Naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović najprije je u nedjelju, na dan godišnjice Nezavisne države Hrvatske, a onda još jasnije u ponedjeljak, poslije susreta s Nicholasom Deanom, posebnim izaslanikom američkog State Departmenta za pitanja holokausta, napokon i kod kuće, u Hrvatskoj, osudila NDH kao »najmanje nezavisnu« i onu »koja je najmanje štitila interese hrvatskog naroda«, a »ustaški režim bio je zločinački režim«. 

»Antifašizam je u temeljima hrvatskog Ustava, a moderna hrvatska država izrasla je na temeljima Domovinskoga rata pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika, doktora Franje Tuđmana«, kazala je, pritisnuta međunarodnom sramotom da su stvari u Hrvatskoj došle dotle da predstavnici Židova i glavna srpska manjinska organizacija ne žele sudjelovati u državnoj komemoraciji pokušaja proboja iz ustaškog logora Jasenovac, nego će, kako stvari stoje, biti tri komemoracije u desetak dana. Obrazloženje Koordinacije židovskih općina je da ne žele na zajedničku komemoraciju zbog »relativizacije i revitalizacije ustaštva«. 

Kao predsjednica RH s velikim međunarodnim diplomatskim iskustvom, ona je valjda sada shvatila u kakvu je situaciju Hrvatsku doveo Karamarkov potpuno fantomski lov na vještice komunizma i žestoko antisrpstvo te ekstremističko kadroviranje koje je na čelo Ministarstva kulture dovelo prononsiranog simpatizera NDH.

Istog dana kad je dolazio Dean, slično je reagirao i premijer Tihomir Tim Orešković pa je i on prvi put osudio »zločine počinjene od ustaškog režima«. 

Izbjegavanje osude

Ipak, nismo sigurni koliko dugo će kod naše predsjednice trajati naglo probuđeni, rječiti antifašizam. Valjda neće tek onoliko koliko je bilo potrebno da američki izaslanik za holokaust ode i dok završe zbivanja i komemoracije u Jasenovcu.  

U srpnju prošle godine, predsjednica Grabar Kitarović bila je u jeruzalemskom Yad Vashemu, kad je Branko Lustig tom muzeju trajno poklonio svog Oscara kojeg je dobio kao producent filma »Schindlerova lista«. U tom povodu predsjednica je govorila i »izrazila najdublje kajanje zbog svih žrtava holokausta u Hrvatskoj, stradalih od ruke kolaboracionističkog ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata«. Čak je rekla nešto vrlo važno za nas, današnje, ovdje. Da se »zbog budućnosti moramo suočiti sa svojom prošlošću i prihvatiti je«. I da »ustaški režim nije bio odraz istinskih želja hrvatskog naroda za neovisnom državom«, a da je veliki dio hrvatskog naroda bio dio antifašističkog pokreta otpora pa tako i neki članovi njezine obitelji.

Naravno, nitko se nije u srpnju prošle godine iznenadio tom njezinom izjavom, znamo dobro da je u Jeruzalemu ona to izgovorila zbog pozitivnog međunarodnog dojma, a kod kuće ona je dosad baš uvijek i postojano u svim mogućim prigodama izbjegavala spomenuti i osuditi ustaše i ustaški režim. Karamarkovi ljudi su je doveli na vlast, i u predizbornoj kampanji, a i poslije pobjede družila se i primala u Ured i ekstremne desničarske perjanice, ništa joj to nije smetalo. O tome što Kolinda Grabar Kitarović onako iskreno misli o revitalizaciji ustaštva koja je očita i po sve jasnijim provalama govora mržnje na različitim opskurnim portalima, ali i zastrašivanju, pa i fizičkom nasilju, sve do jasnih tendencija da se revidira povijest možda nikad nećemo ni znati. Koja je prava Kolinda?

Predsjednica je u ponedjeljak pokušala nagovoriti predstavnike Židova, Srba te antifašiste da ipak dođu na službenu komemoraciju u Jasenovac 22. travnja, ali – nije to uspjela. I dobro je što je tako, taj je bojkot iznuđen ponašanjem ove vlasti. Jer, što je bilo s njezinim odlaskom u Jasenovac prošle godine?

Iako predsjednica Republike, nije se htjela pojaviti na državnoj komemoraciji na kojoj su bili antifašisti SABA, predstavnici Židova, Srba i – Zoran Milanović, tadašnji predsjednik Vlade. Da bi izbjegla to »zajedništvo« koje je ona tako ustrajno zagovarala i mantrala u predizbornoj kampanji, otišla je u Jasenovac sama, točno na obljetnicu proboja, prije službene komemoracije. Iskočila je iz šipražja, kako je ono rekao Milanović. Oko Kamenog cvijeta nema šipražja, nego pustopoljina, ali, svejedno, dobro zvuči. 

Tada je »kao predsjednica RH i kao čovjek« »bezpridržajno« osudila »zločine mučenja i ubijanja koja su se ovdje događala.« »Ideologija koja je uzrokovala ove zločine moralno je i pravno osuđena. Ta politika bila je volja režima koji se vezao uz nacističko-fašističku Osovinu i na nečastan način iskoristio legitimnu želju hrvatskoga naroda za svojom državom«, napisala je, među ostalim, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u knjizi dojmova u Spomen-području Jasenovac.

