Oni koji provode novi Zakon o ovrsi ne uvažavaju Zakon o stečaju i dopuštaju naplatu svakom tko odluči sjesti na račun stečajnog dužnika. Stečajni upravitelji se moraju držati Zakona o stečajnom postupku, ali su istodobno onemogućeni da ga provode jer provedba novog Zakona o ovrhama pogoduje pojedinim vjerovnicima, što je nedopustivo i, što je još važnije – protuzakonito
Nakon što je postalo evidentno da je Zakon koji nalaže da naplata svih ovrha ide putem Fine, koja iako je državna institucija, nema uvid na što ovrhe sjedaju, pa tako sjednu i na dječji doplatak, invalidninu, naknadu Zavoda za zapošljavanje, ili, pak, cijelu plaću, a sve redom je protuzakonito, pokazalo se da novi Zakon o ovrhama spada u sistem “ne zna se tko pije, a tko plaća”.
– Mogu kazati da su u posljednje vrijeme ovrhe postale veliki problem u stečajevima. Naročito se to odnosi na tek otvorene stečajne postupke, gdje je učestala pojava skidanja novčanih sredstava s računa stečajnog dužnika putem zadužnica i ostalih isprava stečenih prije otvaranja stečajnog postupka. Sukladno odredbama Stečajnog zakona takav način naplate nije dopušten jer se remete i opstruiraju temeljna načela stečajnog postupka, a pojedinim vjerovnicima izravno pogoduje. Sasvim je logično da će stečajni upravitelj u tim situacijama poduzeti sve da se račun stečajnog dužnika zaštiti od takvih naplata. No, zabrinjava spoznaja da u takvim situacijama nailazite na opću nemoć kod onih kojima se obraćate. Nitko ništa ne zna i svi ukazuju da je onaj drugi tu nešto trebao napraviti. Nakon svega što sam prošao u ovim situacijama čini mi se da je sve na Fini koja je zatrpana tim predmetima i ni sama ne zna što bi. No, to nikoga ne oslobađa njegove odgovornosti za posao koji je preuzeo jer je o tome trebao prije razmišljati. Mislim da bi u ovom »prijelaznom razdoblju« trebalo doći do suradnje između banke i Fine kao bi se stvari stavile na svoje mjesto. Ovako će i dalje ostati sve na pojedinačnim aktivnostima, što za ovako kompliciran sustav naplate nije dovoljno. Mislim da će ova agonija još dugo trajati, a to nikome nije od koristi, ističe Zdravko Seki, stečajni upravitelj.
Kaos provedbe Zakona o ovršnom postupku snažno je ošamario i tijek stečajnih postupaka, a što je još i paradoksalnije – u totalnom je sukobu s važećim Zakonom o stečajnom postupku. Zakon o stečajnom postupku jasno propisuje u dijelu zabrana ovrhe i osiguranja da nakon otvaranja stečaja pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu ni na drugoj imovini dužnika. Pa tako Zakon o stečajnom postupku precizira da se postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju. No, u praksi zbog te manjkave, štoviše neodgovorne provedbe novog Zakona o ovrhama događa upravo suprotno i da provedba Zakona o ovrhama naprosto minira i gazi aktualni Zakon o stečaju.
Mimo zakona
Pojedini vjerovnici na temelju svojih zahtjeva za naplatom potraživanja nastalih prije otvaranja stečajnog postupka na ovaj način namiruju svoja potraživanja, što znači da se naplaćuju mimo Zakona o stečajnom postupku. U praksi to znači da se takvi vjerovnici naplaćuju mimo propisa o ravnomjernom namirenju svih stečajnih vjerovnika od prikupljenih sredstava dobivenih unovčenjem stečajne mase. Stečajni dužnik izlaže se nepotrebnim troškovima i neizvjesnosti što će sutra zateći na stanju žiro-računa.
Evo još živopisnijeg primjera – banka ili neki drugi vjerovnik koji je prije otvaranja stečaja imao ovrhu kojom se mogao naplatiti od stečajnog dužnika, nakon otvaranja stečajnog postupka to pravo gubi u skladu sa Stečajnim zakonom. Međutim, oni koji provode novi Zakon o ovrsi ne uvažavaju Zakon o stečaju, gaze ga, pa dopuštaju naplatu svakom tko odluči sjesti na račun stečajnog dužnika, mimo ikakvog reda koje propisuje Zakon o stečaju. U konačnosti se sve može svesti na crni scenarij, a to je da stečajni dužnik nakon što unovči imovinu, ostane bez sredstava, ili uđe u blokadu, i nema novca za namiriti ostale vjerovnike na način koji Zakon o stečaju to propisuje.
