Obitelj  sad već bivšeg ministra turizma Veljka Ostojića kupila je 2004. godine zemljište u Balama. Cijena je iznosila oko milijun kuna. Zemljište je kupljeno od obitelji Mitton. Nakon što je kupoprodaja izvršena dogodila se urbanizacija. Obitelj ministra Ostojića tad je zemljište prodala za 25 milijuna kuna. Slučaj trenutačno istražuje Državno odvjetništvo. Pod sumnjom da je utjecao na urbanizaciju predmetne parcele ministar Ostojić tvrdi: »Nisam niti kupio, niti prodao, niti urbanizirao bilo kakvo zemljište na području općine Bale.« 

  – S navedenom transakcijom i aktivnostima bio sam upoznat i djelomično uključen s obzirom da se radi o obitelji moje supruge i mogu samo potvrditi da je obitelj postupala odgovorno u odnosu na sve sudionike navedenih radnji, rekao je ministar. S transakcijom je bio upoznat, jer kupac i prodavač zemljišta bila je sestra njegove supruge. 

  – Moja supruga i njezina sestra, psihologinja i liječnica, u poduzetništvu su dvadesetak godina. Osnovale su tvrtku i sagradile hotel Valsabion. Dakako da su u tom razdoblju prolazile dobre i loše trenutke i naravno da sam kao član obitelji imao uvida što im se događa na poduzetničkom planu. Početkom 2000. došle su na ideju o gradnji novog, većeg hotela, a 2004. nađeno je i zemljište u vlasništvu obitelji Mitton. Kupac je bila fizička osoba, moja šogorica, kao i prodavač, ustvrdio je ministar. Cijeli slučaj trenutačno istražuje Državno odvjetništvo. 

  Obzirom da su o slučaju Ostojić izvještavale gotovo sve televizije i dnevne novine, na ovom mjestu nećemo ulaziti u detalje poslovnog pothvata članova obitelji ministra turizma, nego ćemo isti uzeti kao povod za priču o bogaćenju putem prenamjene, zamjene ili preprodaje zemljišta. Takve priče nisu se događale samo u Istri, nego širom države. Nema većeg grada u Hrvatskoj gdje poslovi sa zemljištem, koji se mogu smatrati sumnjivima i spornima, nekome nisu donijeli milijune. Znakovito je pritom da su se na tim poslovima redovito bogatili političari, članovi njihovih obitelji i (bliski im) poduzetnici. Pravna država u tome do sada nije vidjela ništa sporno.  

 Todorićev posao

  Najeksponiraniji slučajevi bogaćenja na sumnjivim poslovima sa zemljištem događali su se u Zagrebu. U jednom takvom poslu sudjelovao je i najmoćniji hrvatski poduzetnik Ivica Todorić. S druge strane stola bio je, dakako, gradonačelnik Milan Bandić. Krajem srpnja 2006. godine Gradsko poglavarstvo s Bandićem na čelu dalo je tvrtki »Grokomp«, čiji je osnivač Konzum Ivice Todorića, deset tisuća četvornih metara građevinskog zemljišta na jednoj od najatraktivnijih gradskih lokacija, na križanju Heinzelove i Vukovarske. Zauzvrat je Grad dobio derutnu zgradu od 840 četvornih metara poslovnog prostora u Mečarovoj ulici na Pešćenici. Samo godinu dana ranije Grad je bio u vlasništvu te iste zgrade, ali vlasništvo je prepustio dijelom poduzeću »Sajam automobila d.o.o.«, a dijelom poduzeću »Rabus«. Na koncu će zgradu otkupiti Todorićev Grokomp, a potom je izručiti nazad Gradu Zagrebu u zamjenu za spomenuto zemljište. Sudski vještak Mirko Kožulj, koji je vještačio većinu spornih poslova sa zemljištem u vlasništvu Grada, vrijednost zemljišta procijenio je na 230 eura za kvadrat. Bilo je to 2006. godine, kad je zemljište na predmetnoj lokaciji vrijedilo znatno više, što je između ostalog potvrdila ponuda IGH za zemljište Zagrepčanke, koja se nalazi u neposrednoj blizini zemljišta koje je dobio Todorić. 

 Recept razmjene

  IGH je za zemljište nudio 912 eura za metar kvadratni. Ova priča objavljivana je u više navrata, a organi pravne države navodno su je i istraživali. Do današnjeg dana nisu našli ništa sporno.  

