Wanda Radetti, vlasnica agencije specijalizirane za putovanje zahtjevnih Amerikanaca

Kvarner još daleko od turističkog brenda

Alenka Juričić Bukarica

Mi dovodimo ljude na Sjeverni Jadran jer sam osobno vezana za ovaj kraj, ali tko zna za Kvarner? Kvarner nije brend. Istra je u stvaranju brenda bila bolja. Što je uopće »Primorsko-goranska county«?! U tome nema identiteta. Iskreno rečeno, ne znam što je brend Kvarnera i čekam da nešto smislite 



Organizacija specijaliziranih butik putovanja za goste iz SAD-a koji žele proširiti vidike i upoznati nešto novo uz vrhunsku uslugu, i ne boje se to platiti, posao je kojim se više od 15 godina radi Wanda S. Radetti iz New Yorka, vlasnica agencije Tasteful Crotian Journeys.


Ova je agencije pet puta nagrađena američkim turističkim »oskarom«, nagradom Conde’ Naste Travelera, a nedavno su osnovali i podružnicu u Hrvatskoj Croatia Concierge preko koje žele u svoju filozofiju putovanja uključiti i domaće turističke snage.


O putovanjima kreiranima posebno za svakog gosta te samoj filozofiji vrhunske ponude Radetti na početku razgovora ističe – ne volim to zvati luksuzom, već napraviti posao kako treba i ponuditi najbolje moguće.




Ovoj njujorčanki, korijeni su na Kvarneru zbog čega nastoji i ovu turističku regiju predstaviti zahtjevnim gostima iz Amerike. Što je često problem jer je Sjeverni Jadran Amerikancima praktički nepoznat.


Koliko se kvarnerska regija u tih desetljeće i pol ustvari promijenila?


– Puno. Rekla bih pozitivno, ali možda sporije nego sam očekivala ili željela. Nedovoljno brz napredak prije svega vidim u edukaciji osoblja, nedostatku sofisticiranih znanja koje zahtijevaju putovanja visoke kvalitete. Tu nije riječ samo o hotelima i smještaju jer moramo znati da je proizvod cijela destinacija.


Govorimo o taksistu, vozaču, turističkom vodiču, restoranskoj ponudi, kvaliteti hrane… Svako toliko među svima njima pronađete zvijezde koje čine turizam onakvim kakav bi trebao biti. Ljudi su najbitniji, oni su nosioci izvrsnosti. Opatijski hotel Ambasador, primjerice, ima najbolji pogled, ali isto tako imaju Ozrena, recepcionera koji razumije i zna što moji klijenti žele. Zvjezdice su ljudi, a ne same zgrade.


Menadžerica hotela u Dubrovniku Jasna Đurović je primjer izvrsnosti. Tomislav Korošek i Kristijan Šustar iz Istre, Vjeko Martinko iz Lovranskih vila, vozač Čedomir Jevtić iz Viškova, također… I za njima idemo.


No ti su ljudi, nažalost, još uvijek izuzetak. Najviše me brine ton, stav, kada mi kažu – nije problem. Kao, niste ih uznemirili previše. Umjesto – zadovoljstvo mi je. Pitanje je stila ophođenja i ti detalji su važni.


U pravilu zvjezdice hotela sama destinacija ne prati…


– Pa imate trgovine sa suvenirima iz Kine?


Takvih nedostataka ima, ali onda naiđete na nevjerojatnog vodiča Livija Karavanića koji je jedan par odveo u vilu Menenghetti gdje su kušali odličnu hranu i vino, kući ponijeli 12 boca vina vrijednog 100 eura po boci. To je proizvod vrhunskog turizma koji će ljudi kupiti ako ga nađete.


Tražimo doživljaj mjesta, njegove okuse, mirise, ljude… Doživljaj okusa i mirisa najbolje budi uspomene na neko mjesto. Malog plastičnog Pinokia sigurno neće htjeti kupiti.   

Lovran je krasan


Što ustvari turistički Kvarner ima za ponuditi zahtjevnijim gostima?


– Prosječan putnik ostaje u prosjeku 10 dana, ne traži sunce i more već želi vidjeti i doživjeti što više.


Žele vidjeti cijelu zemlju. Kvarner nije razlog dolaska, u pravilu ih nastojim dovesti ovamo iz osobnog zadovoljstva, tu sam rođena. Borim se jer ne poznaju regiju. Inače, pri upoznavanju gostiju uvijek radimo intervju kako bismo doznali tko su i što žele doživjeti na odmoru, ali ih pitamo što znaju o Hrvatskoj.



Da bi postao pravi brend, Kvarner mora biti koherentan. Poput Istre.



