Marija Franelić u svojem mišljenju kategorički je zastupala stav da »iz sveukupne dokumentacije proizlazi da je ACI bio dužan tvrtki ICE Group, da su postojali sudski sporovi, da su postojali dokumenti kome se trebaju izvršiti plaćanja i da je sve to bilo obuhvaćeno Sporazumom«.

»Mišljenja sam da temeljem danih i opisanih podataka u ovom slučaju ACI-ju kod plaćanja obveza od 1,2 milijuna kuna prema ICE Groupu nije učinjena šteta«, navela je vještakinja.