Ubojice, kamatari, nasilnici, kladioničari koji namještaju rezultate nogometnih utakmica, utajivači poreza – ovo je bratija koja već dugi niz godina predstavlja neizostavnu pratnju hrvatskog nogometa. Tako govore indicije čiji je temelj u kaznenenim prijavama, policijskim istragama, nerazriješenim ubojstvima i kuloarskim anegdotama koje govore o nogometnim menadžerima zatvorenim u gepeke skupih automobila, e kako bi se oslabile njihove pregovaračke pozicije u poslovima kupoprodaje »nogometnog mesa«.

 Uhićenje Zdravka Mamića i njegovog brata Zorana samo je nastavak te ružne priče, koja je dosad redovito pokrivana navijačkim zanosom hrvatskih ljubitelja nogometa i međunarodnim uspjesima nogometne reprezentacije. Čak i u situaciji kad su se na meti policijskih istražitelja našla omražena braća koja drmaju domaćim nogometom, gotovo niti jedan hrvatski medij još uvijek se ne usuđuje na dnevni red staviti pitanje odgovornosti nogometaša koji su, prema sumnjama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, u recentnom slučaju igrali na poziciji ključnih veznih igrača, bez kojih Mamićima ne bi bilo moguće dokopati se milijuna kuna od nogometnih transfera. Činjenica da tu odgovornost ne propituju niti nadležne institucije, niti mediji mogla bi se pravdati ranom fazom postupka u slučaju Mamić, ali mogla bi se, isto tako, tumačiti kao slabost sustava i društva, nedovoljno zrelih i snažnih da brane zakone bez obzira na popularnost onih koji ih krše.

Pokrovčev slučaj

Kako bilo, namjera nam nije prejudicirati krivnju braće Mamić i(li) njihovih navodnih pomagača u utaji poreza, nego ukazati na činjenicu da je hrvatski nogomet po svemu sudeći uistinu džungla u kojoj vrijedi zakon jačega, beskrupuloznijega i na koncu, dakako, bogatijega.  Najozbiljniji signal za uzbunu, na koji itko nije odgovorio, javnost je dobila prije deset godina: u lipnju 2005. ubijen je Dino Pokrovac, kamatar i nogometni menadžer. Nepoznati počinitelj Pokrovca je likvidirao u haustoru zgrade u Korčulanskoj ulici, gdje je nogometni pregalac živio sa suprugom. Godinu dana ranije Pokrovcu su pred zgradom, opet nepoznati počinitelji, zapalili skupocjeni automobil. Obzirom na prirodu posla kojim se bavio, nije moguće tvrditi da su Pokrovcu glave došli upravo interesi što proizlaze iz nogometnog menadžeriranja, ali već činjenica da je čovjek kojeg se povezivalo s organiziranim kriminalom prisutan u sportu davala je razloga da se nadležne institucije ozbiljnije pozabave zbivanjima oko hrvatskih nogometnih terena.

Tadašnji sportski direktor nogometnog kluba Hajduk Fredi Fiorentini izrazio je žaljenje zbog Pokrovčevog ubojstva, izjavivši pritom da je splitski klub »izgubio dobrog suradnika i sportskog prijatelja«, koji je, uzgred rečeno, posao nogometnog menadžera bez problema obavljao unatoč tome što za to nije imao potrebnu licencu. Ubojica »dobrog suradnika i sportskog prijatelja« nikad nije otkriven.  Nešto više od godinu dana nakon Pokrovčevog ubojstva javnost je još jednom dobila priliku zaviriti u svijet menadžera koji operiraju na burzama nogometnog mesa. Koncem 2006. godine na internetu je objavljena snimka razgovora nogometnog menadžera Siniše Šoše s njegovim štićenikom, nogometašem Romanom Obilinovićem, kojeg se u to vrijeme smatralo perspektivnim mladim igračem. Razgovor je tekao ovako: – U četvrtak letimo.

– Di letimo?

–  Za Koreju.

– U jebate led, imamo utakmicu. Neće me ovi moji pustit.

– Boli me k…, dat ćemo im 40 iljada eura nek te puštu i gotovo. Ti ćeš imati 250 iljada dolara. Ako budeš igra, imat ćeš 300. Znači 150 iljada ćeš dobiti na ruke, a deset iljada mjesečnu plaću. Ma puštat će te mukte ako ja oću. Ko te neće pustit?

– Znan ja jebate, al…

– Da ja rečen tvom predsjedniku da će plivat tamo po Jadru? Kako te neće pustit? Bez kune će te pustiti, jebate on.

Film o mafiji

U drugom razgovoru Šošo svom igraču kaže kako je u videoteci posudio neki film o mafiji, jer mora nešto vježbati, a kad ga štićenik pita što će vježbati, nogometni menadžer mu odgovara: »Da vidim kako ubijaju ljude, pa da vježbam nešto, hahahaha.« Mladi nogometaš novinarima će reći da se njegov menadžer samo malo šalio. Siniša Šošo kasnije će ponovo dospjeti u na stranice crnih kronika, zbog tučnjave na malonogometnom turniru Kutija šibica i optužbi za iznudu, kojih je oslobođen nakon desetogodišnje sudske trakavice.  Sa svijetom nogometnog menadžerstva povezivalo se također i Novicu Petrača, kasnije osuđenog zbog otmice sina Vladimira Zagorca.

