Važni su EU fondovi, to je besplatan novac uz pomoć kojeg možemo pokrenuti svoj rast, stvoriti radna mjesta, a za to se ne moramo zadužiti
U samo dva tjedna Ministarstvo financija predložilo je Saboru rebalans proračuna, proračun za sljedeću godinu i izmjene poreza na dohodak koje znače povećanje plaća i mirovina od 1. siječnja sljedeće godine, ali i manje novca za lokalne proračune. Taj fiskalni paket, proriču već analitičari i oporba, past će jer će potrošnja u predizbornoj godini premašiti planiranu, a očekuju se brojni problemi i na lokalnoj razini. O svemu tome razgovarali smo s ministrom financija Borisom Lalovcem.
Kad ta tri prijedloga gledate kao cjelinu, možete li iskreno reći da to drži vodu? – Ne bismo ih predlagali da ne drže vodu. Svi ti dokumenti koji smo poslali u Sabor itekako drže vodu. Iako smo rebalansom ovogodišnjeg proračuna predvidjeli deficit od 15,6 milijarda kuna, na kraju će on biti nešto niži. Predvidjeli smo novac za neke projekte, ali malo se kasni u provedbi, postoje problemi s imovinsko-pravnim odnosima, dozvolama i onda mora čekati i početak radova.
Nije baš za pohvaliti se. Deficit nam je manji, jer nismo odradili planove. – To su problemi s kojima se suočavamo. I država se suočava s problemima dozvola i imovinskopravnih odnosa i mora poštovati procedure.
Neću vas ni pitati hoće li biti rebalansa proračuna za sljedeću godinu, nego hoće li se to dogoditi već u prvoj polovini godine? – Nadam se da neće. Ovogodišnji proračun je išao u rebalans, na rashodovnoj strani, zbog plaća u znanosti i obrazovanju i MUP-u, zato što plaće nisu bile dobro planirane pa smo morali povećati sredstva. Nastojali smo za sljedeću godinu s kolegama iz tih ministarstava dobro planirati te fiksne troškove.
Odgovornost ministara
I tako već 15 godina. Svake godine rebalans ili preraspodjela sredstava jer u tim ministarstvima, uz zdravstvo, plaće nisu dobro planirane. Što je jamstvo da se tako neće dogoditi i nagodinu?
– To je odgovornost resornih ministara. Mi im postavljamo limite. Oni sami rade projekcije plaća ili materijalnih troškova unutar tih limita. Nadam se da su ovaj put realno planirane i plaće.
Proračun za sljedeću godinu ima već dva »ako«… Izmjenama poreza na dohodak u Saboru su se usprotivili zastupnici vaših koalicijskih partnera iz IDS-a, a zbog uključivanja prihoda sveučilišta u proračun već se najavljuju ustavne tužbe. Što ako se zakomplicira izglasavanje promjena u porezu na dohodak, čemu se glasno protive i neki SDP-ovci? – Vjerujem da će promjene poreza na dohodak proći jer promjene idu u korist građana, država se odriče dijela poreznih prihoda u korist građana. Ne znam koji političar može dići ruku protiv takve odluke. Mislim da se rasprava u Saboru krivo orijentirala na to da su izmjene usmjerene protiv lokalnih vlasti, da im država nešto uzima. Kažu uzima se gradovima da bi se dalo građanima. Oni koji to govore zaboravljaju da država, bila lokalna ili centralna, uzima od građana, oni su ti od kojih se ubiru porezi. Lokalne su vlasti 2007. godine imale 35.311 zaposlenih, a 2013. godine 42.392. Rashodi za plaće su rasli sa 2,1 milijardu kuna na 2,6 milijardi kuna. Znači, u godinama krize lokalne su vlasti povećavale broj zaposlenih i više su trošile na svoje plaće. Istovremeno, u gospodarstvu koje puni i njihove proračune plaće su smanjene i to za 20 ili 30 posto u pojedinim dijelovima privatnog sektora. Od 2007. do 2013. godine gospodarstvo je izgubilo preko sto milijardi kuna prihoda, a lokalnim vlastima povećavani su prihodi i plaće. Kao da živimo u dva različita svijeta. I sada pojedine lokalne vlasti kreću s prijetnjama da će povećati cijene vrtića ili komunalnih naknada, ali ne razmišljaju kako povući više EU sredstava, kako smanjiti pritisak na poreze koji građani plaćaju.
Živjeli smo na iluziji
Vi ozbiljno vjerujete da je moguće povući sedam milijardi kuna iz EU fondova? Da će svaki planirani projekt dobiti novac, da će biti proveden? – O detaljima morate razgovarati sa svakim pojedinim resornim ministrom, ali vjerujem da to možemo ostvariti. To je, neću reći jedini, ali najvažniji izvor na kojem možemo ostvariti rast, ali i »zatvoriti« deficit i smanjivati javni dug. To su sredstva s kojima sve više moramo zamjenjivati proračunsku potrošnju u sljedećim godinama.
Što ako to ne uspije? – Uplaćujemo u EU proračun 3,6 milijardi kuna godišnje. Ne želim uopće ni razmišljati o tome da ne bismo bili sposobni iskoristiti više novca iz EU-a da sami sebi pomognemo. Pa, to je najvažnije što možemo dobiti od Europe.
Intervju u cijelosti pročitajte u današnjem tiskanom izdanju Novog lista…
