Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
19. studenoga 2019.
Pučka pravobraniteljica

Intervju 'Nema snimaka migranata jer je - nestalo struje?!' Lora Vidović otvoreno o sukobu s MUP-om

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 9. ožujak 2018. u 17:36 2018-03-09T17:36:00+01:00

MUP ima sasvim sigurno zakonsku obavezu štititi granicu i ja kao građanka i pravobraniteljica od njih to i očekujem. To je obveza i po Šengenskom zakoniku, ali isto tako taj Šengenski zakonik kaže i kako zaštita vanjske granice ne smije dovesti u pitanje pravo na azil i međunarodnu zaštitu

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović podigla je dosta prašine u javnosti svojim dopisom glavnom državnom odvjetniku u kojem ukazuje na osnovane sumnje da hrvatska policija iregularnim migrantima uskraćuje zakonom zagrantirano pravo na traženje međunarodne zaštite. Resorni ministar Davor Božinović i MUP reagirali su na te navode u nekoliko navrata, a na tematskoj sjednici saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost sazvanoj na tu temu našla se i pod žestokim kritikama od strane HDZ-ovih članova odbora.

Mnogo vremena se na odboru potrošilo na priču oko stvari koje uopće nisu sporne. Ukratko, Vaš ured ne dovodi u pitanje pravo MUP-a na čuvanje granice od ilegalnih migracija, nego je, kako se čini, problem u tome što se migranitma koji se zateknu na hrvatskom teritorije ne pruža mogućnost da pristupe sustavu azila?

– MUP ima sasvim sigurno zakonsku obavezu štititi granicu i ja kao građanka i pravobraniteljica od njih to i očekujem. To je obveza i po Šengenskom zakoniku, ali isto tako taj Šengenski zakonik kaže i kako zaštita vanjske granice ne smije dovesti u pitanje pravo na azil i međunarodnu zaštitu. Nesporno je i da, ako se provede postupak po zahtjevu za međunarodnom zaštitom koji završi odbijanjem, ta osoba nema pravo ostati u Hrvatskoj. Ali jako je važno da taj postupak bude proveden koristeći sve mehanizme koji su nam – po više zakona – na raspolaganju, da utvrdimo radi li se o osobi koja je ekonomski migrant, ili o osobi za koju postoje razlozi da joj se odobri međunarodna zaštita, odnosno azil. Taj postupak mora biti proveden temeljito, tako da se saznaju sve okolnosti. Osim toga, skraćeni postupak, koji se sada provodi za one za koje se tvrdi da nisu ni tražili međunarodnu zaštitu i nakon kojeg se izdaje rješenje o povratku, provodi se bez uvažavanja specifičnih i individualnih okolnosti za svakog migranta.

Politička odluka

Znači, skraćeni postupak je, zapravo, u praksi dodatno skraćen i okljaštren?

– Da. Rješenje se donosi na obrascu kako je predviđeno zakonom, no službene bilješke su napisane po istoj špranci. Za svaku osobu se navode iste formulacije »nema vidljivih ozljeda«, »nije tražio međunarodnu zaštitu«, »govori engleski«. Pritom, ono što zbunjuje je da je u velikom broju pritužbi koje mi dobivamo navedeno da nije uvažen zahtjev za međunarodnom zaštitom, nego je osoba stavljena u maricu i prepraćena prema granici. Čak i u slučaju onih koje sami dođu u policijsku postaju da bi izrazili namjeru.

Registracija udruga s ustaškim znakovljem je neustavna

Kako komentirate dokument koji je iznjedrilo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Netko kaže da se njim dozvoljava malo fašizma, netko je nezadovoljan jer petokraka ostaje, netko dokument naziva »dokumentom dijaloga«...

– Čitam ga kao dokument dijaloga. To jest politički dokument, ali nama općenito nedostaje dijaloških dokumenata u javnom životu i ovo je jako dobar doprinos takvom dijalogu. Svi su se fokusirali na njegove normativne mjere, ali on sadrži i nenormativne mjere i koliko je meni poznato ovo je prvi put da netko na ovoj političkoj razini, govori o suočavanju s prošlošću, a to je nešto što je jako važno i u čemu je Hrvatska dosad jako malo napravila. Bilo bi jako dobro da Vlada prijedloge iz tog nenormativnog dijela dobro razmotri, financira i da se krenu provoditi.