Ne poznaju čak ni Istru, već odmah odgovoraju – Dubrovnik i pokušavaju izgovoriti Hvar. I to je to. Ima iznimaka, ali to je općenita percepcija Hrvatske kod naših gostiju. Mi dovodimo ljude na Sjeverni Jadran jer sam osobno vezana za ovaj kraj, ali tko zna za Kvarner? Kvarner nije brend. Istra je u stvaranju brenda bila bolja.


Što je uopće »Primorsko-goranska county«?! U tome nema identiteta. Iskreno rečeno, ne znam što je brend Kvarnera i čekam da nešto smislite. 


Ali postoje neki segmenti ponude koji su zanimljivi gostima?


– Volim Lovranske vile, Lovran je krasan, Opatija je mjesto koje treba posjetiti. No mislim da niste do kraja uspjeli to iskoristiti. Nešto nije u redu. Nešto fali. Volim opatijsku kraljevsku šetnicu, imate vile, nekoliko prekrasnih vidikovaca… Tu je i Učka, no nisam uspjela privući goste gore jer u pravilu ovdje ostaju po dva dana i ne stignu…


Mislim da je problem i u tome što sami ljudi ne poznaju dovoljno svoju povijest i njenu dubinu. Naime, nedavno sam ušla u riječki informativni centar i pitala – iz New Yorka sam, što mi možete reći o vezama ova dva grada?



Nedavno sam ušla u riječki informativni centar i pitala – iz New Yorka sam, što mi možete reći o vezama ova dva grada? Kao prvo nije bilo osmijeha, dobrodošlice… 



Kao prvo nije bilo osmijeha, dobrodošlice… Fiorello la Guardia, poznati njujorški gradonačelnik, je ovdje bio tek dvije godine, ali od toga bih napravila veliku stvar! To je odlična priča i poveznica s kojom se ljudi mogu poistovjetiti!


Kako konkretno iskoristiti povijesno nasljeđe?


– U New Yorku imamo muzej imigracije, no kako bi se ljude privuklo da ga posjete, osnovana je fondacija putem koje je izgrađen Zid dolaska (Wall of arrival) na kojem su imena obitelji koje su imigrirale u SAD.


Zid privlači ljude iz cijelog SAD-a jer je praktički svatko na neki način povezan s njim. Dakle, u riječkoj luci je Molo longo, neiskorišten, gdje možete napraviti nešto slično – Zid odlaska. I postati prepoznatljivi u cijelom svijetu. Cijela Europa je iseljavala odavde. Taj bi spomenik mogao postati spomenik čitavog Mediterana. Moja ideja tog projekta je da bude osvijetljen te da ga se može vidjeti preko Google eartha, iz zrakoplova…   

Skupa zemlja


Koje su ustvari povratne reakcije vaših klijenata koji dođu na Kvarner?


– Kažu da su ljudi ugodnog temperamenta, »pitomijeg« od dalmatinskog.



U riječkoj luci je Molo longo, neiskorišten, gdje možete napraviti nešto slično – Zid odlaska.


I postati prepoznatljivi u cijelom svijetu



Na koje prepreke nailazite kod organizacije butik putovanja u Hrvatsku?


– Treba poraditi na usluzi, uz što je velika kočnica je nedostatak direktnih letova za SAD. Osim toga, gosti iz SAD-a, barem s kojima mi radimo, ne žele doći ovamo u dva ljetna mjeseca kada su ionako svi ovdje.


Sezona počinje u ožujku, i traje do studenog.


Ustvari, pokušavam ne dovesti goste ljeti. I vrlo pažljivo biramo s kime ćemo u Hrvatskoj raditi.


Mogu reći da je jedna od njih Danijela Kramarić iz Voloskog. Ona zna svoj posao, kad klijenti dođu u njen restoran tretirani su kao superzvijezde. Jednom smo imali goste u palači Pucić, koji nisu mogli spavati zbog buke. Dakle, nezgodno. No, kada su gosti otišli u Vestibul u Split, iz Pucića su zvali i najavili njihov dolazak i zamolili da im posvete pažnju jer je bilo malo problema. To je bilo mudro. I to želimo postići. Raditi zajednički.



 – Tito je zanimljiva komponenta cijele priče.


Ljudi su znatiželjni, bio je osoba poznata u svijetu, udar »igrač« koji je bez obzira na dobre i loše strane njegove vlasti. I Istok i Zapad su ga htjeli »zavesti«. Iako, da li ga učiniti dijelom brenda Kvarner?


Nije bio odavde… Sam brod Galeb nije dovoljan. Brend ovog područja treba biti taj mozaik, brend mjesta gdje su se doticale i miješale najveće civilizacije.



Je li Hrvatska skupa?


– Da, vrlo. Ne odgovara očekivanjima vrijednosti. Imate neke skupe restorane koji ne opravdavaju te cijene. Primjerice, bili smo jednom u visokokategorizoranom hotelu u Umagu u kojem je cijeli strop u sobi bio pun plijesni.


A tijekom noći grijanje nije radilo. Kome ću to prodati?!