U Hrvatskoj je sve moguće

Popunili rupu u zakonu: Todorić i Vidošević svoje dvore gradili legalno “bespravno”

Bojana Mrvoš Pavić

Obojica su dozvole za gradnju dobili jer su prijavili  gradnju hotela, odnosno planinarskog doma, što je dozvoljeno u inače negrađevinskom području. Niti jedan od njih u  svojim objektima  nije pokrenuo »biznis« pa je jednome ostala privatna rezidencija, drugome vikendica, a država ih nije provjerila  

ZAGREB U Hrvatskoj je sve moguće, pa tako i da, možete li si to priuštiti, dobijete dozvolu za gradnju hotela u parku prirode, planinarske kuće na negrađevinskom šumskom zemljištu u Gorskom kotaru ili, recimo, rekreacijskog centra u borovoj šumi, objekt sagradite, a onda ga pretvorite u privatni dom ili vikendicu u – prekrasnom ambijentu za povlaštene. »Upalilo« je to prvima među jednakima, Nadanu Vidoševiću i Ivici Todoriću, vjerojatno i mnogima manje poznatima, koji su samo iskoristili ono što im manjkav sustav nudi.

Planinari bez kućice




Prema odgovoru pročelnice Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša PGŽ-a, Koraljke Vahtar-Jurković našem listu, Vidošević je 2005. godine na negrađevinskom zemljištu u Hlevcima između Ravne Gore i Skrada dobio lokacijsku i građevinsku dozvolu za gradnju planinarske kuće.


– Lokacijska dozvola izdana je temeljem za to područje tada važećeg prostornog plana Općine Delnice, prema kojem je izvan građevinskog područja bilo moguće graditi, između ostalih, sportske, zdravstvene i rekreacijske objekte, primjerice planinarske kuće, lovačke domove i slično. Izmjene i dopune te dozvole dobivene su u studenom 2006. godine, a u srpnju ove godine za predmetnu je građevinu naša ispostava u Delnicama izdala uvjerenje za uporabu, napominje pročelnica.



»Na poreznoj je upravi da provjeri jesu li nečija obiteljska imanja planinarski domovi ili hoteli te u skladu s tim izda i adekvatno porezno rješenje«, govorio je aktualni ministar financija Slavko Linić, tada SDP-ov saborski zastupnik, 2010. godine, obraćajući se tadašnjem ministru Ivanu Šukeru. Psi su lajali, a karavane prošle, jer je Todorić svoj »hotel« ozakonio kao privatnu rezidenciju, a Vidoševićevi su dvori, zahvaljujući prenamjeni zemljišta na kojem se nalaze, krajem 2012. godine postali – vikend naselje. Planinari sad tamo stvarno nemaju što tražiti.


Što se, međutim, dogodilo nakon što je objekt – planinarsku kuću, Vidošević sagradio? Apsolutno ništa, jer nitko u državi, nakon što se, u posebnim, negrađevinskim zonama, objekt sagradi, ne kontrolira koristi li se on namjenski. I nitko u državi ne može natjerati vlasnika takvog objekta da ga koristi za ono za što je, na papiru, sagrađen. Kako stoji u Pravilniku o upravljanju i poslovanju planinarskih objekata Hrvatskog planinarskog saveza, ti su objekti, redom, »planinarski domovi, planinarske kuće i skloništa, koji planinarima i drugim posjetiteljima pružaju usluge smještaja i prenoćišta«.

Planinarska kuća je, pritom, »objekt otvoren povremeno, po najavi, kojeg otvara osoba imenovana od upravljača, ili koja posuđuje ključ planinarima«. Objekt u vlasništvu fizičke osobe, pritom, »može postati planinarski objekt samo ako fizička osoba potpiše poseban ugovor sa Savezom, prizna povlastice planinarima i pridržava se pravilnika«.


Kulmerovi dvori


Dakle, planinarski dom, kuću, što god, možete sagraditi kao takve, ali dok god s planinarima ne potpišete ugovor, planinarima se ne morate baviti. Sagradite li hotel, rekreacijski centar ili kakav zdravstveni wellness na zemljištu predviđenom isključivo za takve objekte, djelatnost ne morate i ne možete početi obavljati dok objekt ne kategorizirate pri Ministarstvu turizma, odnosno lokalnim uredima za turističku djelatnost. Ako to nikad ne učinite, zauvijek u takvoj investiciji možete uživati sami. I tako na pet, šest hektara goranske šume, ili u Parku prirode Medvednica.


Upravo se u tom parku smjestio dom Todorićevih, građen kao hotel. Todorić je 2006. godine dovršio obnovu Kulmerovih dvora, dvorca iz 19. stoljeća, zahvaljujući građevinskoj dozvoli izdanoj za gradnju hotela, u parku prirode u kojem je gradnja privatnih rezidencija zabranjena.



Nitko u državi, nakon što se u posebnim  negrađevinskim zonama objekt sagradi, ne kontrolira koristi li se on namjenski. I nitko ne može natjerati vlasnika takvog objekta da ga koristi za ono za što je, na papiru, sagrađen



Kategorizaciju nije nikad zatražio, a Zagreb je 2008. godine izvijestio kako to jest hotel jer »odmah na ulazu desno, na prostoru predviđenom za recepciju, postoji recepcija, a ako objekt ne ispunjava namjenu za koju je dobivena građevinska dozvola, to onda provjerava Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva«.


Pitali smo – ne provjerava, niti ima ovlasti da nekome dozvolu poništi, i objekt ukloni ukoliko se on ne koristi namjenski, a pogotovo ne može vlasnika natjerati da obavlja djelatnost u za to sagrađenom objektu. Dozvolu za gradnju hotela, planinarskog doma i bilo koje druge ugostiteljsko-turističke zgrade može dobiti bilo tko ako ispunjava zakonom propisane uvjete, kažu u Ministarstvu.


Nakon što se zgrada izgradi, u njoj se pokreće gospodarska aktivnost, a obavlja li se ona bez odobrenja, rad na crno prelazi u nadležnost Državnog inspektorata i turističke inspekcije, poreznih inspektora i tako dalje. Ako djelatnosti nema, ne događa se ništa.