Na što konkretno mislite?

– Na edukacije sudaca i ustavnih stručnjaka, na daljnja istraživanja o prošlosti kako bi se s njom suočili i na temelju toga izgradilli bolje razumijevanje, širili svijest o vrijednostima demokracije, vladavine prava, zaštite ljudskih prava. Čak i na potrebu za demokratizacijom političkih stranaka i na njihov doprinos suočavanju s prošlošću. U pravnom dijelu mislim da je službeno toleriranje neustavne prakse, kako je objašnjeno, pomalo nategnuto, jer se poziva samo na jedan primjer i to iz 1983., iz prakse tadašnje Europske komisije za ljudska prava, a čuli smo u međuvremenu i mišljenja ustavnopravnih stručnjaka o tome.

Mi smo lani napravili analizu koja je posve nedvosmislena i koja pokazuje, a drago mi je da Vijeće to prepoznaje, da je simbolika koja proizlazi iz NDH i sada u Hrvatskoj neustavna i da o tome postoji vrlo ujednačena sudska praksa. Što se tiče crvene zvijezde i »Smrt fašizmu, sloboda narodu« u smislu prakse hrvatskih sudova, nje koliko je meni poznato nije ni bilo, a imamo i presudu Europskog suda za ljudska prava, tako da se to razjašnjava. Važno je, a i Vijeće to potvrđuje, da Ustav odbacuje sva obilježja proistekla iz NDH, i sad je na nadležnim tijelima da ih sustavno procesuiraju. Što se tiče izuzetka, u praksi ćemo moći vidjeti kako to funkcionira na dva načina. Jedan je primjenom sadašnjeg pravnog okvira – da policija ne pokreće prekršajne postupke za nekog tko će doći na komemoraciju poginulom pripadniku HOS-a s određenim grbom.

Kad bi policija svejedno takvu situaciju procesuirala vidjeli bi kakvu bi odluku donijeli sudovi, sve do Ustavnog, nakon čega bi znali je li takva iznimna situacija u skladu s Ustavom ili nije. Drugi način je da se izmjene propisi, kao što to Vijeće predlaže (i to zanimljivom dvostrukom negacijom – ne smatra se neprihvatljivim) pa je onda pitanje hoće li te izmjene biti u skladu s Ustavom. Ono što mislim da je važno, a nisam vidjela da je netko do sada spominjao, je pitanje registracije udruga. Budući da se to ne spominje u dokumentu Vijeća, rekla bih da on ne spada pod izuzetak i da registracija udruga s ustaškim znakovljem nije u skladu s Ustavom. Tu će onda Ministarstvo uprave imati posla.

Što mislite koji je razlog da se na taj način migrante zapravo deportira iz Hrvatske, bez obzira jesu li pronađeni u blizini granice, ili na potpuno drugom kraju države?

– Kroz dosadašnje razgovore o ovoj temi je očito da je potrebno jako paziti na terminologiju, stoga ne bih koristila riječ »deportira«. Jer, to se odnosi na nešto sasvim drugo, o čemu ne govorimo u kontekstu ove situacije. Razloga zašto se tako postupa ima sigurno jako puno. Oni se u određenoj mjeri obrazlažu načinom čuvanja vanjske granice i sigurno se time šalje poruka svim ljudima koji su u Srbiji i nadaju se da će u Hrvatskoj tražiti zaštitu ili kroz Hrvatsku proći za druge zemlje, da ni ne kreću i ne dolaze. Nadalje, ovakav način je sigurno i odraz kapaciteta koje Hrvatska ima. S većim brojem ljudi, možda bi se postupci mogli voditi na cjelovitiji način. No, mislim da se na prvom mjestu radi o slanju poruke.

Mislite da slanje poruke na takav način nije dobro?

– Ne mogu to komentirati. To je politička odluka.