  Najveće afere vezane za zemljište u Zagrebu tiču se razmjene gradskih parcela za zemljište na rubu grada, u Sesvetskom Kraljevcu. U toj priči pojavljivali su se bivši šef Hypo banke Heinz Truskaller, Vice Gulam – nećak bivšeg direktora Holdinga Slobodana Ljubičića Kikaša, Mislav Nakić i Magda Jukica – dvoje studenata koji su se sjetili otvoriti firme i mijenjati zemljište s Gradom Zagrebom, sudski vještak Mirko Kožulj… Recept razmjene zemljišta bio je ovakav: Grad je navodno trebao zemljište za gradnju cesta u naselju Iver u Sesvetskom Kraljevu, gdje je privatni poduzetnik poželio graditi naselje. S firmama koje su ranije kupile zemljište u Kraljevcu Grad je mijenjao parcele dajući im vrijedne nekretnine na atraktivnim gradskim lokacijama. Jednu od ključnih uloga igrao je vještak Mirko Kožulj. Zemljište na atraktivnim mjestima u gradu on je procjenjivao na neobično niske cijene, dok je zemljište u Kraljevcu procjenjivao neobično visoko. Odabrani poduzetnici tako su se domogli parcela u centru. Tek dvije razmjene su zaustavljene, zahvaljujući medijima. Poduzeća s kojima je grad želio mijenjati zemljišta pripadala su studentima – Mislavu Nakiću i Magdi Jukici. I oni su kupili zemljište u Kraljevcu, želeći ga mijenjati za atraktivne gradske lokacije.

Kad su mediji »provalili« ovu priču posao je obustavljen. Slučajeve koje opisujemo Državno odvjetništvo i USKOK nikad nisu rasvijetlili. Grad je ostao bez brojnih atraktivnih lokacija, a mnogi poduzetnici napunili su džepove milijunima kuna. Njihova imena organima gonjenja su poznata. Poznata su im i imena vještaka koji su procjenjivali zemljište, kao i imena ljudi koji su potpisivali ugovore u ime Grada. Ništa se, rekosmo, nije dogodilo.  

 Karlovački slučaj

  Koncem veljače 2008. godine Grad Karlovac raspisuje u lokalnom tjedniku natječaj za prodaju oko deset tisuća kvadrata zemljišta. Namjena: gradnja poslovne zgrade s multipleks kinom i dječjim vrtićem. Na natječaj stiže samo jedna ponuda, onda od tvrtke Centar gradnja. Tvrtku je samo nekoliko dana prije natječaja osnovao stanoviti Vladimir Sever. Za zemljište je ponudio 900 kuna po kvadratu, ukupno 8,8 milijuna kuna. Bio je dužan uplatiti jamčevinu od 1,7 milijuna kuna, ali nije je uplatio. Gradsko poglavarstvo Karlovca svejedno prihvaća njegovu ponudu. Ugovor je sklopljen 2. lipnja. Međutim, dvanaest dana prije sklapanja ugovora Sever je tvrtku »Centar gradnju« prodao novom vlasniku za 16 milijuna kuna. Nova tvrtka na sebe je preuzela isplatu zemljišta od 8,8 milijuna kuna. Vladimir Sever u vrlo kratkom vremenu na taj je način zaradio 7,2 milijuna kuna. Antikorupcijska inicijativa Karlovca podnijela je kaznenu prijavu koju će USKOK odbaciti. U obrazloženju USKOK-a stoji da nema kaznene odgovornosti te da je Vladimir Sever napravio dobar poslovni potez. 

  Ovakvi poslovi, koji su rezultirali bogaćenjem u samo nekoliko dana, događali su se, rekosmo, diljem Hrvatske. Za njihovu realizaciju uvijek je ključna informacija o budućoj prenamjeni, moć da se na prenamjenu utječe i slično. Malverzacije su, dakako, u poslovima sa zemljištem teško dokazive, jer organima gonjenja valja dokazati da je netko dobio povlaštenu informaciju, utjecao na prenamjenu, odnosno – u karlovačkom slučaju – na javni natječaj. Ovakve poslove omogućuje djelomična ili potpuna netransparentnost lokalnih vlasti, odnosno manjkava pravna regulativa i sustav nadzora u javnom natjecanju. U slučaju ministra Ostojića, da bi dokazali eventualno kazneno djelo organi gonjenja koji ispituju ovu priču morali bi dokazati da je spomenuti utjecao na prenamjenu zemljišta s ciljem bogaćenja članova svojih obitelji. U suprotnom, DORH-u neće ostati drugo nego da obrazloži kako je šogorica ministra Ostojića povukla dobar poslovni potez.