Okej, ali koji su to anonimci? Osudila je mučenja i ubijanja, ali tko je ubijao? Vezali su se uz nacističko-fašističku Osovinu – valjda nisu znali što rade? Time je relativizirana ta strašna povijesna odgovornost ustaškog režima.

Komemoracija u tišini

Ali, možda to neki još i danas ne znaju. Jasenovac je bio jedini od 22 logora smrti u Drugom svjetskom ratu kojeg nisu organizirali i u kojem nisu zapovijedali SS-ovci, Nijemci nego – Hrvati ustaše. Autohtoni koncentracijski logor, jedini s monstruoznim domaćim koljačima. 

Inače, Tomislav Karamarko nikad nije bio u Jasenovcu. On je, koliko stalno slušamo, protiv svih totalitarizama, ali ide samo u Bleiburg gdje brojni dolaze da bi veličali NDH. Prošle je godine rekao da neće na službenu komemoraciju, ali da bi otišao u Jasenovac na Dan holokausta, valjda kako bi odao počast samo pogubljenim Židovima a ne i Srbima. E, sad će, valjda, i Karamarko u prvi red u Jasenovac, prvi put na službenu komemoraciju. 

Ali, kako uopće ozbiljnije razgovarati o njemu koji kaže u parlamentu da je boljševizam posvuda oko nas?

I odakle sada moralna vjerodostojnost i predsjednici Grabar Kitarović i Karamarku, ili pak Željku Reineru da prozivaju one koji ne žele s njima na službenu komemoraciju, pa govore o tome da se ti bave politikanstvom? Ili, kako govore Karamarko i Reiner, da žrtve nisu zaslužile bojkot? Ali jesu li Srbi, kojih je u Jasenovcu najviše stradalo, zaslužili da danas Karamarkovi najbliži suradnici na njih huškaju? Dakako, ne samo na njih. Da nesuđeni ministar Brkić govori Pupovcu da ode tamo gdje se neće osjećati ugroženo, ili da redatelj Sedlar pokušava falsifikatom od svih učiniti budale?

Problem je i u tome što predstavnike naroda žrtava te partizanskih veterana nitko nije konzultirao o scenariju komemoracije. A onda se doznalo da je vlast smislila da se u Jasenovcu komemorira u tišini, bez političkih govora. A upravo je bit u tome da se govori, ne zbog žrtava nego zbog opomene, alarma protiv novih potencijalnih ubojica.

Vratimo se predsjednici. Kolinda Grabar Kitarović je predizborne bonuse prikupljala pod braniteljskim šatorom na Savskoj i s veteranima iz šatora proslavila pobjedu u izbornoj noći. Njihova glavna parola bila je: »1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena«. To nije okupljajući moto, nego bi bio mrziteljski kad bi Jugoslavena danas uopće bilo, moto koji dijeli i izaziva sukobe. Suprotno od onoga što predsjednica govori kad je u Jeruzalemu, ili kad želi da spriječi židovski i srpski bojkot. Doduše, nakon proslave u izbornoj noći, predsjednica nikad više nije posjetila veterane u šatoru.

Uvjerljivo ili – iznuđeno?

Na predsjedničkoj inauguraciji okupila i brojne ljude iz desničarske »kreme« i oligarhijskog podzemlja. Tomislav Merčep,  Marko Perković Thompson, Velimir Bujanec, Tomislav Merčep, Tomo Horvatinčić, Josip Klemm, Sačić, Zdravko Mamić, naravno, i drugi koji su imali problema sa sudovima. Nastupala je, kao i drugi hadezeovci, u televizijskoj emisiji kod osuđenog dilera i filonacista. Vidimo je sada i u dokumentarcu »Desno, dva, tri – kamo će otplutati Europa?« njemačko-francuske televizije Arte kako se u Kninu druži s radikalnim desničarima. 

Stalno se viče »Za Dom spremni!« na utakmicama nogometne reprezentacije, reagirala je dvaput, jednom preventivno – prije utakmice s Izraelom u Osijeku, ali preblago. No, baš ni riječi nismo od nje čuli kada je pet tisuća ljudi uz ZDS-povike marširalo na zgradu Vijeća za elektroničke medije a na čelu kolone je bio i potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš.  

Prije dva mjeseca kad joj se obratio Milorad Pupovac, pišući joj da ga pljuju na ulici i viču mu da je četnik te da doživljavaju prijetnje i izljeve govora mržnje redatelji, aktivisti, itd. kao Mirjana Rakić, Oliver Frljić, Nina Violić, metropolit Porfirije, Zoran Pusić, predsjednica je odgovorila gotovo u stilu Hasanbegovića. »Očite provokacije i vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu se nazivati »performansima«, »novinarskim« ili »umjetničkim slobodama« ili »satirom«.« 

Time je faktički opravdala onoga tko je isprovociran umjetnošću ili novinarstvom – i kad udara. Tek ćemo vidjeti je li posljednja predsjedničina izjava o režimu NDH bila uvjerljiva ili iznuđena.