Da, ali slanje poruke na ovakav način znači kršenje ljudskih prava ljudi koji imaju pravo na traženje međunarodne zaštite. A to je već u djelokrugu rada pučke pravobraniteljice.

– U konkretnim slučajevima tim ljudima treba omogućiti provođenje postupka vodeći računa o svim alatima koji su dopušteni po zakonu, dakle ne samo Zakonu o strancima, nego i Zakonu o općem upravnom postupku. Primjerice, da se postupak mora odvijati u prisutnosti stranke na koju se odnosi. A mi imamo slučajeve gdje su ti ljudi u policijskom vozilu, a ne tamo gdje se postupak vodi! Svakome, dakle, tko zatraži zaštitu treba omogućiti da se kroz adekvatan postupak o njegovom zahtjevu donese odluka.

Neutemeljene tvrdnje

Vi zapravo imate solidnu i kontinuirano komunikaciju s MUP-om o ovoj problematici. Štoviše, u jednom od slučajeva su vam i zahvalili na ukazanim nepravilnostima i obećali ih ukloniti (što se nije dogodilo). U jednom trenutku, dakle, imate dobru komunikaciju, a u drugom, kao ovog tjedna na odboru i u medijima – završite na suprotstavljenim stranama. Gdje dolazi do kratkog spoja?

– To se i ja pitam. Žao mi je što nismo dosad kroz dopise u kojima MUP-u postavljamo vrlo konkretna pitanja dobili i konkretne odgovore. Državni tajnik je na sjednici odbora rekao da prihvaćaju kako su u svojim odgovorima pučkoj pravobraniteljici mogli biti deskriptivniji. U slučaju, recimo, migranta koji je sam došao u policijsku postaju u Zagrebu tražiti međunarodnu zaštitu, dobijemo odgovor mu je izdano rješenje o povratku, po kojem može dobrovoljno napustiti RH, nakon čega je »napustio prostorije policijske postaje«, a on je zapravo odvezen u policijskom vozilu. Takvi dopisi, nažalost, ne ulijevaju povjerenje.

Da razjasnimo – radi se o (ne)povjerenju između dviju državnih institucija?

– Na žalost. Pritom državna tijela imaju zakonsku obvezu meni davati očitovanja i odgovarati na upite. Upravo je taj primjer i odgovori koje smo dobili, bio povod da detaljnije pogledamo i druge predmete, pa se pokazalo kako su se vodili postupci. Doznali smo i za zapovijed u kojoj piše da se državljani afro-azijskih zemalja prepraćuju u PU Tovarnik na daljnje postupanje. A predstavnik MUP-a je na Odboru tvrdio da ne postoji nalog u kojem se koristi izraz »državljani afro-azijskih zemalja«! A mi imamo MUP-ovu službenu zabilješku u kojoj baš to piše! Kad netko iznese takve posve neutemeljene tvrdnje, direktno hoće reći da smo šlampavi, da izmišljamo, da nemamo činjenice, a to ne mogu dopustiti. Jučer nam je prigovoreno i na izvore informacija...

Napad na osobnoj razini

Da, od strane Petra Škorića iz HDZ-a.

– Naši izvori informacija, osim pravnog okvira i policijske dokumentacije, su pritužbe, suradnja s NGO-ima, razgovor s policijskim službenicima, a svakako i suradnja s drugim kolegama u cijeloj Europi, pa tako i sa srpskim ombudsmanom i slovenskom pravobraniteljicom. Moje kolege su na terenu izvršili uvid u preko 500 predmeta, a po meni je to vrlo čvrst i relevantan izvor informacija na temelju kojih se mogu donijeti neki zaključci. I žao mi je ako se to ne shvaća kao konstruktivan doprinos unaprjeđenju postupanja. Činjenica da se o ovom govori u medijima očito ne pomaže uspostavi boljeg odnosa između dvije institucije, što bih ja voljela da se dogodi, ali dok mediji nisu počeli o ovoj problematici pisati ni od koga nismo dobili kvalitetne i sadržajne odgovore na pitanja koja smo postavljali.

Uopće ne razmišljam o tome hoće li Sabor podržati moje izvješće

Ovih dana privodite kraju i rad na godišnjem izvješću. Ima li tu nekih promjena u odnosu na prošle godine?

