Napokon nešto i u našu korist

Korak naprijed u zaštiti potrošača: odzvonilo naplati slanja opomena!

Bojana Mrvoš Pavić

Izmjene Zakona o zaštiti potrošača konačno će se bankama, javnim poduzećima, teleoperaterima i drugima u potpunosti zabraniti naplaćivanje slanja opomena . 



 ZAGREB Ministarstvo gospodarstva, kako neslužbeno doznajemo, priprema izmjene Zakona o zaštiti potrošača kojima će se, konačno, bankama, ali i svim ostalim, kako ih zakon definira, »trgovcima«, dakle i javnim poduzećima, teleoperaterima i drugima, u potpunosti zabraniti naplaćivanje slanja opomena!


Time će se, prvi put dosad, slanje opomena onima koji dug nisu podmirili na vrijeme, uistinu zakonski regulirati, a banke slanje opomena, čiji je realni trošak oko deset kuna, više neće smjeti naplaćivati i po sto, pa čak i 200 kuna. U većini slučajeva, banke sada prvu obavijest o nepodmirenom dugovanju šalju u roku petnaestak dana od nepodmirivanja duga i naplaćuju je dvadesetak, 30 kuna, slijedi zatim prva opomena čiji se trošak kreće od 50 do 70 kuna, u nekim bankama i sto kuna, treća pak, kod većine banaka, košta stotinjak, ali i po 200 kuna. 


Zakon o obveznim odnosima, jedini koji, uopće, sada spominje opominjanje dužnika, kaže kako vjerovnik nije dužan dodatno opominjati dužnika nakon što mu je dostavio račun s točno utvrđenim datumom dospijeća. Isti zakon, međutim, ne kaže kako vjerovnik opomenu, ukoliko je šalje, smije ili ne smije naplatiti, a pogotovo nigdje nisu propisane tarife po kojima banke, svi davatelji usluga općenito, opomene mogu naplaćivati. Ti su iznosi zato isključivo proizvod kalkulacije onih koji opominju.


Bez rasprave




Prema neslužbenim najavama, u Zakon o zaštiti potrošača ući će odredba koja će naplaćivanje opomena u potpunosti zabraniti, uz napomenu kako se trgovac, odnosno davatelj usluga, naplatiti može samo iz zatezne kamate zbog neplaćenog računa. Ni to, međutim, smatraju u potrošačkim udrugama, nije najsretnije rješenje. Boje se, naime, da će zbog zabrane naplate opomena banke i davatelji usluga, javna poduzeća, u potpunosti prestati opomene slati potrošačima, svojim dužnicima. Javna rasprava o tome, u kojoj bi sudjelovale i potrošačke udruge, međutim, u potpunosti je izostala. 


Kako se žale u Savezu udruga za zaštitu potrošača sa sjedištem u Splitu, ili pak u osječkom »Potrošačkom forumu«, tek su 12. lipnja, u utorak, iz Ministarstva gospodarstva primili pismo, poštom, kojim ih Ministarstvo poziva da do ponedjeljka, 11. lipnja, dostave mišljenje na istovremeno im dostavljeni tekst prijedloga izmjena Zakona o zaštiti potrošača! Kako ističe predsjednik potrošačkog saveza Nenad Kurtović, budući da to pismo na sebi nosi datum 4. lipnja, u potrošačkim se udrugama pitaju zašto im ono nije dostavljeno ranije e-poštom, jer bi im se tako omogućilo da sudjeluju u kakvoj-takvoj javnoj raspravi.


»Svaki dodatni komentar ovakvog ponašanja Ministarstva gospodarstva smatramo suvišnim, a Vama i Vašim suradnicima ostavljamo da sami procjenite, i odlučite, što se može poduzeti da se ovakav propust ispravi i da se ubuduće ne ponovi«, zaključuje Kurtović u svom pismu Ministarstvu i medijima, ogorčen činjenicom da se potrošačkim udrugama, namjerno ili slučajno, nije dalo nimalo vremena da prijedlog novog zakona pročitaju i dostave Ministarstvu svoje mišljenje. 


Odbijen zahtjev


Tako im nije pružena niti prilika da predlože da se u izmijenjeni zakon uvrsti odredba kojom bi se opomene dužnicima naplaćivale, ali iznosima koji pokrivaju stvarne troškove, dakle trošak papira i poštanske marke. U protivnom, kaže predsjednica osječkog »Potrošačkog foruma« Mira Brumerček-Lukačević, postaje upitno hoće li se opomene, odnosno obavijesti o kašnjenju plaćanja, uopće slati.


»Ima zaboravnih ljudi ili starije populacije koja se najbolje ne snalazi u silnim računima i papirologiji, pa njima obavijest dobro dođe. Takva obavijest, međutim, nipošto ne bi smjela koštati više od deset kuna«, ističe Brumerček-Lukačević. Njena je potrošačka udruga prošle godine Ustavnom sudu podnijela zahtjev za ocjenom ustavnosti naplate opomena u iznosima od nekoliko desetaka, do stotinu pa čak i 200 kuna, no zahtjev je odbijen.