Odgovorni upravitelji
Pitanje je zašto se uopće onda i vodi stečajni postupak, kad je on utemeljen radi ravnomjernog namirenja vjerovnika. Stečajni upravitelji se moraju držati Zakona o stečajnom postupku, ali su istodobno onemogućeni da ga provode jer provedba novog Zakona o ovrhama pogoduje pojedinim vjerovnicima, što je nedopustivo i – protuzakonito.
Sukladno čl. 212 st. 5 Zakona o parničnom postupku, postupak ovrhe bi morao biti prekinut, jer su nastupile posljedice otvaranja stečajnog postupka. Ukoliko nije točno naznačena tvrtka, ne može se provesti ovrha. Primjerice, Fina ne bi mogla provesti ovrhu nad tvrtkom primjerice »Ipak d.o.o. u stečaju« ukoliko je rješenje o ovrsi doneseno na tvrtku »Ipak d.o.o.«. Kod fizičkih osoba to bi značilo Pero ili Perica, što nije isto ime. U ovom slučaju radi se o odgovornosti Trgovačkog suda zbog dugotrajnost postupka upisa promjene tvrtke, stečajnih upravitelja ili Fine. Naime, upis promjene tvrtke prema trećima važi od upisa u sudski registar, te bi stečajni upravitelji morali odmah po otvaranju stečaja izvijestiti Finu i vjerovnike o toj činjenici. Isto bi mogao napraviti i bilo koji vjerovnik, no pretpostavljam da se o navedenoj činjenici ne vodi dovoljno računa, a nije ni za očekivati da isto znaju, primjerice, radnici kojima nije isplaćena plaća i koji imaju prednost pri namirenju, ili pak manja trgovačka društva. S druge strane, državna tijela čija potraživanja također imaju prednost bi o tome morala voditi računa. Novi Zakon o ovrhama bio bi prihvatljiv kad bi cijeli sustav funkcionirao ažurno i primjenjivao zakone i da trgovački sudovi funkcioniraju kako bi trebali, a vjerojatno ne funkcioniraju, pa vjerovnici koriste svaku mogućnost da naplate svoja sredstva, kaže Slavko Linić.
Kod prijenosa ovlasti, da umjesto banaka ovrhe provodi Fina, došlo je i do ustupanja kompletne dokumentacije koju su banke godinama stvarale, utrošile sredstva, a za to osigurale veći broj ljudi. Nepoznato je je li Fina nadoknadila tu vrstu troškova bankama. Pitanje je i što će banke sa zaposlenicima koji su radili samo posao na ovrhama. Banke su izgleda bespomoćne, a kako je onda tek onima koji imaju račune kod tih banka, a treći odlučuje ili nema pojma što se događa.
– Pretpostavljam da u praksi ima dosta takvih slučajeva, no tome nisu krive odredbe novog Ovršnog zakona. Novim Zakonom o ovrsi ubrzan je postupak naplate koji provodi Fina, što se i htjelo postići. No, ubrzanje ovršnog postupka nije pratilo ubrzanje stečajnog postupka, prije svega upis činjenice da je trgovačko društvo u stečaju u sudski registar nije dovoljno brz, što neki vjerovnici, koji su bolje ekipirani iskorištavaju, prije svega veći gospodarski subjekti, ali i drugi koji su to uočili. Stoga je odgovornost na trgovačkom sudu, zbog nedovoljne promptnosti u postupku promjene tvrtke (naziva) trgovačkog društva i upisu navedene činjenice u sudski registar, kaže ekonomski strateg i bivši potpredsjednik Vlade Slavko Linić. Navodi da je odgovornost i na stečajnim upraviteljima koji otvaranjem stečajnog postupka odmah ne traže promjenu imena tvrtke ili trgovačkog društva te o istom ne obavještavaju Trgovački sud, ali i na vjerovnicima koji navedenu okolnost iskorištavaju te na vjerovnicima koji su oštećeni, a sami nisu obavijestili Finu kako bi spriječili svoju štetu.