– Priča o migrantima je jedan jako mali dio rada Ureda. Što se tiče svega s čim se bavimo, nema nekog značajnijeg obrata u odnosu na ranije trendove. Ono što vidimo je da je i dalje visok rizik od siromaštva, socijalna isključenost i osjećaj društvene nepravde, pogotovo u kontekstu života u ruralnim sredinama gdje nisu jednako dostupne ni zdravstvene, ni socijalne, ni komunalne usluge. I to također govorim nakon kilometara i kilometara terena koje sam s kolegama obišla u raznim županijama, u kojima smo do sada bili. To nisu protokolarni obilasci, doslovno idemo čuti i vidjeti iz prve ruke, ne samo kako se tamo živi, u smislu svakodnevnog života građana, nego i što su izazovi lokalnih i regionalnih čelnika, udruga, centara za socijalnu skrb. Godinama pišemo i o nedostatku politike socijalnog stanovanja.

Nema sustavnog pristupa tom problemu, niti najava da će ga biti, što je s obzirom na socijalnu situaciju u zemlji, stvarno nedopustivo – mogu Vam sada spomenuti što su brojke Državnog zavoda za statistiku ili HZZ-a, ali mislim da svi koji ovo čitaju itekako dobro znaju kako žive neki ljudi oko njih, ako ne i oni sami. Imamo i puno pritužbi zbog ovrha, građani nam se žale da ih se ovršuje za manje režijske troškove, a da su im troškovi ovršnog postupka višestruko veći pa se nadam da će novi Ovršni zakon koji se najavljuje donijeti neka poboljšanja. Dobro je što je usvojena naša lanjska preporuka da ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju više ne mogu sklapati pružatelji socijalnih usluga, što je jako važan mehanizam zaštite osoba starije životne dobi koji takve ugovore nekad sklapaju u najmanju ruku krivo informirani. Vidjet ćemo kako će se to provoditi, a tražit ćemo i dalje da se uvede registar davatelja uzdržavanja kako se ne bi događalo da jedna osoba ima sklopljeno deset ili više takvih ugovora – u isto vrijeme.

Očekujete li možda, obzirom na ono što se čulo na saborskom odboru, da vam izvještaj bude odbijen?

– Ne očekujem. Iskreno rečeno, dok pripremam izvještaj za 2017., o tome uopće ni ne razmišljam. Nismo to činili ni lani, nakon što nam je jedno izvješće, ono za 2015., odbijeno. Važno nam je da bude dobro i kvalitetno pripremljeno, ne razmišljamo kako će se o njemu glasovati. Ali važno nam je da se koristi, da nije pospremljen negdje na policama ili u ladicama, nego da ga i zastupnici, dužnosnici u izvršnoj vlasti, službenici u državnim i javnim službama i koriste u radu – u njemu su pomno pripremljene preporuke za cijeli niz sustavnih problema, a mnoge se odnose upravo na normativne aktivnosti. Važno nam je da njegov sadržaj dopre i do građana i zato smo posljednjih godina i intenzivirali ne samo medijske aktivnosti, već i druge načine promocije ljudskih prava. Recimo, redovito na preko 800 email adresa šaljemo newsletter i na njega imamo jako dobre reakcije. On nam je važan način informiranja i stručne i opće javnosti o velikom broju tema iz područja ljudskih prava i diskriminacije, ali i rada Ureda.

Drugi HDZ-ov član odbora, Anđelko Stričak je vama i pravobraniteljici za djecu zamjerio da ste na odbor došle nepripremljene jer niste imale – statističke podatke.

– Mislim da gospodin Stričak nije pročitao naš dopis DORH-u koji je dostavljen na znanje i Odboru. Statistički podaci kojima moj ured raspolaže su podaci MUP-a i mi se na njih oslanjamo sve dok nam izravni uvidi u predmete ne pokažu drugačije. To je bio pokušaj napada na osobnoj razini koji jednostavno – ne stoji.

Jeste li očekivali tako nešto?