Uz ovaj dio (ne)nogometnog svijeta svakako treba podsjetiti i na jedan od transfera Ivice Olića, koji je pratila glasina da je njegov menadžer Dragan Marić u korisnost ovog posla uvjeravan vožnjom u gepeku automobila. Marić će ovu storiju demantirati, ali i njemu i hrvatskoj javnosti odavno je poznato da u nogometu operiraju i tipovi koji ovaj vid uvjeravanja podrazumijevaju kao vrstu poslovne prakse što daje izuzetne rezultate. Ugledu hrvatskog nogometnog svijeta zasigurno nije doprinijelo niti ime Rene Sinovčića, još jednog kontroverznog menadžera, nedavno pritvorenog pod teškim optužbama za malverzacije u predstečajnim nagodbama. Sinovčić je iz zatvora pušten i ostaje nam vidjeti kako će se njegov slučaj rasplesti. Kontroverzni poduzetnik, podsjetimo, dugo godina slovio je kao siva eminencija nogometnog kluba Zadar.  

Kako stoje stvari u nogometnoj džungli 2011. godine javnost se mogla uvjeriti i zahvaljujući uhićenju bivšeg nogometnog suca i u to vrijeme dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza  Željka Širića te tadašnjeg predsjednika Sudačke komisije Stjepana Djedovića. Prošle godine  Djedović je osuđen na dvije i pol godine zatvora. Progon Širića i Djedovića iniciran je zahvaljujući bivšem prerdsjedniku Hajduka Hrvoju Malešu, koji je spomenutom dvojcu dao označenih 30 tisuća eura. U presudi Stjepanu Djedoviću, prema pisanju portala Nogomet plus,  navedeno je da je Širić  od predstavnika Hajduka tražio 95 tisuća eura, koje su mu navodno dugovale bivše uprave splitskog kluba.

Cinkeri, drukeri i špije

– Širić je rekao Malešu da je suđenje Hajduku u jesenskom dijelu bilo korektno te da ako žele imati takvo suđenje i u nastavku prvenstva neka njemu i njegovim ljudima do Božića 2011. plati iznos od dvadeset do trideset tisuća eura. Osmog prosinca 2011. u Zagrebu u Hotelu Antunović u popodnevnim satima Maleš je Širiću predao iznos od 30 tisuća eura, informirao je javnost portal Nogomet plus. Umjesto da ga smatraju zaslužnim jer pokušava raščistiti gometnu močvaru, Maleš je preko noći postao jedan od najomraženijih ljudi u hrvatskom nogometu.

– Ja znam kako su se u vrijeme komunizma, od ’45. do devedesetih, takvi ljudi zvali – cinkeri, drukeri i špije. Nikada ne bih prijavio nekoga za takvu stvar. To mi moj odgoj ne dopušta. Nikada ne bih volio da me netko smatra drukerom i špijom, rekao je o Malešu nedavno uhićeni Zdravko Mamić, pri gostovanju u televizijskoj emisiji Nedjeljom u 2. Tu nije bio kraj skandalima vezanima uz hrvatski nogomet. Koncem lipnja ove godine hrvatski mediji došli su u posjed dijela dokumentacije njemačkih istražitelja, koji su razotkrili kladioničarsku mafiju čiji je istaknuti, a kasnije i na pet godina zatvora osuđeni član Ante Šapina. Spomenuti Šapina, sudeći prema toj dokumentaciji, o klađenju se dogovarao s aktualnim predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza Davorom Šukerom.

– Možeš li uplatiti kombiniranu okladu, pitao je Šapina?

– Mogu, odgovorio je Šuker.

– A možeš li uložiti na hendikep?

– Mogu, samo da prethodno nazovem i provjerim hoće li mi prihvatiti okladu.

– Uplaćuješ u Engleskoj ili ovdje kod nas?

– Ovdje kod nas.

– Zašto kod nas, pa lakše je u Engleskoj…? Davor Šuker u više je navrata demantirao da je povezan s bilo kakvim kriminalnim radnjama za koje je Šapina osuđen, ali već sama činjenica da je vodio ovakav razgovor s čovjekom osuđenim zbog klađenja morala bi biti dovoljna da se preispita njegova uloga rukovodećeg čovjeka hrvatskog nogometa. To se, naravno, nije dogodilo.

Gorak okus

Ostao je samo gorak okus sumnje u poštenje nogometne legende, koja se prometnula u najbližeg suradnika i velikog prijatelja notornog izvršnog predsjednika Dinama Zdravka Mamića. S nekoliko verbalnih akrobacija Šuker se uspio izvući iz vrlo neugodne situacije i predsjedniku HNS-a danas malo tko postavlja pitanje vezano za suradnju s čovjekom osuđeni zbog klađenja i namještanja utakmica.

Nije nemoguće da će se iz vrlo neugodne situacije izvući i braća Mamić, koja trenutačno borave u miru istražnog zatvora, ali hrvatski nogomet zasigurno neće proći lišo, jer sve navedene afere i skandali odavno su uništili njegovu reputaciju i ovaj sport izložili javnosti kao poligon na kojem vrlo važne uloge igraju ljudi bliski svijetu organiziranog i inog kriminala.