– Očekivala sam malo konstruktivniju raspravu, ali čim se ona vodi u parlamentu jasno je da će biti politički obojana. Iako nije donijela ništa sadržajno novo, dobro je da održana i da su predstavnici NGO-a i međunarodnih organizacija dobili priliku govoriti u parlamentu. I govorili su jako dobro. A bila je prilika i da čujemo što misle saborski zastupnici i bilo je različitih mišljenja.

Na sjednici, međutim, nije bilo resornog ministra Davora Božinovića, iako je tema bila dosta ozbiljan problem iz njegovog resora.

– Ne znam zašto, ali nije bio ni na nedavnom dugačkom i sadržajnom sastanku u MUP-u o različitim temama na kojima zajedno radimo.

Je li se smanjio broj pritužbi koje dobijate na nasilje od strane hrvatske policije prema migranitma?

– Pritužbe o nasilnim postupcima prema migrantima koji su zatečeni u blizini granice na hrvatskom teritoriju i koje se na taj način upućivalo natrag u Srbiju, više ne dobivamo, od negdje sredine prošle godine. U nekim slučajevima su bile potkrijepljene i liječničkom dokumentacijom pa smo za neke od tih situacija koje su nam se činile uvjerljive pisali MUP-u, a odgovoreno nam je da o tome nemaju nikakve evidencije, pa niti snimke termovizijskih kamera. No, na uporabu nasilja više nam ne dolaze pritužbe. Ono što se sad događa je da ljudi koji uspiju prijeći granicu, u dubini hrvatskog teritorija dođu u kontakt s policijom i žele zatražiti azil, no onda im se iskazivanje takve namjere otežava ili onemogućava.

Nestalo struje

Poznat je i primjer o navodnoj primjeni nasilja u kojem snimka termovizijske kamere prestaje točno u 15-ak minuta dok se navodni incident događao, a sve prije ili poslije je uredno snimljeno. Je li to jedini slučaj u kojem ima problema s tehnikom?

– Nema snimke termovizijskih kamera ni u slučaju pogibije Madine Hosseini, ali to je predmet kaznene prijave pa o tome ne bih više. U svakom slučaju, to nisu jedini slučajevi u kojima nema snimaka.

Znači, skupa oprema zašteka baš u ključnom trenutku?

– Usmeno objašnjenje koje smo dobili na licu mjesta, u konkretnom slučaju koji ste ranije spomenuli je da je vjerojatno – nestalo struje.

Je li bilo pritisaka na vaš rad nakon što je ova priča o postupanju prema migrantima medijski eskalirala?

– Mislite na telefonske pozive, poruke i tome slično? Ne, nije. Nije ih uopće bilo ni otkad sam ja pučka pravobraniteljica. U ovih pet godina možda jedna situacija koja je bila neugodna, ali do koje je došlo nakon što smo mi dobro obavili svoj posao, dakle ne kako bi se utjecalo da nešto napravimo ili ne napravimo.

Ne biste malo detaljnije o toj situaciji?

– Ne.

Radi li se o nečemu vezanom za migrante?

– Ne. Niti za MUP.

Kako vidite daljni razvoj ove situacije, hoće li se i dalje nastaviti dovoditi u pitanje ljudska prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj?

– Sigurno. U većoj, ili manjoj mjeri, ali – sigurno. Tako je i na drugom vanjskim granicama u EU. Činjenica je da je ulazak u Schengen, s pravom, hrvatski prioritet, s tim u vezi. Nadam se ipak da će sve ovo dovesti do poboljšanja u provođenju policijskih postupaka, kao što želim vjerovati i da je nasilje prestalo između ostalog i zbog našeg postupanja. Šteta što sporne situacije nisu do kraja istražene i na taj način skinuta sumnja sa svih policajaca koji svoj posao obavljaju odgovorno i profesionalno i često u jako teškim uvjetima. Evo, u četvrtak sam nakon sastanka u Saboru čula da postoji razumijevanje da se poboljša postupanje u vezi s djecom bez pratnje i mislim da je to jako dobar znak. Uz to, treba vidjeti i kakvu će odluku donijeti DORH.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PayDo parking aplikacija